BIHORSKE LEGENDE: SEJDOV KRŠ

Bratimin vir

Trnavice je zaseok u petnjičkom kraju. Kaže se da je u 15. vijeku, tu živio izvjesni mumin koji se zvao Sejdo, a mumin u prevodu znači domaćin. On je bio prilično hujljiv čovjek, a uz to i arsuz. Kada su se sinovi počeli hvatati muške snage, počeli su da se žene. Naravno, ostali su sa njim u zajednici, jer tako su nekada nalagala pravila života. Međutim, Sejdo nikako snahama nije bio po volji i nikako nisu mogle da uđu u huju svom svekru. Ništa mu nije bilo po ćefu što su snahe radile, a trudile su se. Kada nijesu mogle više da izdrže svekrovu rotu, odlučile su da ga se otarase. Najstarija, kojoj prema legendi bješe ime Fatima, najbolje je poznavala sve njegove navike i čitav njegov adet, te je nagovorila mlađu jetrvu da, dok ona bude zagovarala svekra, navuče preko glave neki džak i da ga tako odvedu u gaj koji se nalazio blizu kuće. Šta više, vezale su mu i ruke i odvele u gaj gdje su ga ostavile da malo razmisli o svojim postupcima. Ali, stari arsluz nije mogao mirno da sjedi prislonjen uz bukvu, već je počeo da se otima i kidiše da nekud ide. Za njegovu nevolju, na jednu stranu gaja, prema kojoj se i uputio, bila je stijena i ispod ambis. Došavši na kraj stijene, Sejdo je napravio poslednji korak u svom životu. Našli su ga mrtog ispod kamena koji narod od tada prozva Sejdov krš. Oni koji bolje pogledaju tu stijenu, uvidjeće da ona jasno podsjeća na lik muškarca.

(Sait Šabotić – emisija Putevi i raskršća)