Trpezi – selo blizanaca zaboravilo plač beba


Selo Trpezi, jedno od najvećih bihorskih sela oduvijek je bilo poznato po blizancima koji se tu radjaju. Planinska klima, i čist vazduh koji klisurom dolazi sa Turjaka, zdrava hrana, izvori vode na sve strane, odlike su Trpezi.

Piše: Dino Račić

Jednom prilikom kada je musafir iz Turske posjetio Trpezi u maju, i okrenuo se oko sebe pa vidio zelene livade, izvore pitke vode, obeharalo drvece, uzviknuo je samo – DŽENET. To su Trpezi, koje su pored gostoprimljivih ljudi koji će ugostiti svakog putnika namjernika, čulo bi se sa svih strana, ponuditi mu vruće pogače, krompira, domaćeg sira… poznate i po blizancima koji se tu radjaju.
Ovaj fenomen nepoznat je nauci, i neobjašnjiv. Izbrojali su stari, 46 blizanaca koji su se tu rodili, i jedne trojke a sve to za 30 godina.
Može se slobodno reći, rekord. Ne bješe to davni vakat,  pamtim za vrijeme školskih dana iste trenerke, istu torbu… Bilo ih je skoro u svakom razredu…
Razne su verzije zbog čega, neki kažu zbog vode, neki zbog klime. Hengali bi se poneki pa kažu ima recept, no se čuva u tajnosti.
Čulo bi se kroz selo iz sveg glasa ,,muštuluk rodila Hajra blizance”!!!
Danas se čuje to malo drugačije, malo tiše, malo hladnije, malo dalje, malo nejasnije… Félicitations, Congratulations…
Plač se u Trpezima sada čuje samo oko 20-og avgusta, kad majka svoju djecu na put šalje, i kune prokletu tudjinu, tužno jeca, ne znajući hoće li dočekati da ih opet vidi.
A onda tmuša zarobi selo, nidje nikog da se prodere ,,ulaz'te deco u sobu, akšam je, a vi još po polju. Ćutek ćete dobit za ovo”. Samo se čuje zvuk vibera, što su ga nani ljetos deca napravila, i kazala ,,nano ovako kad povučes u lijevo javljaš se ”da je zovu kad se vrate sa posla.
I škola je zaboravila šta znači to puna učionica. Više ni u red ne staju kad treba da se udje u školu, pa se grabaju ko će na prvo mjesto stati. Prolazim, vidim Kasimov orah opao cijeli, Bećkova jabuka puna. A pamtim nijesi ih zelene mogao nekad zateći. Bili bi pobrani.
Rasusmo se kao klikeri po učionici što ispadoše kroz probušeni džep od trenerke. Obale naše sada zapljuskuju sve zemlje svijeta, stigli smo i do Kine. Tako kažu.
No, klikere ima ko da pokupi.
A nas…?