Selo Savin Bor jedino je na području opštine Petnjica i geografskog prostora Bihora, koje nije ostalo bez stanovnika i u kojem se još osjeća kako lokalna zajednica funkcioniše u svakom pogledu.

Njegove stanovnike je, zbog toga, obradovala vijest da je na pomolu dogovor o otvaranju graničnog prelaza prema Pešterskoj visoravni i po udaljenosti najbližem gradu u Srbiji, Tutinu.

“Odavde do Tutina je taman koliko i do Petnjice, a to je nekih dvanaest kilometara. Kada bude otovoren granični prelaz, mi ćemo lagano moći da dolazimo do tog grada u Srbiji, gdje je i tržište znatno veće”, kaže predsjednik mjesne zajednice Senad Rastoder.

Da je narod tog kraja prirodno upućen na saradnju sa ljudima koji žive u dijelu Pešterske visoravni, smatra i stanovnik Zaim Ličina.

“Nas sa Srbijom razdvaja samo administrativna granica i ništa drugo. Uspostavljanjem državne granice na ovom području lokalno stanovništvo se suočilo sa određenim problemima, jer im je u ovom dijelu onemogućen slobodan prolaz ka teritoriji Srbije. Otvaranje graničnog prelaza i blizina Tutina, uticaće i na ekonomiju u ovom dijelu Bihora, jer nam se otvara veliko tržište”, smatra Ličina.

Živopisno selo Savin Bor, koje se prema granici sa Srbijom prostire na dvanaestom kilometru od Petnjice, jedno je od rijetkih i na sjeveru Crne Gore koje se može pohvaliti da još ima jaka porodična gazdinstva, nalik na neka daleka i ljepša vremena.

Iako se radi o planinskom mjestu, smještenom na preko 1.200 metara nadmorske visine, u mjesnoj zajednici Savin Bor živi preko 500 stanovnika, koji se uglavnom bave poljoprivredom i stočarstvom.

Da život u ovom kraju nije stao ukazuje i osnovna škola na Savinom Boru koja sa područnim odjeljenjima broji preko 120 učenika.

Posebno je zanimljivo to što mještani ovog sela uzgajaju blizu dvije hiljade ovaca i osamsto krava, tim prije kad se zna da je stočni fond na području Bihora u posljednjih nekoliko decenija potpuno desetkovan.

Mještani navode da je Savin Bor po mnogo čemu specifično mjesto i da na ovom prostoru žive vrijedni i pošteni domaćini, koji su genetski predodređeni da rade i žive od svoga rada.

“Svjedoci smo da sela na sjeveru Crne Gore, pa i ona koja su bliza gradu, polako ostaju pusta. Na svu sreću to nije slučaj sa Savinim Borom, iako se radi o mjestu koje je preko 30 kilometra udaljeno od Berana. Tačno je da ni ovo selo nijesu zaobišla iseljavanja lokalnog stanovništa, ali to nije toliko izraženo kao u nekim drugim sredinama”, kaže predsjednik mjesne zajednice.

Rastoder dodaje da je narod na tom mjestu opstajao kroz vjekove zahvaljujući upornom radu.

“Ta praksa traje i do današnjih dana. Na to upućuje i podatak da u Savinom Boru nema kuće koje ne drži bar pet krava, osim ako se ne radi o socijalno ugroženim domaćinstvima”, kaže Rastoder.

Brojala je nekada ova mjesna zajednica i preko hiljadu stanovnika. Međutim, mnogi su svoje porodično gnijezdo svili u zapadnoevropskim zemljama, a ponajviše u Luksemburgu i Švajcarskoj. Nije mali broj ni onih koji su, u potrazi za boljim životom, otišli da žive i rade u veće crnogorske centre, kao što su Podgorica, Bar i Ulcinj.

Mještani ističu da iseljenici sa Savinog Bora istinski pomažu svoj zavičaj i da daju puni doprinops očuvanju života u ovom planinskom mjestu.

Savin Bor

“Mnogi su otišli put inostranstva i tamo stekli zavidno bogatstvo. Međutim, oni nikada nijesu zaboravili svoju rodnu grudu. Njihova pomoć redovno pristiže u Savin Bor, bilo kroz vid novčanih izdvajanja za svoje najbliže, ili kroz različite donacije usmjerene ka stvaranju boljih uslova za život na ovom vrletnom prostoru”, kaže Rastoder.

On smatra da im ta pomoć svakako jača gazdinstva i daje dodatni motiv da istraju na poslovima koje su radili njihovi preci.

“Uz to, nama je danas znatno lakše nego našim očevima i djedovima jer smo uspjeli da dobavimo svu neophodnu poljoprivrednu mehanizaciju prilagođenu savremenim uslovima života”, ističe predsjednik Mjesne zajednice Savin Bor.

Mještani tvrde da bi uz odgovarajuće podsticajne mjere usmjerene ka potrebama mlađih generacija Savin Bor mogao da postane još privlačnije mjesto za život.

Uzorni stočari iz ovog kraja smatraju da ako se žele zaustaviti migraciona kretanja, onda se posebna pažnja mora posvetiti mladim ljudima.

“Potrebno je uspostaviti čvrstu vezu sa našim studentima i upoznavati ih sa razvojnim potencijalima Petnjice, kako bi se nakon završenih studija u što većem broju vraćali i davali puni doprinos razvoju sredine u kojoj su rođeni. Isto tako, treba uvesti stimulativne mjere za mlade bračne parove koji izražavaju spremnost da ostanu da žive u svom zavičaju”, kažu stanovnici Savinog Bora.

Mještani tvrde da Savin Bora sa svojom okolinom može da postane pravi turistički raj kad bi se na pravi način valorizovali njegovi prirodni potencijali.

“Ovdje je sve prirodno i netaknuto. Od hrane do vode i vazduha. Zato ovo područje zaslužuje da se proglasi zaštićenom ekološkom i turističkom zonom. To bi, uz otvaranje otkupnih centara i uz instaliranje kapaciteta za proizvodnju zdrave hrane i smještaj turista, donijelo brojne benefite čitavom kraju i dodatno uticalo na podizanje nataliteta i zaustavljanje iseljavanja”, tvrde mještani.

Prirodno smo upućeni ka Tutinu, a moramo okolo-naokolo

Mještani Savinog Bora i još nekoliko sela koja gravitiraju Pešterskoj visoravni smatraju da će uspostavljanje graničnog prelaza na pragu njihovih domaćinstava, doprinijeti boljoj ekonomskoj poziciji.

“Mi smo prirodno upućeni na taj kraj, do kojeg sada moramo da idemo okolo-naokolo, preko Rožaja i državnog prelaza Dračenovac, što je nerealno, kada nam je ovdje prečicom sve na dohvat ruke”, priča Rastoder.

Mještani ovog kraja sada sa više volje ulažu u izgradnju kuća, upošljavaju majstore, radnike, ubijeđeni da za Savin Bor i Bihor dolaze znato bolji dani.

Granični prelaz sa Srbijom, koji će biti otvoren iznad sela, u mjestu Kruščica, nema sumnje, doprinijeće većoj razmjeni robe, bržoj komunikaciji, prestaće se sa divljim prelascima i problemima skopčanim sa tim.

PREUZETO: VIJESTI – TUFIK SOFTIĆ

PODIJELI