Tesla medical – Ime koje znate, doktori kojima vjerujete

0

U četvrtak 25. aprila u klinici Tesla medical oridinira dr Branka Gogić, ORL
U subotu 27. aprila ordiniraju:
dr Dragana Pravilović Lutovac, reumatolog i dr Rade Šćekić, neurohirurg.

U ponedjeljak 29. aprila ordiniraće:
dr Damir Muhović, gastroenterolog i
dr Ivana Vučeljić, dermatolog.

U utorak 30. aprila ordiniraće:
dr Ivana Vučeljić, dermatolog.

Svakog dana ordiniraju sljedeći ljekari:
Kardiolog dr Slavka Kljajić,
Ljekar opšte prakse dr Saša Stefanovski,
Neurolozi dr Aldin Ajdarpašić i dr Milan Madžgalj
Fizijatar dr Vanja Vukićević
Hirurg dr Borislav Lutovac
Radiolozi dr Bedrija Lucević i dr Denis Kalač.

Organizujemo kućne posjete ljekara.
Zakazite svoj pregled na vrijeme jer zdravlje ne smije da čeka

SNIJEG I TEMPERATURA ISPOD NULE, ZIMA SE U PETNJICI NE PREDAJE (VIDEO I FOTO)

0

U Crnoj Gori danas će biti pretežno oblačno sa kišom, ponegdje i pljuskovi sa grmljavinom. U Petnjici je temperatura blizu nule, a u planinskim selima pada i snijeg.

Vidio snimak nam jutros stiže iz Dobrodola gdje je snijeg već prekrio poraslu travu.

Kako je saopšteno iz Zavoda hidrometeorologiju i seizmologiju, na sjeveru, u planinama snijeg, koji tokom jutra može padati i u nižim predjelima.
Poslijepodne, u većem dijelu zemlje, postepen prestanak padavina i djelimično razvedravanje.

Mjestimično će duvati umjeren do pojačan, sjeverni i sjeveroistočni vjetar.

 

AMINA CIKOTIĆ: Ženama nije mjesto pored stola, već za stolom – ne dozvoljavam da me stavljaju u kvote i ugrožene grupe!

0

Potpredjednica Socijaldemokratske partije Amina Cikotić je u razgovoru za portal Standard otkrila da balansiranje između tradicije i savremenih životnih trendova za nju nije bio komplikovan proces, jer, kako je naglasila, kad se u porodici naprave dobri temelji i osnova sve ostaje nastaje kao prirodni životni put.

“Kada se rodite na sjeveru, a posebno u maloj sredini, to u velikoj mjeri utiče i na vašu budućnost. Smatram da su tu i moji roditelji odradili jako dobar posao, u odgoju i vaspitanju. Uspjeli su da prenesu svjesnost o tome ko sam, naučili me pravim životnim vrijednostima i poštovanju svih ljudi i na taj način stvorili osnovu na koju se sve ostalo nadograđivalo. Smatram da je u životu jako važno da se osnova postavi onako kako treba i smatram da kasnije ne može da dođe ni do kakve greške. Nije biilo nekakve posebne želje za uspostavljanjem balansa, već je to bio proces koji je tekao sasvim prirodno”, rekla je Cikotić u razgovoru koji se realizuje u okviru projekta “Žene iz zajednica manje brojnih naroda – od margine do uspjeha”, koji je podražo Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.

STANDARD: Ipak u Petnjici, gdje ste rođeni postoje određeni stereotipi. Kako ste nosili s tim?

 

CIKOTIĆ: Nijesam osoba koju pretjerano stereotipi i predrasude zamaraju. Ne zamaraju me zbog toga što vrlo dobro znam ko sam, šta mogu da uradim i iz tog razloga ne smtram sebe manjinom, niti se osjećam kao manjina u svom okruženju, niti se osjećam ugroženo. Iz tog razloga ne dozvoljam da me bilo ko svrstava ni u kakve kvote, niti bilo kakve ugrožene grupe. Naprotiv osjećam se potpuno ravnopravno u svakom segmentu, bio to nacionalni ili rodni. Stereotipi za mene ne znače mnogo i za mene najveću motivaciju predstavlja da onda kada mi kažu da nešto ne mog, pokažem da to zapravo itekako mogu. Nijesam se osvrtala na komentare sredine i očekivanja ljudi i vjerovatno zbog toga nijesam odustala i zbog toga se danas nalazim ovdje gdje jesam. Svi moji bliski ljudi zanju da je svaka odluka samo moja i da se u to ne može niko miješati, posebno ne neki komentari sredine. Raščistila sam sa sobom još na početlku i nijesam se osvrtala, naravno, uz podršku porodice, davala sam svoj maksimum u krčenju puta.

STANDARD: Kako se odnosite prema ljudima koji Vam zamjeraju i kako im odogovarate, je li bilo takvih primjera?

CIKOTIĆ: Jeste. Bilo je, i to čak u mojoj porodici. Pomenuli ste mog oca, a njemu jako teško pada moj javni angažman, zato što čuje i čita razne komentare i onda ga te stvari pogađaju. U stalnoj je brizi da će nešto loše da mi se dogodi. Zato me i ponekad pita – zašto to moraš i zašto moraš ti. Kažem mu – ko će, ako neći ja. Ako budemo svi redom zastajali i govorili evo neću ja ili neće on, ništa nećemo uspjeti da uradimo. Tokom cijelog usavršavanja, profesionalnog i životnog, pratila me ta mantra komentara i moram priznati da na početku to nije bilo jednostavno. Takvi komentari proizvedu neku sumnju i zapitate se zašto ja ovo radim i šta je suština svega ovoga. Ponavljam, čvrsta sam u stavovima i istrajna da ostvarim svoje ciljeve. Trudila sam se da se izvježbam da me ti komentari ne pogađaju. Loši komentari su mi na neki način i bili motivacija i moj odgovor je uvijek bio rezultat. Danas imate potpuno promijenjenu priču, pa kad dođem u Petnjicu ima više pozitivnih nego negativnih opaski. Već sam svojim djelima uspjela da promijenim perspektivu iz koje me ljudi iz te male sredine posmatraju. Znate i sami da je najteže djelati u svojoj pa još maloj sredini, a posebno na sjeveru Crne Gore.

STANDARD: Da li bilo razlike da nosite drugačije ime?

CIKOTIĆ: Ne bi. Ja sam Amina Cikotić, ona koja se uvjek bori za ono u šta vjeruje i ajde da me posmatramo kroz prizmu kvaliteta koje imam ili nemam. Nije mi dargo da idemo dalje od toga, jer smatram da je za ovo društvo i kompleksnu situaciju u kojoj se nalazimo kao država, izuzetno važno da vrednujemo kvalitet, a da se manje bavimo stvarima kao što su jesmo li pripadnici zajednice mnanje brojnih naroda ili smo ženskog pola ili slično.

STANDARD: Da li ste u partiji ili profesiji nekada osjetili stigmatizaciju po bilo kojem osnovu?

CIKOTIĆ: Ne nikada. U partiji, a mi smo socijaldemokrate, te stvari ne posmatramo na taj način. U našoj partiji se vrednuje kvalitet i ono što kao individue možemo da doprinesemo društvu. U poslovnom angažmanu, takođe, nikada se nijesam našla u situaciji da me neko mjeri kroz ime koje nosim već isključivo od rezultata koje sam postizala. Imajući u vidu da sam profesionalno najduže bila u privatnom sektoru, tamo posebno to nije bilo važno već samo rezultat. Osjećam se u potpunosti ravnopravno u svakom smislu i nijesam imala prilike da se susretnem ili osjetim bilo kakvu stigmatizaciju.

STANDARD: Dakle, ne osjećatze se ugroženom zato žto ste žena i pripadnica zajednice manje brojnih naroda?

CIKOTIĆ: Ne osjećam se tako već ravnopravno u svakom smislu. Mada moguće je da je to negdje moja karakterna crta, jer svakako ne volim da me neko posmatra kao slabiju bilo zbog čega.

STANDARD: Da li ste svjesni da ovakvim stavom možete biti primjer ženama iz tih malih sredina na sjeveru Crne Gore?

CIKOTIĆ: Nadam se da mogu. Bilo je nekoliko slučajeva gdje sam uspjela svojim primjerom da jedan broj mlađih žena pokrenem na akciju.

STANDARD: Da li Vas to motiviše dodatno i posebno?

CIKOTIĆ: Pa naravno. Mislilim da nema ljepše stvari. Evo u politici, koja se smatra izuzetno prljavom djelatnošću u našoj državi, baš imate priliku da na taj način motivišete sugrađanke, posebno ove o kojima danas govorimo. Bilo je izuzetno zadovoljstvo, kroz nekoliko prilika, kada su određene žene došle i rekle mi – šta nas koči i zapitale se zašto i mi ne bismo mrdnule iz svoje mrtve tačke. To je jedan od mojih najvećih uspjeha, jer smatram da ako ste uspjeli samo jednu osobu da pokrenete uradili ste veliku stvar za društvo.

STANDARD: Da li osjećate sve ovo kao zadatak, da u ovom društvu koje klizi ka klerikalizaciji, i stigamtizaciji različitog pokažete drugi pravac?

CIKOTIĆ: Apsolutno. Mislim da je to zadatak svakog političara i političarke. Posebno žena koje treba da jednu drugu ohrabre i postaknu na dodatnu akciju, jer ženama nije mjesto pored stola, već za stolom. Smatram da svaka žena može svojim trudom i zalaganjem da dođe do tog stola i do pozicije učesnice i donosioca odluka. Za mene ovo jeste zadatak i trudim se da energiju prebacim na što veći broj žena kako bi izašle iz svoje zone konfora.

STANDARD: Imate li neku poruku za žene iz zajednica manje brojnih naroda?

CIKOTIĆ: Moja poruka je ono što sam rekla, da ženama nije mjesto pored stola, već za stolom i moja glavna motivacija je trud, rad i znanje koje svakodnevno stičem na raznim poljima. Apel svim ženama da rade na sebi i da budu istrajne na svojim putevima.

PREUZETO: STANDARD/SAMIR RASTODER

KUD BIHOR OTPUTOVAO ZA TURSKU

0

Članovi KUD- a Bihor su koncertom u Podgorici “HVATAJTE SE BIJELE RUKE “  koji je održan 15.04. 2024. godine  započeli  sa  nastupima koji slijede u narednom periodu.

  • Na koncertu koji je održan u KIC-u  Budo Tomović  u organizaciji KUD-a “Mladost”  iz Podgorice  pored nas nastupili su  : FA“ Nikola Đurković “ iz Kotora , KUD” Sveti Marko “ iz Vionice ( BiH), KUD “ Besa “ iz Zatrijbča i klapa KUd-a “ Jedinsto “ iz Bara. Sala  KIc-a je bila ispunjena do posljednjeg mjesta a aplauzi prisutnih su bili najbolja potvrda da je organizator koncerta KUD Mladost i prijatelji opravdao očekivanja zaljubljenika u folklor.  Na koncertu je doajenu crnogosrkog folklora koreografu  Vasiliju Batu Rogošiću  predsjednik UFACG Jovica Kaluđerović uručio  priznanje za 60 godina rada i sveukupni  doprinos razvoju   

Nakon koncerta domaćini iz KUD-a  Mladost  su za sve učesnike organozovali večeru i žurku koja je potrajala do ponoći.

IZ Kuda „Bihor“ se ovom prilikom zavaljuju domaćinima na veoma uspješnoj organizaciji koncerta kao i srdačnošću tokom  boravka u Podgorici i nadaju se ponovnom druženju sa članovima KUD-a  „ Mladost „  i najavili da već 20. aprila putuju za Tursku gdje će učestvovati  na 8 Internacionalnom dječijem festivalu u Sulejmanpaši  koji će se održati od 21 d0 24 aprila.

BIHORKE AMELA SKENDEROVIĆ I DŽENANA ADROVIĆ U TRCI ZA EVROPSKI PARLAMENT

0

Blizu smo datumu izbora za Evropski parlament koji će se održati 9. juna, a Veliko vojvodstvo Luksemburga već sada privlači pažnju svojom raznovrsnom političkom ponudom. Za ukupno 6 mjesta u Parlamentu će se natjecati nevjerojatnih 13 političkih partija, što svjedoči o živahnoj političkoj sceni ove male, ali utjecajne države.

Ovaj put, među kandidatima koji se nadmeću za pozicije u Parlamentu, nalaze se i pojedinci porijeklom iz Crne Gore i Bosne i Hercegovine, što dodatno oslikava multikulturalnost i otvorenost Luksemburga prema različitim nacionalnostima i kulturama.

Na listama za izbore, ističu se sljedeći kandidati:

· Amela Skenderović, predstavnica Demokratske Partije, rodom iz Crne Gore, koja je i nositeljica liste. Profesorica engleskog jezika po zanimanju, Amela je već poznata javnosti po svom političkom angažmanu te je na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima osvojila impresivnih 11,472 glasa.

· Alija Suljić, predstavnik Ljevice, koji potječe iz Bosne i Hercegovine. Na prošlim parlamentarnim izborima, Alija je uspio prikupiti podršku od 3,088 glasa, što ga čini značajnom figurom na političkoj sceni Luksemburga.

· Dženana Adrović, predstavnica Komunističke Partije, također porijeklom iz Crne Gore. Unatoč manjoj podršci na prošlogodišnjim izborima, sa 1,096 glasova, Dženana je odlučna u svojoj političkoj misiji i nada se podršci birača i ovaj put.

Ovi kandidati predstavljaju raznolikost političkih stavova i ideja koje će biti prisutne na izborima, te će njihov angažman dodatno obogatiti političku debatu u Luksemburgu. S obzirom na brojne političke opcije, očekuje se živa rasprava i zanimljiva borba za povjerenje birača u predstojećim izborima za Evropski parlament.

Tekst priredio Ernad Rafetov AGOVIĆ

SABINA MURATOVIĆ: Djecu treba da učimo da je različitost bogatstvo, a ne prepreka

0

Predsjednica Foruma žena Bošnjačke stranke Sabina Muratović je u razgovoru za Standard objasnila šta je potrebno društvu za ozdravljenje, da su različitosti bogastvo, a ne prepreka ili mana, te da je problem u tome što zapravo ne poznajemo jedni druge. Ona je, u okviru projekta portala Standard pod nazivom ”Žene iz zajednica manje brojnih naroda – od margine do uspjeha, koji je realizovan uz podršku Fonda za ostvarivanje i zaštitu manjinskih prava, fokusirala glavne probleme žena iz zajednica manje brojnih naroda, kao i o stereotipima i predrasudama koje su pristune u crnogorskom društvu.

STANDARD: Kako ste spojili tradicionalno i moderno, u profesionalnom i privatnom životu?

MURATOVIĆ: Kada govorimo o tradiciji često je miješamo sa nečim što nije tradicija. Moramo učiti o tradiciji i kulturnoj baštini jednoga naroda i svega onoga što je vezano za to njegovo istorijsko djelovanje. Moramo najmlađe, od osnovne škole, učiti šta je tradicija kojom se moramo voditi. Danas živimo u ekspanziji intereneta i sve informacije su nam dostupne. Neke informacije su istinite, neke nijesu i ne postoje mehanizmi koji bi napravili bilo kakvu razliku između istinitih i neistinitih informacija, a na nama je da kroz obrazovanje, kao osnovni vid djelovanja, uputimo mlađe generacije u to koje su to tradicionalne vrijednosti koje trebamo njegovati. Tek onda kada saznamo šta je to tradicija, djelujemo u skladu sa tim. Vrlo često imamo predrasude kada je tradicija u pitanju. I sama sam se vrlo često sretala sa predrasudama gdje se tradiciji pripisivalo nešto što apsolutno nema veze sa njom, a onda je kod mene uslijedilo istraživanje i učenje koje je dovelo do toga da te neke činjenice, koje su neutemeljene, opovrgnem. To nije lak i brz proces, ali je djelotvoran. Kada govorimo o tradiciji za žene iz zajednica manje brojnih naroda se prepisuje taj teret da žene moraju biti kući, domaćice, majke, supruge, sestre i ćerke, a da se ne smiju ili ne traba da se bave javnim poslom. Samo bih navela činjenicu da je prvi Univerzitet na svijetu osnovala žena iz zajednice manje brojnih naroda, to jest žena koja je živjela i radila u Maroku. Ako je ona još prije više stotina godina osnovala prvi Univerzitet, žena koja pripada islamskoj religiji, zašto onda danas govorimo o tome da žene islamske religije treba da sjedi kući i da bude domaćica.

 

STANDARD: Vi, dakle, ne osjećate teret?
MURATOVIĆ:
 Ne, apsolutno ne osjećam teret. Smatram da moramo naučiti šta je to prava tradicija i naš savremeni način života podrediti tim tradicionalnim vrijednostima, a da naše funkcionisanje ne trpi.

STANDARD: A koliko Vam te tradicionalne vrijednosti zapravo pomažu u osvajanju nekih modernih stvari, modernog načina života, ili Vam odmažu?
MURATOVIĆ
: Pa ja bih rekla da mi pomažu. U našoj tradiciji i kulturi da uvijek budemo pravedni, pravični, da budemo istrajni, da se obrazujemo, da učimo, da budemo primjer našoj djeci i našem društvu i smatram da neka tradicija koja propagira toliko dobrog u svom djelovanju i bitisanju može da bude samo od pomoći, a ne od bilo kakve štete ili da negdje bude kamen spoticanja.

STANDARD: U Crnoj Gori, ja mislim, i šire naravno, percepcija je sasvim drugačija. Vi kažete da ona, zapravo, pomaže. Ipak, živimo u Crnoj Gori, gdje ste pripadnica manje brojnog naroda i žena iz zajednice manje brojnih naroda. Koliko Vas je okolina natjerala da se zatvorite, a koliko da se kroz taj neki motiv borite da objasnite ostatku sve ono što je benefit tradicije?
MURATOVIĆ
: Znate kako, kad krenete da se bavite bilo kojom vrstom javnog posla, a pogotovo kad krenete da se bavite politkom predrasude i stereotipi su nešto što će vam biti za vratom. Na tom putu kojim želite koračati, predrasude su neizbježne, put je trnovit, prvo nailazite na raznorazne prepreke, na prepreke od nerazumijevanja žena, prevashodno od žena iz možda svoje porodice, okruženja, šireg ili užeg.

STANDARD: Prvo treba „pobijediti njih“.
MURATOVIĆ
: I onda shvatite u jednom trenutku da fakat morate sami koračati na tom putu. Podrške je sve manje i manje. E kad shvatite da vi želite sami koračati na tom putu, zarad nekog većeg cilja, vi ste onda pola svoga posla odradili. Okidač za tu borbu i moju želju da se bavim politikom je bio baš taj, da ja ne želim da budem neko ko je drugi i drugačiji, ne želim da me gledaju kao nekog ko nema nikakva prava i da budem obasuta raznoraznim predrasudama koje nisu istinite, samo zato što se zovem drugačije ili prezivam drugačije, da nisam ista kao bilo koja druga žena iz reda većinskog stanovništva u Crnoj Gori. Vjerujte da su te predrasude kod mene bile okidač i ta prekretnica da se bavim čim se bavim i želja da svojoj djeci ostavim bolje društvo, da se neće susretati sa svim ovakvim predrasudama od strane nepoznatih ljudi.

STANDARD: Jeste li imali prilika, ili bolje reći neprilika zbog toga što se zovete Sabina?
MURATOVIĆ
: Pa znate kako, i prilika i neprilika je bilo, da budem iskrena. Negdje najviše možda zabole nekakve konstalacije tipa – nijesmo očekivali da ti budeš takva. Vi se razlikujete od nas. Ne razumijem kako se možemo razlikovati, zaboga imamo istu anatomiju. Ne možemo svi isto razmišljati. Smatram i da pripadnici jednog istog naroda se razlikuju. Niko u biti nije isti, ali negdje, mi žene manje brojnog naroda smo dodatno diskriminisane. Ako uzmemo u obzir da su žene u Crnoj Gori uopšteno diskriminisane, e onda možete misliti koliko su to žene iz zajednica monje brojnih naroda. Pripadnice žena iz manje brojnih naroda imaju i veći teret diskriminacije i još veću potrebu za dokazivanjem i pokazivanjem da ovom društvu mogu nešto doprinijeti.

STANDARD: Živjeli ste u Beranama?
MURATOVIĆ
: Da živjela sam u Nikšiću i u Beranama. U Nikšiću sam rođena i odrasla, Posljednje dvije godine živim u Podgorici.

STANDARD: Koliko su sredine različite u odnosu na ovo pitanje o čemu pričamo?
MURATOVIĆ
: Svaka sredina nosi određenu priču sa sobom. Ako krenemo, evo da kažem od Nikšića. Nikšić je mjesto gdje pripadnika manje brojnih naroda, odnosno pripadnika Bošnjaka, ima jako malo. Ljudi su neupućeni u našu kulturu, tradiciju, naš način života i negdje, ne mogu reći uvijek, ali vrlo često imaju nesvjestan gard kad čuju ko im je sagovornik. Pa onda tu treba malo više čovjek da se trudi, da bi možda otopio taj led. Mogu reći da je moje odrastanje bilo lijepo, moje školovanje je bilo lijepo, život u Nikšiću je bio lijep i meni je drago što sam uspjela da razbijem i kod Nikšićana te predrasude, tipa – da je nama zabranjeno školovanje. Bilo je i takvih priča, da se ne smijemo školovati, da mi ne bi trebali možda ni da radimo ili nešto slično. Znači, konstantno sam svojim načinom života i djelovanjem uspijevala da razbijam predrasude. Biti pripadnik Bošnjačkog naroda ne znači da smo nešto možda gori ili u zaostatku od drugih, ili bolje. Ponosna sam na to što odgajam djecu u tom duhu. Ponosna jer zaista imamo mnogo toga dobrog da pokažemo ovoj sredini i smatram da mi u Crnoj Gori ne poznajemo jedni druge. Misija treba da nam bude da se međusobno upoznamo, da upoznamo kulture jedni drugih, da upoznamo tradicije jedni drugih. Živimo zajedno ali, živimo zatvoreno jedni od drugih. Treba da se otvorimo i mislim da onda, kad se budemo otvorili nećemo imati više niti predrasuda, niti nekih poštapalica kada su žene manje brojnih naroda u pitanju.

STANDARD: Radili ste sa djecom. Da li i njima treba objašnjavati, ljepotu različitosti?
MURATOVIĆ
: Djeca su jedna nevina, divna bića i sa djecom je najljepše raditi. Djeca su kao skulpture koje klešemo. Od njih pravimo figuru i onu finalnu skulpturu kakva treba da bude.

STANDARD: Ali ako kući budu isklesana pogrešno, dolaze kod Vas, šta Vi radite onda?
MURATOVIĆ
: Ima i tih situacija. Razgovaramo, prezentujemo, učimo da smo svi različiti, muškarci i žene su različiti, iako pripadaju jednom narodu ili jednoj religiji su različiti. Razgovaramo. Kod nas je problem, generalno, u Crnoj Gori, što se sve manje djece u porodici uči o različitostima i drugačijem. Našu djecu treba da učimo da moramo svi živjeti zajedno, da je različitost bogatstvo, a ne prepreka. Da učimo djecu toleranciji, razumijevanju, nediskriminisanju nikog, ni po kakvom osnovu. Možda je za starije generacije sad kasno, ali ako krenemo od onog najmlađeg uzrasta, da ulažemo u obrazovanje jednakih šansi, u obrazovanje gdje će djeca spoznati to da moraju druge gledati sa poštovanjem, iznjedrićemo neku novu generaciju koja će biti svijetla budućnost današnjeg društva. Nažalost, izgubili smo svaki vid kulture. Kulturu dijaloga, kulturu u saobraćaju, kulturu pisanja i na svakom koraku se vidi jedan vid nekulture. Pod hitno to moramo vratiti, a moramo vratiti tako što ćemo postaviti jake i dobre temelje obrazovnog sistema.

STANDARD: Kako to funkcioniše u partiji?
MURATOVIĆ
: Odlično, ali znate kako, u partiji imamo razne generacije, od mlađih do starijih i nekad mlađi uče od starijih, a nekad i stariji uče od mlađih. Možemo se pohvaliti da se u proteklom periodu partija jako podmladila. Partija koja trenutno u parlamentu ima šest mlađih poslanika i što je meni jako drago je to što u parlamentu imamo ženu. Konačno se ženski glas u našoj partiji čuje i često budemo prepoznatljivi baš po toj ženi, koja nas zastupa u parlamentu.

STANDARD: A kako funkcioniše forum žena? Koliko je žena uključeno u sami rad u forumu?
MURATOVIĆ: 
Znate kako, u svakom gradu u kom postoji opštinski odbor imamo i forum žena. koje su jako aktivne, nekad i aktivnije od muškaraca. Žene te koje daju neki novi elan, pokretač svih društvenih procesa. Žene su jake. Kod muškaraca ponekad možda i proradi neko nezadovoljstvo ili sujeta, a kod žene ne. Žene uvijek gledaju neki korak ispred i trude se da dokažu da vrijedimo isto onoliko koliko i oni.

STANDARD: Ovo sam pitao više zbog toga da vidim koja je masovnost toga, s obzirom na to da vlada taj stereotip da žene iz zajednice manje brojnih naroda treba da budu za šporetom.
MURATOVIĆ
: Reći ću vam iz ličnog primjera. Da bi se žene bavile politikom moraju da imaju podršku. Realna podrška u ovom poslu treba dolaziti od kuće. Prije te podrške moramo spoznati same sebe, moramo spoznati svoja interesovanja, vrijednosti, želje. Da li smo zaista sposobne za to što želimo da radimo. Kada spoznamo sebe, tu na snagu stupa porodica, jer podrška porodice je neizostavna. Nisam krenula na ovaj put baš sa velikom vjerom u sebe. Nijesam znala da li ću to moći da iznesem. Ali je suprug vjerovao u mene i on je i danas moja najveća podrška i oslonac. Postoje trenuci kada bih odustala, ali on je taj koji kaže – ne, doovde si došla i moraš da ideš dalje. I upravo tu razbijam te predrasude – da je meni mjesto u kući, za šporetom, da nemam podršku od svoje porodice, naprotiv, najveću podršku imam od svog supruga i čak nekad, kad sama sebi ne vjerujem, on je taj koji vjeruje u mene i koji bude moja pokretačka snaga.

PREUZETO: STANDARD/ SAMIR RASTODER

Fudbalskom klubu Petnjica stigla donacija od Halila Agovića iz Luksemburga

0

Halil Agovic, Bihorac koji živi u Luksemburgu, ali kao penzioner sve više boravi u svom rodnom kraju, poklonio je FK Petnjica komplet dresova.

Halil je veliki zaljubljenik u fudbal, a tu svoju ljubav prenio je i na svoje sinove, Denisa i Edisa, koji sa dosta uspjeha nastupaju za FC Dudelange i FC Una strassen u prvom rangu Luksemburskog fudbala.
Zanimljivo je da su nekoliko puta, braća Edis i Denis, bili kapiteni svojih ekipa u međusobnim duelima, a Halil bio prinuđen da sa istim žarom navija za oba tima, jer u međusobnom duelu braće nema poraženih, svi su pobjednici.
,,Halil je iskoristio ovu posjetu našem klubu da uruči donaciju od 17 novih dresova za našu seniorku selekciju. Ovom prilikom se zahvaljujemo Halilu na njegovoj donaciji, ali prevashodno na osjećaju i znaku pažnje, koji je samo još jedan dokaz da prijatelji našeg kluba, ma koliko bili daleko, misle na naš klub i nađu način da nam pruže podršku”, saopštili su iz Uprave Fudbalskog kluba Petnjica.
ERIS BABAČIĆ

PETNJICA: Ljeto prije vremena, zahlađenje u četvrtak

0
Iako kalendarski ljeto počinje 20. juna, već sada se može slobodno reći da je prethodna nedelja u Petnjici bila prava ljetnja, sa temperaturom više od 28 stepeni.
Lijepo vrijeme koriste poljoprivrednici, koji su krenuli punom parom u proljećnoj obradi zemljišta i sadnjom.
Mještani kažu da će ova godina biti rana, ali se plaše snijega, a da su njihovu strahovi opravdani kažu i meterolozi, koji najavljuju od četvrtka blago zahlađenje i promena vremenskih prilika.
ERIS BABAČIĆ

Tesla medical – Ime koje znate, doktori kojima vjerujete

0

U četvrtak 18. aprila u klinici Tesla medical oridinira dr Aleksandar Zlajić, psihijatar.
U subotu 20. aprila ordinira dr Marijan Spasić, kardiolog.

Svakog dana ordiniraju sljedeći ljekari:
Kardiolog dr Slavka Kljajić,
Ljekar opšte prakse dr Sasa Stefanovski,
Neurolozi dr Aldin Ajdarpašić i dr Milan Madzgalj
Fizijatar dr Vanja Vukićević
Hirurg dr Borislav Lutovac
Radiolozi dr Bedrija Lučević i dr Denis Kalač,
ORL dr Branka Gogić,
Psihijatar dr Aleksandar Zlajić.

Organizujemo kućne posjete ljekara.

Zakažite pregled na vrijeme jer zdravlje ne smije da čeka!

U Petnjici otvoren karate klub Petnjica

0
Poslije dužeg vremena, u Petnjici je otvoren karate klub.
Već sada vlada veliko interesovanje kod djece za ovim borilačkim sportom, pa je broj upisanih premašio brojku od 40.
S obzirom na to da u našoj opštini, kada je riječ o sportu, djeca nemaju preveliki izbor, treba raditi na tome da ova ideja zaživi.
Opština Petnjica je podržala inicijativu za osnivanje karate kluba, pa je ustupila salu u prizemlju motela za održavanje treninga.
Trener, uspješni crnogorski karatista, Mensur Kalender iz Rožaja, koji takođe ima karate klub u Rožaja ma, je kazao da je zadovoljan interesovanjem djece.
ERIS BABAČIĆ