HUSEIN EFENDIJA RAMČILOVIĆ: OD PRIČE I POLITIKE SE NE ŽIVI


Gost emisije “Putevi i raskšća”  bio je Husein efendija Ramčilović. Evo dijela razgovora sa njim

Šta mislite šta je potrebno da bi se ljudi, koji su otišli iz Bihora, u nekim svojim poznijim godinama vratili u svoj kraj?

Kada su odlazili sa ovih prostora svi su priželjkivali da tamo zarade koji dinar i da se ubrzo vrate, da u svom rodnom mjestu naprave krov nad glavom. Međutim, ovdje radnih mjesta nije bilo, nikada im se ništa nije ponudilo. Još jedan razlog koji je bitan za ovaj kraj jeste školstvo. Ne tako davno smo dobili istureno odjelenje srednje škole iz Berana u okviru koje su postojala tri smjera, poljoprivredni, ekonomski i smjer zanata. Ljudi odavde odlaze i za Podgoricu, Bar, Berane, Rožaje i čak su neki stigli i do Tivta. Razlog za to jeste što oni upravo razmišljaju o svom djetetu. Šta može da očekuje ovdje, kada se, recimo već priča da će da se ugasi i poljoprivredni smjer. Zamislite na ovakvom prostoru, koji je bogom dan za poljoprivredu, da se ugasi taj smjer. Mi moramo raditi na tome da se ovdje otvori srednja škola, gimnazija, jer nama svi odlični đaci odlaze u Berane da nastave školovanje. Ovdje je sve manje i manje đaka.

Naši ljudi itekako misle da se ovdje vrate. Ali, oni bi da se vrate sa svojom djecom, svojim unucima. Međutim, unuci neće da se vrate jer ne mogu da žive od penzije svoje nane ili bike. Ovdje se od jedne plate ne može živjet. Ipak ima onih koji se vraćaju.  Svi ti ljudi na zapadu, imaju novac i oni žele da ulože u neki biznis u Petnjicu, Berane u Crnu Goru. Za sada ne vide sigurnost, a za to su kriva naša trvenja, koja su toliko besmislena. Od priče i politike se ne živi.

Sa našim komšijama, koji su na manje od tri kilometra, nikada nijesmo imali problema. Odnosi između nas i komšija sa Police, Budimlje i Berana su uvijek bili korektni. I da se nešto juče desilo, to nije vrijedno da se pominje. Odnosi između Bošnjaka i pravoslavaca i u onom vremenu rata, nijesu bili toliko loši kao što su bili u okruženju. Mi smo pazili na njih i oni su pazili na nas. I sada je tako i daj Bože da se nastavi tako. Ovaj sklad života je naše najveće bogastvo, veće i od bilo kojeg radnog mjesta ili otvaranja neke firme. Kada postoje takav sklad odnosa između nas i komšija pravoslavaca, doći će i radna mjesta.

Želio bih da poručim našim ljudima koji su otišli odavde, da Bihor nije samo naša briga, nas koji ostali ovdje, već i njihova. Znam sa koliko su muke zaradili novac, ali treba da pomognu Bihor ne samo novcem, već i idejama, programima, jer Bihoru su potrebna radna mjesta.