U Petnjici, na lokaciji gdje je danas kuća Muratović (Halema) Zita, prema Motelu, nakon Drugog svjetskog rata, u vremenu od 1947. do 1963. godine, Zemljoradnička zadruga je vršila otkup šljiva.
Šljive sa drškom su bile skuplje i za izvoza, bez drške su odlagane u drvenim kacama gdje se čekalo da „nadođu“, pretvore u džibru od koje se proizvodila rakija – šljivovica. Sadnice šljiva su bile iz Požege (Srbija) pa su ih Bihorci zvali „požegače“ koje su u ovom kraju dobro uspijevale. Otkupom je rukovodio trgovac Radonja Prelević iz Lješnice, prodavac brašna u petnjičkoj Zemljoradničkoj zadruzi, kasnije mu pomagao Korać Tufo. Bilo je desetak natkrivenih velikih kaca u kojima je bilo po 20 tovara šljiva (dvije tone). Pomenutu lokaciju Petnjičani su nazvali „Kačara“.
U neposednoj blizini kaca bila su tri rakijska uređaja – „kazana“ koji
su kada šljive „provru“ radili i po mjesec dana. Pečenje (destilacija) rakije je vršena u pravo vrijeme jer prerana ili kasna destilacija ima za posljedicu male koristi, rekli bi Bihorci: „Šljiva se slabo plaća.”
U toku rada i po zimskom vremenu, ljudi su se sastajali pored kazana, pili, družili do kasno u noć, nekada bi se u kasnim satima začula i po koja pjesma…
IZVOR FB – ZUMBER TZUKO MURATOVIĆ

PODIJELI