DEBATA: UDRUŽENJE CLM O ZAKONU O SARADNJI SA ISELJENICIMA

Kroz postojeći Zakon o saradnji sa iseljenicima iz 2015. godine, Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o saradnji sa iseljenicima, kao i usvojenu Strategiju vlade za saradnju sa dijasporom, prilagođavanje drugih normativnih i zakonodavnih okvira i jačanje administrativnih kapaciteta Vlada Crne Gore, stvara povoljne uslove i ambijent, iskazuje volju i napore za uspostavljanje dobrih veza i saradnje sa dijasporom, imajući u vidu njene brojne resurse i potencijale, kao i ekonomski i svaki drugi značaj za državu Crnu Goru, njenu privredu i ugled u svijetu.
Postojeći zakon, njegove izmjene i dopune treba da omoguće dijaspori da bude aktivnije uključena u zakonodavna tijela i odbore, kako bi planovi i aktivnosti vlade, skupštine, lokalnih samouprava i institucija na svim nivoima koji se bave ili tiču dijaspore bili u korespondenciji sa njenim stvarnim potrebama i dugoročnim interesimam. Na taj način bi se stvorili povoljni uslovi i ambijent za njeno proaktivno uključivanje u društveni, ekonomski i politički život Crne Gore. Takođe, treba da doprinese kvalitetnijem servisiranju potreba građana dijaspore, ostvarivanju i jačanju njihovih prava u Crnoj Gori, zemljama boravka, kao i očuvanju njihovog identiteta.
Predložene izmjene i dopune aktuelnog Zakon o saradnji sa iseljenicima Crne Gore od strane predlagača u ponuđenom obliku ne odgovaraju u potpunosti trenutnim i dugoročnim potrebama i interesima dijaspore, niti države Crne Gore. Isti ne bi ostvario pravi cilj i svrhu ako se u proceduri javne rasprave ne uvaže zahtjevi, primjedbe i stavovi brojnih predstavnika udruženja i organizacija dijaspore (istaknuti na organizovanim raspravama od strane uprave za dijasporu), kao i stavovi, predlozi, mišljenja i sugestije udruzenja Cooperation Luxembourg-Montenegro koje sam u raspravi iznio kao aktuelni predsjednik udruženja.
Termin iseljenici kojim se nastoji zamijeniti dosadašnji termin dijaspora, neprihvatljiv je za dijasporu i može proizvesti brojne posledice u pravcu redukcije, umjesto unapređenja i povećanja obima naših prava u Crnoj Gori. Želimo da vjerujemo da to nije tendencija predlagača zakona da naginje u tom pravcu i ako se jasno zna da su pojmovi iseljenik i dijaspora dva razlicita pojma, koji asociraju i ukazuju na različit obim prava za ove dvije različite kategorije.
Iseljenikom se ne bi mogao nazivati neko ko ima državljanstvo matične drzave, ko ostvaruje biračko parvo, posjeduje imovinu i plaća porez, upisuje djecu i unučad poslije rodjenja u svoju matičnu državu i doprinosi znatno punjenju njenog budžeta. Dok termin dijaspora asocira na nešto aktuelno, živo, postojano, nešto što je povezano, što nije strano niti otpisano, na tkivo koje se ne može i ne treba odstraniti, i kao takvo ima brojna ili ista prava u matičnoj drzavi kao i njeni ostali građani, te parvo na zaštitu matične države.
Iseljenikom bi se mogao nazivati neko ko vuče samo korijene neke države, ne uživa niti ostvaruje nikakva prava po tom osnovu i ne podliježe zaštiti te države. Njihove uzajamne emotivne veze i odnosi mogu, ali ne moraju rezultirati uspostavljanju dobrih veza i saradnje u obostranom interesu, a sve to u zavisnosti od političke volje države, istorijskih i drugih brojnih okolnosti.
U brojnim slučajevima u svijetu građani koji privremeno ili trajno napuštaju svoju matičnu državu bivaju gradjani manjinskih naroda. Tako većina nekih država nastoji da što prije legalizuje ili podstakne etničko čišćenje, uskraćujući ili otežavajuci ostvarivanje brojnih prava i eventualni povratak dijela svojih gradjana. U poslednje vrijeme od strane brojnih država svesno se manipulise terminologijom i umjesto termina dijaspora uvodi termin iseljenici, iz politickih i drugih razloga i motiva.
Za nas u dijaspori ovo pitanje naziva dugoročno je jako važno u pravnom, političkom, istorijskom i svakom drugom kontekstu, posebno imajući u vidu našu privrženost i potrebu da se ne odričemo države Crne Gore, kao i činjenicu da su vlasti promenljiva kategorija i da na ova pitanja mogu da gledaju sa više ili manje razumijevanja i senzibiliteta.
Praksu upisivanja naše novorođene djece i unucadi u Crnu Goru treba nastavljati u kontinuitetu, kako bi za naše potomke očuvali status maticne drzave, a ne samo države porijekla.
Ono što bi bila druga velika primjedba na pomenuti Zakon i njegove predložene izmjene i dopune odnosi se na način kandidovanja predstavnika dijaspore u skupštinski savjet Crne Gore za saradnju sa dijasporom, uslove koje trebaju da ispunjavaju kandidati i nedostatak valjanih kriterijuma za njihov izbor.
Udruženje Cooperation Luxembourg-Montenegro je čvrstog stava i uvjerenja da kandidati koji se predlažu i biraju za funkciju člana savjeta po bilo kom osnovu moraju biti osobe od znanja, kapaciteta i integriteta, da posjeduju minimalno višu školsku spremu. Osim za kandidate udruženja, srednju stručnu spremu, koji su se svojim radom znanjem i aktivnostima posebno istakli i zadobili povjerenje i podršku drugih klubova, udruženja i građana dijaspore. S tim što bi se ovakva mogućnost koristila kao izuzetak, a ne kao ustaljena praksa, i sve to u cilju obezbijeđivanja uslova i pretpostavke da će izabrani kandidat moći sa uspjehom da obavlja ovu vrlo važnu funkciju, i opravda očekivanja građana dijaspore.
Takođe, mišljenja smo i stava da zakonom treba predvidjeti mogućnost samostalnog kandidovanja istaknutih pojedinaca i da se pri izboru u povlašćenom položaju ne uzimaju kandidati udruženja, već da prednost imaju lična biografija kandidata, njegova školska sprema, njegovo viđenje funkcije, očekivanja, motivi, lični planovi, kao i drugi kriterijumi.. Sve ove kao i druge neophodne kriterijume predlagač zakona treba utvrditi po značaju i važnosti za vrednovanje i izbor članova savjeta.
Predlogom izmjena Zakona predviđeno je da uprava za dijasporu u savjet bira pet istaknutih ličnosti iz redova dijaspore. Naš predlog je da je nephodno predvidjeti da osobe koje se imenuju na ovaj način ispunjavaju takodje uslove i kriterijume koji će se predvidjeti za sve ostale kandidate, kao i poseban uslov da su se istakli i afirmisali u oblasti: nauke, culture, umjetnosti i sporta.
Dijaspora Crne Gore je vrlo moćna i obrazovana, ona zaslužuje da bude partner u saradnji sa svojom matičnom drzavom i da doprinosi njenom ukupnom razvoju i ugledu u svijetu. Ugled dijaspore ne treba srozavati onemogućavanjem da se njeni visokoobrazovani, sposobni, kredibilni kadrovi i istaknuti pojedinci inkorporiraju u institucije Crne Gore favorizovanjem podobnih pojedinaca ili udruženja. Od članova savjeta se očekuje da zastupaju interese čitave dijaspore, a ne samo uske interese udruženja koje ga je delegiralo.
Predlagač zakona ponuđenim zakonskim rješenjima za izbor članova skupštinskog savjeta, kroz stroge i visoke kriterijume za vrednovanje, treba da predvidi takve uslove koji će davati isključivu prednost kvalitetu u odnosu na formalnost, površnost i kvantitet čime će spriječiti mogućnost da ove značajne funkcije dobijaju isključivo podobni na racun obrazovanih, sposobnih ljudi koji će znati na pravi način da zastupaju interese Crne Gore, njenih građana i dijaspore.

Predsjednik udruženja CLM,
Alija Sijarić