SABAHUDIN SABA RASTODER: NISAM ŠABAN, ALI PJEVAM IZ SRCA

Sabahudin Saba Rastoder

Izuzetno je danas teško zadobiti povjerenje publike kada je u pitanju pjesma, ali zasigurno je Sabahudin Rastoder zadobio bihorsku publiku širom svijeta

Jedan je od uspješnih ljudi koji je spontano prerastao u pjevača, Sabahudin Rastoder, poznat po nadimku Saba,  rodom je sa sela Ponora, Bihor.

Inspiracije u njegovim pjesmama nalazi u Bihoru i ono što pripada Bihoru. Saba nikada ne zaboravlja svoj rodni iz kojeg je otišao u Luksemburg. Uspješan, oženjen, ima troje djece i ostvaren u svojim ciljevima.

Davne 1985. je otišao kao desetogodišnji dječak u Luksemburg sa ocem, bratom i svoje dvije sestre.

Odrastao je u Luksemburgu, gdje se školovao, oženio i sebe ostvario.

“Mogu reći da sam se vrlo mlad oženio. Sa svojoj ženom Sanelom, imam tri sina, Riad, Amra i Anes. Anesu smo prije nekoliko dana proslavili punoljetsvo. Inače držim jedan Snack/Bar. Nudimo specijalitete sa Balkana, kao i sve ostale, što se tiče brze hrane.

Vrlo sam zadovoljan i često kažem da se trud i rad uvijek isplate.  Imam mnogo poštovanja prema svojim mušterijama i svima koji su mi pomogli da budem gdje sam sada”, istakao je Saba.

Pored svog posla, Sabahudin ima svoj omiljeni hobi, a to je pjevanje.

“Od malih nogu sam volio da pjevušim, da se presluškujem, ali nikad nisam ozbiljno ulagao više vremena u to”, kaže Saba.

Sabahudin kaže da dok čovjek pokušava da odgoji djecu, da se ostvari u poslu, najmanje ima vremena za svoj hobi, tako da to ostane uvijek negdje u pozadini u nadi da će doći dan kada će se imati malo više vremena.

“Igrom slučaja sam prije tri godine upoznao gospodina Maida Halilovića, čovjeka koga mnogo cijenim i čije pjesme volim da slušam. Maid me upoznao sa Zoranom Zoćom. Kako to sve ide, vrlo brzo smo došli na ideju da snimimo pjesmu”, kaže Saba.

Prvu pjesmu, kako kaže dobio je na poklon od gospodina Ferida Muratovića.
Pjesma se zove “majka”  i ona je pjesma puna emocija i ne može ostaviti nikog ravnodušnim.

“Pjesma je posvećena svim majkama. To je jedina osoba na svijetu koja nam pruža bezuslovnu ljubav i na taj način sam svojoj majci uzvratio djelić ljubavi.

Budući da sam vrlo vezan za svoj rodni kraj, Zoća, kome se ovim putem zahvaljujem, je došao na ideju da snimi pjesmu u kojoj mogu da istaknem svoja osjećanja prema rodnom kraju. Kad god mi se pruži prilika da skoknem do svog rodnom kraja, ja to uradim. Često me vuče nostalgija prema rodnom kraju pa je to bio glavni motiv za pjesmu “Sandžak”. Zoća je u meni prepoznao želju i ljubav koju imam prema Sandžaku, pa se pobrinuo da to tako odradi da je pjesma, bukvalno rečeno, postala hit za vrlo kratko vrijeme. Ljudi s naših krajeva je slušaju i pronalaze se, često mi se zahvaljuju na tome što sam snimio tu pjesmu, šalju mi snimke gdje se moja pjesma pjeva…. Toliko sam pozitivno iznenađen bio da ni sam nisam shvatio šta mi se dešava”, govori Saba.

 

Sabahudin govori kako je krenu da ide putem zvijezda i pjevača kojeg će svako rado da sluša.

“Sve je to nekako brzo krenulo, pozvali su me u emisiji na OTV-u, Sehara TV, gdje sam imao privilegiju da pjevam u društvu velikana, kao što su Enes Begovic, Šerif Konjević, Jašar Ahmedovski…

U Austriji sam takođe imao veliku čast da me prati velikan Dragan Stojković Bosanac. Za mene je to bilo nerealno i uživao sam u tim momentima. Moja životna želja se ostvarila.

Na početku sam pjevao u pratnji Selma Skenderovića. Pjevali smo na privatnim proslavama, malo po klubovima i tako sam upao vrlo brzo u te muzičke vode.

Vrlo brzo je došla ideja da snimim duet sa velikim pjevačem, koji ima po mom mišljenju glas anđela, a to je Hule. Naša pjesma je brzo došla do uspjeha, to mi je mnogo značilo i mnogo me obradovalo”, kaže Saba.

On tvrdi da je za vrlo kratko vrijeme mnogo toga naučio te da ga je Zoća savjetima usmjerio gdje treba.

“Shvatio sam da nikad ne treba odustajati od svojih snova koliko god te ljudi osuđivali ili ti bacali kamenje na putu. Pjevam za svoju dušu, ne traži popularnost, sve sto radim, radim ga srcem i to bih svakom posavjetovao. Nisam Šaban, ali sam veselog duha, volim pjesmu i nikom se ne namećem. Ko me voli, nek izvoli, a ko ne, ne mora mi ni na putu stajati. Volim svoje, tuđe cijenim pa tako neka i meni bude. Nikom ne sudim i ko god se nekom porugao, nasmijao i osudio, neka to njemu bude na čast a ja ću i tada uz pjesmicu sve prevazići.

Želim svima da ostanu zdravi, da ova situacija što prije prođe. Da se opet družimo u zdravlju i veselju. Volite se, širite ljubav. Neka nas ljudi po dobrom pamte, ružnog po svijetu toliko ima da mi ljudi ne bi trebali da dodajemo”, zaključio je Sabahudin Rastoder.

ENKO KORAĆ