NOVI BROJ REVIJE „BIHOR“ STIGAO NA SVOJU ADRESU


Ovih dana je, iz štamparije „Merkator“ u Bijelom Polju, stigao na odredište 19. broj revije „Bihor“, koju izdaje istoimeno udruženje iz Luksemburga.
Tom prilikom članovi UO i jedan broj članova udruženja priredili su skroman doček.
U ovom broju, na šezdeset stranica, revija donosi niz znaimljivih tekstova kako iz Luksemburga tako i onih koji se tiču Bihora, Crne Gore i društva uopšte.
U uvodnom tekstu – Umjesto riječi urednika, akademik Abdulah Sidran, jedan od najvećih živih književnika i filmskih scenarista na prostoru ex-YU, u tekstu pod naslovom „Velika djela malih naroda – šta će biti s njima“ govori o malim narodima i njihovim kulturama. Tekst je preveden i na francuski jezik.
Počasni član udruženja „Bihor“ i stalni suradnik u reviji – istoričar mr Sait Šabotić – donosi tekst o početku saradnje ovoga glasila sa bibliotekom „Đurđe Crnojević“ na Cetinju. Šabotić je nedavno, uglavnom sve dosadašnje brojeve, u više primjeraka, predao biblioteci, te je tako i zvanično napravljen prvi korak u pravcu saradnje između ove biblioteke i revije „Bihor“.
List donosi bogatu rubriku Hronika udruženja gdje se temeljito govori o aktivnostima ovoga kluba koje nisu niti male, niti beznačajne, a uglavnom su kulturne i humanitarne sadržine.
Akademik Šerbo Rastoder i u ovom broju pod naslovom „ Istorijska magla ili nauka“ piše o proizvoljnosti historijskih tekstove kroz koje pojedini autori daju iskrivljene slike o važnim istorijskim događajima iz prošlosti Crne Gore, a tiču se, ponajprije, iseljavanja Bošnjaka iz Crne Gore u Tursku.
U tekstu „Ipak se pokreće“ Ruždija Kočan fokusira temu na pokretanje novog udruženja Bihoraca u Americi koje će raditi na pomoći rozvoju novoformirane opštine Petnjica i cijele Crne Gore, kao svoje jedine domovine.
U tekstu „Pojedinačno jaki, a zajedno jači“ Džemil Skenderović piše o važnosti saradnje među klubovima u Luksemburgu čiji članovi mahom dolaze iz Crne Gore i Balkana i donosi konkretne prijedloge za čvršće uvezivanje i kvallitetnije djelovanje.
U rubrici „Iz Luksemburga“ Jusuf Babačić piše o Benediktinskom samostanu u gradu Klervo – u, postavljenom na uzvišici iznad ovog egzotičnog gradića okruženog bujnim zelenilom; jednom od najljepših arhitektonskih građevina ove vrste, ne samo u Luksemburgu, već i u Evropi.
U reviji se može pročitati tekst o Fondaciji Agović, udruženim građanima iz familije Agović koji su rasuti po cijelom svijetu, a iz zajedničke fondacije pomažu zavičaj.
Mr Esko Muratović iz Nikšića u tekstu, prije svega sociološkog karaktera „Umijeće življenja uz snagu i revnost“ govori o karakterima ljudi i uticaju spoljnih faktora na njihov razvoj, te, između ostalog, kaže:
Snaga i moć su želje koje se pojačavaju navikom!
Alija Tahirović kroz svoj tekst kroz koji provijava humor i ironija govori o ljudima koji, nagriženi kompleksima niže vrijednosti, osporavaju sve što rade pametniji od njih, ne dajući im za pravo da im išta valja od onoga što rade, te naglašava izrazit nihilizam neprosvijećenog sloja društvene zajednice koja nas okružuje.
Remzija Hajdarpašić u rubrici „Portret“ donosi tekst „Čovjek sa zavičajem u srcu“ o poznatom biznismenu i velikom humanisti Edinu Medu Latiću rođenom u selu Lagatore u petnjičkoj opštini, koji već dvadeset godina uspješno vodi veliko privatno preduzeće u Luksemburgu i nesebično pomaže rodni kraj, posebno FK „Petnjica“ čiji je aktuelni predsjednik.
U rubrici Kultura, revija objavljuje i odlomak iz knjige „Sjećanja“ Meše Selimovića u kojem pisac govori kako je doživio smrt brata Šefkije, kojega su partizani strijeljali u Drugom svjetskom ratu, jer je tih dana trebao dočekati suprugu iz logora Jasenovac, pa je u svoj stan, kojega su mu ustaše bile opljačkale do zadnje stvari – ponio stari šifonjer i još nekoliko sitnica iz partizanskog skladišta. To mu je uzeto kao otuđivanje državne imovine u ratnim uslovima, i – strijeljan je!
I u ovom brojum sa po jednom pjesmom, zastupljena su tri pjesnika koji vode porijeklo iz Bihora a žive u zemljama Beneluks-a: Ferid Muratović, Nijaz Hajdarović i Safet Ćeman.
Pored toga u reviji se može pročitati i o Mao Cedungovim vrapcima koje je ovaj diktator tada proglasio krivim za slab prinos ljetine i osudio ih na smrt. Pobijeno je na milione ptica, a onda su se razgoropadili crvi i i znatno više poharali pirinčana polja. Tekst nosi poruku o značaju lanca prirodne ravnoteže.
Osim toga u ovom broju revije objavljen je tekst o čudima ljubavi „Pava i Ahmed su se voljeli“ gdje se govori o univerzalnim vrijednostim ljudskoga života, kao što su ljubav, poštovanje, međusobno uvažavanje i toleranciija. Pava i Ahmed su živjeli u vrijeme turske dominacije u Vranješkoj dolini gdje je živjelo etnički isto stanovništvo, ali različitih vjera.
„Manijaci i prostaci na televiziji, a talenti na ulici“ je prenesen tekst koji govori o devalvaciji društva u kojem haraju prizemne društvene pojave, kao što su blud i proostakluci i gdje su akteri takvih pojava, kao, recimo, Zmaj od Šipova i slični njemu na televiziji odakle se na gledaoce vrši svojevrsna agresija, dok mladi i talentovani, u potrazi za bilo kakvom zaradom, rade slabo plaćene poslove, ili izvode perfomanse na ulici, a neki čak i prose.

U rubrici Sport Raif Adrović Aron donosi tekst o briljantnom džudisti Seminu Koraću, porijeklom iz Bihora, koji je, bukvalno, zatrpan medaljama sa državnih i međudržavnih takmičenja.
Tiraž i ovog broja je 1 000 primjeraka, i već se može naći na svim prodajnim mjestima širom Luksemburga, a dio tiraža ide i u druge evropske zemlje, dok je jedan dio podijeljen u Bihoru, Crnoj Gori i Sandžaku.
Ovo je bio 19. broj revije „Bihor“ , a za jubilarni 20. broj, planira se velika promocija u Luksemburgu na koju će, kako je planirano, biti i jedan broj zvanica iz Crne Gore i regiona.
I za sami kraj – slika na naslovnici ovoga broja „Bihorska nevjesta“ je djelo autora Refika Adrovića koji je živio i slikao u Rožajama i na crnogorskom primorju, u gradu Budvi.

Urednik revije,
Faiz Softić

12825262_10204411697530787_1112573151_n