Gost 49. emisije “Putevi i Raskršća” je bio Esko Halilović, predsjednik ZK „Bihor“
PONOSNI PREDSJEDNIK ZK BIHOR
Ove godine sam izabran za predsjednika upravnog odboga zavičajnog kluba “Bihor”. Upravni odbor čini 15 ljudi i to je ekipa u kojoj vlada jedinstvo i rad.
Inžinjer sam agronomije i zajedno sa braćom sam otvorio zajedničku firmu „EHH Lux“ i to prije osam godina. Bavimo se uređenjem prostora oko zgrada i objekata. Radimo sve počev od infrastukture, prilaznih puteva, zelenih površina.
U bivšoj Jugoslaviji, gdje sam završio studije 1992. nijesam imao radnog iskustva kao inžinjer agronomije. U Švedskoj sam, sredinom 1992. godine imao period prilagođavanja i snalaženja u novoj stedini, da bi 1995. dobio posao u svojoj struci u firmi koja se bavila proizvodnjom stočne grane, a bio sam zapošljen na mjestu predsjednika i savjetnika. Taj posao sam radio punih 12 godina.
PORODICA DOBAR PRIMJER I PUTOKAZ
Otac mi je radio u službi računovodstva u tada dobro poznatoj Zemljoradničkoj zadruzi Petnjica, tako da smo imali dobra primanja, a osim toga smo se bavili poljoprivredom. Rastao sam uz dva brata i sestru. Sestra nam je bila patrijahalno vaspitana sa akcentom na dobro ponašanje i školu. Djetinjstvo sam proveo u Godočelju gdje sam završio osnovnu školu, zatim 4 razreda u Petnjici. Gimnaziju sam završio u Beranama a potom sam upisao fakultet za agronomiju u Prištini. Nije bilo lako finansijski poduprijeti jedan takav korak i školovati se na strani. Moj otac je bio školovan čovjek i na neki način su to ljudi vidjeli pa sam prirodno nastavio tim stopama i 1992. diplomirao i dobio zvanje inžinjera agronomije.
Sa 14 godina sam otišao i ponio iz zavičaja patrijahalno vaspitanje. Mentalitet ljudi se dosta promijenio. Dramatične ‘90 su nas dosta poremetile i promijenile. U tom periodu sam želio da se vratim, to mi je bio cilj. Međutim, kad se sjetimo kakva je nesigurnost vladala tih godina onda ćete razumjeti zašto se nijesmo vratili – ja i mnogi drugi. Patrijahalno vaspitanje uz akademsko obrazovanje i sve ono što sam stekao od svojih roditelja i sredine su mi dali iskrenost, karakter, volju, rad, dobru namjeru sa kojim sam postigao izuzetno puno. To su kodeksi s kojim se i danas vodim i živim.
ŠVEDSKA PRVA STANICA
Boraveći u Švedskoj 15 godina radio sam u firmi koja je postojala od 1928. godine. Znači bila to stara firma još osamdesetih kada sam došao. Prije mene nije imala nijednog zapošljenog stranca. Tada su kroz rad, rezultate, djelovanje, odnose, komunikaciju shvatili kakve smo mi prirode, da se dobro integrišemo, da znamo, možemo i umijemo isto kao i ostali.
Živeći u Švedskoj sreo sam svoju sadašnju suprugu i formirali smo porodicu. Nakon višegodišnjeg razmišljanja, konačno smo se 2007. preselili u Luksemburg, kako bi bili bliži mojim i njenim roditeljima, rođacima i mojim Bihorcima. Izuzetno cijenim Švedsku pa i danas odem u posjetu kod prijatelja koji žive tamo. To je zemlja u kojoj sam radio svoj prvi posao i svuda nosim Švedsku sa sobom.
ZK BIHOR PUN POZITIVNE ENERGIJE
Ove godine sam imenovan za predsjednika Upravnog odbora zavičajnog kluba Bihora. Klub je osnovan sa ciljem da sačuva i njeguje tradiciju, kulturu i vrijednosti iz našeg zavičaja ovdje u Luksemburgu, kao i da očuvamo jaku vezu sa matičnom državom.
Zavičajni klub Bihor je osnovan prije šest godina u Luksemburgu od strane grupe entuzijasta među kojima je Ruždo Kočan, Raif Adrović i drugih. Prepoznali su potrebu osnivanja takvog udruženja i grupisanja naših ljudi da bi se sva pozitivna energija, koja postoji kod nas a tiče se našeg zavičaja, naše Crne Gore, poveže i napravi nešto korisno. Napravili smo Upravni odbor od 15 ljudi na čelu sa predsjednikom. Funkcionišemo kao dobra organizovana jedinica. Imamo plan i program koji pratimo. Sastajemo se uglavnom jednom nedeljno i za taj sastanak odvojim sat, dva, ponekad i do četiri, ali uspijevamo sve to da uklopimo sa našim vremenom. Ljudi iz zavičajnog kluba Bihor su puni pozitivne energije bez zavisnosti i sujete. Postoji velika pozitivna energija i kod ostalih ljudi jer shvataju da to što radimo ima svoju svrhu i svoj cilj, da ne radimo zbog neke lične i privatne afirmacije. Naučili smo da kada rješavamo bilo kakav problem to radimo kroz diskusiju. Imamo i podmladak ali ne onoliko koliko bi mi voljeli. Vrijedni su, ambiciozni i školovani i imaju želju i volju da se aktiviraju u udruženje.
POTREBNI GOTOVI PROJEKTI
Sama odluka dobijanja statusa opštine je nas podigla. Razmišljamo samo o razvoju opšine i o načinu naše pomoći. Zanima nas situacija iz različitih segmenata. Imamo dobru komunikaciju sa lokalnom upravom i srijećemo se sa Predsjednikom kad god dođe u ove krajeve. Zavičajni klub Bihor mogao bi da odradi dosta toga jer u klubu funkcionišu biznismeni sa prilično velikim kapitalom. Na posljednjoj prvomajskoj proslavi imali smo 58 sponzora.
U posljednje vrijeme razmišljamo da formiramo Fond za razvoj opštine Petnjica. Treba da objednimo pozitivnu energiju. Petnjici možemo pomoći kada objedinimo lokalne i ove odavde resurse sa državnim i uz pomoć građana iz Petnjice. Na taj način ćemo pomoći mlađim generacijama koje ostaju da žive tamo. Našu opštinu treba da podignemo na noge. Ima još dosta toga da se uradi – od putne infrastrukture pa dalje. Međutim, lokalna uprava može da učini više na planu pružanja gotovih projekata zainteresovanim pojedincima, grupama, firmama koji žele da pomognu i investiraju u zavičaj u Bihor. Ako bi opština pružila gotove projekte ljudima, gdje se sve vidi onda bi ljudima bilo prilično lakše da se odluče.
