PISMO IZ NJUJORKA: SA 70 GODINA JOŠ ČUJEM PTICE IZ ZAVIČAJA


Prije nekoliko dana objavili smo jedno od najljepših pisama koje je stiglo na mejl redakcije Radija Petnjica. Tom prilikom smo naveli da je autor anoniman. Ipak smo pogriješili jer je ime pisalo u mejlu. Na to nas je upozorio sam autor – Šefko Agović iz Njujorka. U cjelosti objavljujemo njegov pozdrav iz SAD.
Hvala vam sto ste ocijenili i objavili moje pismo  upućeno vama  kao jedno od najljepših, jer ono je pisano iz duše i čežnje za najljepšim dijelom planete, koji sam u svojih sedamdeset godina video. Otišao sam davne 1959. godine, mjeseca maja iz svog kraja. Bio sam u petom razredu i sjedeo u klupi stare škole, koja se nekad  nalazila pored rijeke Popče. Tada sam u sebi  ponio ljepotu skakutavih rijeka i potoka uz proletnji miris behara, kojeg nigdje više na svijetu nema, zajedno sa pjesmom slavuja, koji bi se natpjevavo sa šumskim kosom u Muratovića gaju  kad bi se poslije škole vraćao  kući. I ako danas star, još uvijek čujem taj poj ptičje pjesme iz mog kraja, pa iako sam daleko ovdje, u New Yorku, on još jasniji opija moju dušu kroz vaš radio. No da ne bi dalje dosađivao, hoću da vam kažem da nijesam anoniman, jer je pismo potpisano mojom e-mail adresom . Ali sam htio nešto drugo  da vam predložim – da uvedete neku rubliku ili kako se to zove, za slanje pjesama i proze nas iz dijaspore. Hvala i pozdrav od Šefka Agovica iz New Yorka . 
Portal Radija Petnjica je rubriku koju predlaže Šefko već otvorio. Nazvali smo je BIHORESKE i svi mogu poslati svoje radove a mi ćemo ih objaviti.
Redakcija