Sedamdesetojednogodišnji Sabit Latić iz Lagatora već pedeset godina živi i radi u Švajcarskoj i rado se vraća zavičaju.

Davne sedamdesete godine, Sabit je preko biroa otišao u Švajcarsku, kako bi pronašao bolju budućnost.
Mladalački dani nakon odslužene vojske bili su veoma teški i oskudni. Iako tada nije razmišljao o penzionerskim danima, odlazak u Švajcarsku Sabitu je obezbijedio mirne penzionerske dane koje danas provodi u rodnim Lagatorima.

“Nakon vojske tražio sam posao od Berana do Podgorice i nisam mogao da ga nađem. Od moje porodice prvi sam otišao za Švajcarsku i tamo sam bio među prvima sa sjevera Crne Gore. A tamo, ni merhaba, ni dobar dan, a ni jezik nisam znao. Danas je lako otići vani, jer te dočeka neko tvoj“, kaže Sabit.

On dodaje da je u Švajcarskoj završio građevinsku školu, te da je kao poslovođa vodio velike poslove. Punih 25 godina imao je i svoju firmu.

Sabit ima četiri sina i jednu kćerku, trinaest unučadi, jedno u na putu i četvoro paraunučadi. Sa svojom suprugom u većem dijelu godine, boravi u selu Lagatore.

Ne trpi nepravdu, a prema njegovim riječima ona je učinjena pored njegove kuće prilikom saniranja puta Petnjica – Lagatore. Tvrdi da je platio asfaltiranje 20 kvadratnih metara odmah do prodične kuće, ali da to nije urađeno. Nije mu jasno zašto.

„Pored moje kuće nijesu isjekli asfalt i sanirali rupe. Posmatrao sam kako su to radili, 25 godina sam vodio građevinsku firmu i znam kako se rade ti poslovi. Bio sam primoran da da to platim i nije mi jasno zašto su me preskočili. Uzeo sam stvar u svoje ruke i platio sam sječenje i otklanjanje starog asfalta, kao i postavljanje novog. Naravno da se nisam nikom žalio, niti sam koga pozvao, trebali su sami da vide da se to uradi. Još sa čuo da su htjeli i policiju da zovu kada sam radio taj posao i to mi je posebno krivo.
Krvim kompletni tim DPS-a i dok je vladajuće stranke DPS-a u Petnjici, nama ovdje nema života. Rade privatne puteve i placeve bez nadoknade, a ovdje su razminuli, zašto nisu uradili makar pola kilometra kako treba.
Znači treba svaki čovjek da bude na putu i da im govori zakrpi ovu rupu i da ih moli“, istakao je Sabit.

On smatra da, ukoliko opština bude radila na ovaj način, najavljeni put sa dvije trake do prodavnice u MZ Lagatore neće nikada biti urađen.

„Što se mene tiče, nikada nisam bio protiv i za svaki sam ljudski i kolektivni dogovor, ali na ovaj način, teško do magistrale.
Da ne kažem trotoar, koji bi bio potreban u Lagatore, ali uradiće ga kao onaj što su uradili od Centra za kulturu do Gusara“, zaključio je Sabit Latić.

ENKO KORAĆ

 

PODIJELI