Dvadesetdevet putnika, državljana Crna Gora, koji su bili zarobljeni u među zoni između Austrije i Mađarske, konačno su sinoć oko 17 časova sletjeli avionom koji je obezbijedila Vlada Crne Gore.
Oni su odmah, po slijetanju, smješteni karantin u hotel Verde. Prema riječima jednog od putnka, Aldijana Agovića, njihovo zdravstveno stanje je odlično, a utisak je kao da su došli u Petnjicu čim su sletjeli u svoju državu.
„Osjećamo se dobro. Odmah po slijetanju, bili smo na provjeru tjelesne temeperature. Uslovi su odlični, smještaj i hrana je odlična. Što se tiče mene i naših putnika bilo je nervoze i svega, ali smo bili jaki. Direktor firme, Meša Adrović nas je hrabrio u bukvalno je bio 24 časa sa nama. To nam je puno značilo i davalo podstrek da sve lakše podnesemo. Sve vrijeme naše izolacije u međuzoni, takođe nas nije napuštao ni predsjednik opštine Samir Agović i bio je u stalnom kontaktu sa nama. Puno nam je značilo što su prvi ljudi opštine kao i države, u tim teškim trenucima bili uz nas. Nijesmo se predali, bili smo uporni. Moram da se zahvalim i Vladi i našim ministrima, a posebno ambasadoru Željku Peroviću koji nas je posjetio, obezbijedio hranu i piće i koji nam je dao garanciju da ćemo doći do naše države. Na kraju želim da se zahvalim i našem čovjeku iz Bijelo Polja, ne znam ime, koji nam je bio obezbijedio hotel, ali nam policija nije dozvolila da boravimo u njemu zbog restriktivnih mjera koje su i oni uveli“, izjavio je za portal radija iz karantina Aldijan Agović.
Devetanestogodišnji Almin Muratović, jedan od putnika zarobljenog autobusa, boravio je na privremenom radu u Luksemburg.
Kada je krenuo put zavičaja, nije ni slutio na kakve će sve nevolje naići.
„Odmorili, srećni i zadovolji i pored toga što nijesmo stigli našim kućama, kao da smo u Bihor jer smo stigli u našu domovinu. Bilo je četri noći, a peti dan smo krenuli. Nailazilo je trenutaka kada nije bilo svejedno. Zahvaljujući direktoru kompanije, Mehmedu Meši Adroviću, nijesmo klonili duhom, bili smo u kontaktu sa njim. Veliki napor je uložio i on i sami vrh države. Zahvalnost dugujemo Premijeru i našem ambasadoru, jer sve bez njih ne bi se možda ovako završilo. U karatninu smještaj i uslovi su dobri. Ograničeno nam je kretanje, iz sobe ne smijemo da izlazimo i to tako mora da bude. Ukoliko bi to prekršili, smjestili bi nas u drugi karantin na dodatnih 14 dana što govori o ozbiljnosti u kojoj se čitav svijet našao i koliko je opasan virus korona. Trenutno nam samo kontrolišu tjelesnu temperaturu i prati se da se ne pojave simptomi. Želim da pozdravim sve Bihorce i šaljem poruku da smo zdravstveno dobro i srećni što smo kanočno stigli u svoju državu. Veliko hvala našim džematlijama u Austriji koji su nam donosili hranu i lijekove u tim teškim trenucima i koji su nam bili na usluzi 24 časa. Žao mi je što ljude ne znam imenom i prezimenom, jer da znam, rado bih i sa zadvoljstvom njih pomenuo“, izjavio Almin Muratović za portal radija.
Izet Ramdedović sa svojom suprugom je smješten u karantin hotela Verde.
„Da su me pitali hoću li u Bihor ili ovdje, radije bih ovdje zbog preventive i ne pada mi teško karantin. Zaista je dobro. Svaki normalni građanin bi trebalo da ispoštuje. Svaki pojedinac treba ovo da shvati ozbiljno zbog svojeg zdravlja, zdravlja svojih najbližih i zdravlja svojih građana. Sa suprugom sam dijelio sudbinu dosta godina, tako da smo dijeli sudbinu i u autobusu kao i sada u karantinu. Uslovi su hotelski i ekstra su. Imam svoju sobu, kupatilo, TV, sve uslove za život, hranu nam dodnose, doručak, ručak i večeru sve u sobi. Jedini put koji treba da pređemo to je da otvorimo vrata i sa stola uzmemo hranu koju nam donesu. Donose nam i šampone, zaštitna medicinska sredstva i sve što je potrebno dok se čovjek nalazi u karantinu“, priča za portal kratko svoju priču Izet Ramdedović a o utiscima boravka u autobusu iznosi kao jedno ogromno životno iskustvo.
„Na tako malom prostoru, kada se nađe 60-tak ljudi, jedno ogromno životno iskustvo. Na jednu stolicu spavamo, sjedimo, jedemo i pijemo. Zabranjeno nam je bilo da izađemo ispred, a moglo se izać jedino da pođemo u WC u neposrednoj blizini gdje se moglo i tuširati. Nijesmo mogli puno da se zadržavamo, jer je bilo hladno pa smo odmah bježali u autobus. Posebna je priča i mogu reći lijep doživaj jeste pokušaj da se riješi naš prevoz do Crne Gore. U momentu kada smo vidjeli našeg ambasadora, to je zaista jedan ogromni utisak, od same pojave do njegovo ophođenja prema ljudima. Naš ambasador, pozdravio je sve putnike i poželio nam da budemo svi raspoložni i strpljivi. On je obećao da će preko Vlade Crne Gore da obezbijedi transport do Crne Gore i uspio je. Sve je to uspio zahvaljujući uz direktoru firme Meši Adroviću i predsjeniku opštine Samiru Agoviću jer smo bili u stalnom kontaktu. Na uloženom trudu, veliko im hvala i svima onima koji su bili od pomoći pa makar i ona pomoć u vidu telefonskog poziva da nas pitaju za zdravlje. Po završetku razgovora sa ambasadorom, on je istakao da je donio i nešto malo hrane da imamo. Kada su oni iznijeli, čovjek prosto da ne povjeruje. Tu je bilo od pečenja do pića za svih 60-tak putnika i to mi je jedan jako fin utisak od strane našeg ambasadora. Sve ovo ističem, jer sam pod emocijama i utiscima srpskog ambasadorda koji je došao da obiđe putnike autobusa, srpske drđavljane sa čitavom zaštitnom opremom, rukavice, maska i obavezno odstojanje bez paketa hrane i pića. Pitao ih je jel im treba šta, na šta su mu oni odgovorili – treba nam samo naša država da nam dozvoli da uđemo u nju. Što se hrane tiče, nama su donijeli da ne možemo da pojedemo iz mešihata koji se nalazi u Austriji kao i od crnogorske ambasade, samo nam dozvolite da uđemo u našu držu. Sjećam se dobro mladića koji je dao takav odgovor njihovom ambasadoru na šta se, moj je lični utisak, ambasador malo kao i ljutnuo. To su stvari koje su na mene čudno izgledale i ostavile jak utisak“, iznosi utiske za portal radija Izet Ramdedović.
DENIS BOŽOVIĆ
