Kroz maglu, snijeg i grane – najbolji je opis radnog dana radnika komunalnog preduzeća u vrijeme zime i sniježnih padavina.

                        Mirsad Skenderović

Da je tako, uvjerila se ekipa portala radija koja je provela osam časova, koliko je trebalo Mirsadu Miku Skenderoviću, radniku Komunalnog preduzeća, da iz Petnjice stigne do Javorove i nazad sve vrijeme čisteći snijeg.

U jutarnjim satima, nakon što je svoj snjegočistač opskrbio sa gorivom, popritegao lance i dobio uputstva od direktora da se mora potruditi da što bolje očisti snijeg, Miko Skenderović je sjeo za volan i krenuo u ovu, iz ugla novinara/pratioca, avanturu.

Za Mika je to sasvim običan zimski radni dan na koji je navikao. Penjući se uz Lagatore, preko Kutnjeg Brda ka Đuđu, srećemo prolaznike koji čestitaju na ažurnosti radnika komunalnog preduzeća. Mada, ima i onih koji sugerišu gdje bi to trebalo očistiti – tamo, do kraja našeg zaseoka, tamo se nalazi starija osoba, zlu ne trebalo, valjalo bi pročistiti.

Uz osmijeh, Miko saopštava svoju dnevnu maršutu uz obećanje da će, eto, koliko sjutra doći da se i taj krak završi. Vještom ljevicom na volanu, dok desnica poskakuje po komandim palicama za „nož“, napredujemo prema Đuđu.

A komandi ima za deset ruku. Novinaru sve to izgleda poprilično teško i naporno. Miko se samo blago nasmije i mudro odbije da komentariše težinu svog posla u tom dijelu. Kao da je želio da kaže – polako, brate, ne žuri, tek ćeš da vidiš šta su muke i problemi.

Ubrzo smo se i uvjerili. Tek što smo prošli Đuđ, a asfaltnu površinu zamijenili makadamom, eto problema. Desetak metara naprijed, pa nazad, u rikverc. I sve tako. Naprijed – nazad. Više naprijed, nego li nazad, stižemo do prevoja Poroče – Murovac.

Pravimo kratki predah gdje Miko koristi priliku da saopšti, ispostaviće se ubrzo, surovu činjenicu.

„Tek sada nastaju problemi. Sve ovo do sada je bilo i neke jadi, a sada ćeš da vidiš“, saopštava Miko Skenderović bez imalo straha i brige. Naprotiv, osmijeh se ne skida sa lica. Krećemo dalje, prema Javorovoj.

I bio je Miko u pravu. Problemi su tek tada počeli. Desetak metara naprijed, a skoro isto toliko nazad. Osvaja se metar po metar. Da se proširi može jedino tamo gdje se nalaze krivine i to Miko vješto radi, naravno, koliko mu to sniježni nameti dozvoljavaju.

A snijega, kako nam je saopštio jedan od mještana Murovca, ne pamti grđeg da je napadalo – em ga ima dosta, em pun vode. Čistimo put prema Javorovoj, sa ove murovske strane, a najveći problem je što je taj put i u ljetnjim sučnanim danima u lošem stanju.

Bilo je dionica gdje se osvoji par metara naprijed a vratimo se u rikverc tri puta duže. Ovdje ne važi ono pravilo – uvijek može bolje. Ne, naprotiv, bolje od ovoga ne može, jer je takav teren. I tako, metar po metar, stižemo do Javorove. Kratki predah, uz kafu i čaj kod gazde Škrijelja i onda, što bi se reklo – nalijevo krug, po istom tragu i opet sa spuštenim „nožem“.

Povratak do prevoja Murovac se ne razlikuje od dolaska. Makadamski put, pun rupa i prevoja, sa dosta kamenja, kojim je teško i traktorom prolazit u ljetnjim uslovima. Zahvaljujući Mikovom strpljenju, vještini i upornošću, prelazimo najgoru dionicu, od Javorove do Murovca i nastavljamo prema početnoj i polaznoj destinaciji, Petnjici.

Imali smo sreće, kako kaže Miko pa smo imali samo jedan manji kvar koji je očas posla riješio. A da je bio veći, zabrinuto smo postavili pitanje – ništa, pokušamo da ga popravimo na licu mjesta, ako znamo i umijemo, a ako ne, onda pješke nazad – šeretski dodaje Miko nakon popravke sitnog kvara dok pere snijegom i otresa ruke o svoje radno odijelo.

Dolazak do Đuđa, za novinara je bio kao da se stiglo u centar Petnjice. Spuštajući se prema Petnjici, uzevši u obzir šta smo sve prošli, pitamo Mika šta smo radili ako opet večeras napada snijeg.

„Ništa, sjutra opet po istom tragu. Ništa strašno, navikli smo mi iz Komunalnog tako. Radno vrijeme nam je od jutra pa do iza ponoći. Tačnije, sve dok ne završimo. Nas trojica na tri mašine, opština razuđena, a treba stići sa jednog kraja na drugi. Nije lako, ali, navikli smo“, ističe Miko dok vješto i sigurno spusta čistač niz Lagatore.

„Naš narod je čudan. Niko srećan niko zadovoljan. Uvijek ima kritike. Evo, pozivam da budu sa nama kao ovo ti danas pa da se i sami uvjere kakav je ovo posao“, kaže Miko Skenderović.

Da nije lako, uvjerila se ekipa portala radija. Najlakše je kritikovati. Iz tople sobe ili udobne kafanske stolice, „dojč“ kritizeri su uvijek prisutni i spremni da nađu manu na rad Komunalnog preduzeća i njenih zaposlenih. Portal radija se uvjerio o kakvom se poslu radi i ono što ostaje to je da se svi nadamo da će ovi momci biti adekvatno nagrađeni kako od lokalne uprave tako i od građana.

Ako ništa drugo, dovoljno je da ih barem građani poštede kritike i pritiska sa nekim svojim prioritetima. Stići će ovi momci svuda, samo treba imati strpljenja. Piscu ovih redova bilo bi teško da piše isti tekst dva puta a kamoli Miku i njegovim kolegama već u nekoliko navrata, za kratko vrijeme, istim putem do Javorove i nazad.

A da ne pominjemo ostala sela i putne pravce.

POGLEDAJTE VIDEO:

DENIS BOŽOVIĆ