SJEĆANJA:PETNJIČKI BOKS MEČEVI


Petnjička škola 1970. godine nije imala salu za fizičko vaspitanje zato su se časovi tog predmeta održavali u učionici, kada je lijepo vrijeme u dvorištu škole, na igralištu se najčešće igrao fudbal.
Uprava škole kupuje dva para bokserskih rukavica i nastavnici daju šansu učenicima da se oprobaju u boksu.
U Petnjici boks postaje popularan.

Zumber Muratović
Zumber Muratović

Mladi nastavnici: Muratović (Nekov) Raif (nastavnik Fizičkog vaspitanja), Ličina (Hakov) Misin (nastavnik Hemije i Biologije), Ilić Bogoljub (nastavnik Srpsko-hrvatskog jezika) često su u slobodnom vremenu dosta vremena provodili boksujući sa učenicima višeg uzrasta. Bilo je tu ozbiljnih i komičnih situacija…
Šabotić (Zitov) Mahmut Mašo je bio korpulentan učenik i volio boks…
Učenik Muratović (Halitov) Hakija je, u lakšim kategorijama, bio izrazito fizički sposoban pa je u meču sa nastavnikom Ilić Bogoljubom bilo žestokih okršaja u kojima je, po mišljenju učenika, nastavnik izvlačio deblji kraj…
Učenik Rastoder Šaćir, među učenicima a možda i među nastavnicima, je bio prvak u težim kategorijama. Jedne prilike je preozbiljno shvatio „boks meč“ sa, tada mladim nastavnikom, Ličina Misinom pa je svog nastavnika dobro uzdrmao, učenicimo sve to bilo interesantno i zabavno…
Bila je to prilika da mladi, jaki i zdravi momci petnjičke škole iskažu znanje i umijeće u ovoj plemenitoj vještini.
Nastavnici su pojedinim učenicima omogućili da poslije časova mogu rukavice ponijeti kući i vježbati sa svojim drugovima.
Dom kulture u Petnjici je, zbog neodržavanja, bio oronuo i propao tako se u njemu „na velika vrata“ i kroz prozore polomljenih stakala boks krišom useljava.
Sve se odvijalo normalno dok se „treninzi“ nisu pretvorili u tuče nakon kojih rukavice više nisu izlazile iz škole.

Zumber Muratović