LUTOVAC: TVRĐAVU BIHOR TREBA DA VIDE TURISTI

Predrag – Peđa Lutovac, arheolog i kustos Polimskog muzeja iz Berana u emisiji “Putevi i raskršća” priča o tvrđavi Bihor

Bihor grad je srednjevjekovno utvrđenje. Znamo iz istorisjkih izvora da su ga Turci osvojili 1455. godine i to je jedino uporište u Gornjem Polimlju koje stoji na raskrsnici puteva. Bihor grad se nalazi na uzvišenju iznad Lima, a iza sebe ima poličku visrovan što je bio preduslov da se tu formira tvrđava. Treba da znamo da put nije išao Tivranskom klisurom, to je već savremeno doba, već samo Popčom pa preko Police se spuštao u Beransku dolinu. Bihor grad je jedino utvrđenje koje je dominiralo ušćem Popče u Lim i svim komunikacima ta tom putu. Dolaskom osmanske imperije i zauzimanje Bihor grada, imamo u pisanim dokumentima da je u njemu u jednom momentu bilo 12 askera i jedan hodža. To je jedna manja posada vojnika koja je nastavila da štiti iste one komunikacije koje su štićenje i u srednjem vijeku. Jedne godine smo obezbijedili skromna finansijska sredstva i vršili smo istraživanja i na području Bihor grada, i dobili smo neke osnovne podatke, o samoj veličini, rasporedu prostorija unutar samog grada itd. Prije pada pod Turcima, bedemi su bili manjih debljina, ali već sa dolaskom Turaka, počinje  sa vatrenim oružjem, od kremenjača pušaka do topova. Sve je to uticalo na debljinu bedema Bihor grada. Turci podebvljavaju bedeme i koriste se tzv. „kose škarpe“ radi odbrane napada topom, iz prostog razloga što u slučaju napada topom, đule jednostavno sklizne i nema efekta. Rukovodeći se pisanim dokumentima u kojima smo našli da je u sastavu posade bio i imam, prateći zidove, vidjeli smo na jednoj strani jedno proširenje veličine reda 8 x 6 metara gdje je bila stara srednjovjekovna kula čiji su zidovi zajedno sa bedemima pojačani radi bolje odbrane. Bihor grad je sam po sebi prirodno zaštićen, možete mu prići samo od podgrađa i to strmim putem, pa se ide pored kvadratne kule na sjevernoj strani i glavni ulaz u utvrđenje je okrenut prema Limu, prema provaliji koja je neprohodna. Onaj koje dolazio u grad, bio je saglediv sa bedema i nije mogao da se osvoji na juriš.

Unutrašnjost grada utvrdili smo raspored kula i ono osnovno što je to što smo nekada mislili da je bunar u samom centru grada. Zapravo se radi o srednjovjekovnoj cisterni za vodu i to je karakteristično za srednji vijek da se u okviru samog utvrđenja u stijeni ukopa jedan bazen za vodu. Objekti unutar utvrđenja su bili drveni i bili su prislonjeni uz bedem odbrambeni, i svi krovovi su imali na neki način sliv prema bazenu. U periodu Turske dominacije zadržan je isti bazen ali je struktura korišćenja vode bila drugačija. Na vrhu je bio ostavljen mali otvor, bunar iz kojeg se izvlačila voda iz bazena.

Radeći unutar utvrđenja, skidali smo slojeve da bismo vidjeli tehnološke slojeve Bihor grada. Našli smo bronzane medenice koje su karakteristične za period turske dominacije, našli smo srebrni novac – aspra, veličine oko 18 milimetara. Na osnovu djelmičnih istraživanja, uspjeli smo da katastarski snimimo kako izgleda utvrđenje. Nije veliko, zahvata površinu od pola hektara, ali dovoljno da štiti komunikacije koje smo pominjali. Načeli smo jedan dio istorije i sada bi trebalo da se pristupi pravim sistematskim istraživanjima, jer svaki sloj koji postoji tamo, ima svoj period nastanka i odmah znamo kada su nastale i ko ih je zidao.  Bilo bi lijepo, bez obzira kome pripada, da se napravi turistička ponuda i obilazak utvrđenja jer su na dominatnom fantastičnom terenu.