Dana 9. jula 2017. god, u prostorijama ZK „Bihor“ iz Luksemburga, održan je peti memorijalni turnir u zingu „Nedžib Neljo Cikotić“.
Učestvovalo je osamnaest ekipa, uglavnom članova ZK „Bihor“ i prijatelja rah. Nelja Cikotića sa kojim su se godinama u ovoj luksemburškoj varošici, često i do kasno u noć, strasno nadmetali u ovoj kartaškoj igri.
Njegova privrženost igri, ljudima i druženju bila je očita na svakom koraku, te je s toga ZK „Bihor“, čiji je Neljo i bio član, odlučio da ustnovi ovaj tradicionalni turnir.
Nedžib Neljo Cikotić rođen je u bihorskom selu Vrbica u petnjičkoj opštini, na sjeveru Crne Gore.
Osim takmičara, u prostorijama kluba, prisustvovali su i mnogi drugi koji se nisu nadmetali u kartama, ali su svojim prisustvom željeli podržati turnir i dokazati da se istinski prijatelji nikad ne zaboravljaju.
Tačno u 10:00h karte su pale na sto i nadmetanje je moglo da krene.
Prije samog početka, prisutnima se obratio predsjednik udruženja Esko Halilović, koji je izrazo zahvalnost takmičarima i svima koji ulažu napore da se očuvaju tradicionalne aktivnosti ovoga udruženja, a onda je pročitao i vrlo dirljivo pismo Neljovog sina Denisa koji se toplo zahvalio ZK „Bihor“ i svima koji ne zaboravljaju njegovog oca.
Važno j napomenuti da je takmičenje prošlo u fer nadmetanju, onako kako je i zaslužio ovaj dobri čovjek, koji je, 21. Juna 2012. u sedamdesetoj godini života, posle teške bolesti sa kojom se godinama hrabro borio, zauvijek napustio svoju porodicu i prijatelje.
Poslije cjelodnevnog takmičenja – izdvojili su se najbolji. Zahvaljujući dobroj koncentraciji, znanju i sportskoj sreći prvo mjesto osvojila je ekipa „Gorčilo“ u sastavu Amer Gorčević i Rasim Rastoder; drugo mjesto osvojila je ekipa „Goleš“ u sastavu Alija Skenderović i Hamid Rastoder, a treće ekipa „Strah i Trepet“ u sastavu Džeko Skenderović i Sabit Šabotić.
KO JE BIO NEDŽIB NELJO CIKOTIĆ?
Nije bilo kafane u ovom gradu gdje ga nisu znali kao čovjeka koji, smrtno zaljubljen u zing, još od rane zore traži svoje ahbabe da sa njima okrene po koju turu u želji da nadigra, a onda je, kako to samo znaju strastvreni igrači, prepričavao partije i likovao.
Osim toga nije bilo humanitarne akcije upućene prema Crnoj Gori da se nije odazvao bez obzira kome je bila namijenjena. Veseo i neopterećen predrasudama – širio je oreol topline i ljubav prema ljudima, te davao primjer kako čovjek treba da poštuje čovjeka.
Neljo Cikotić je rođen u selu Vrbica, gdje mu je bilo suđeno da od ranog djetinjstva radi najteže poslove, počevši kao šumski radnik, pa sve do vrelih peći u nikšićkoj željezari. Život ga nije mazio, pa je i, došavši u Luksemburg, morao raditi najteže poslove, ali mu nikada nije falilo duha i tople ljudske riječi koje su ulivale nadu da na ovoj planeti ima mjesta za čovjeka.
Iako teško obolio nije se predavao i skoro do pred samu smrt – lavovski se borio za život. Ipak, kada je vidio da je kraj neminovan – zamolio je da ga vrate u svoju Crnu Goru, u svoj Sandžak, u svoj Bihor i da tamo zauvijek ostane.
R.Adrović Aron
