Mlađi Bihorci nijesu spoznali i osjetili čari “starih vremena” kada je sve povezivala mreža žive ljudske riječi, vrijeme bez interneta, androida i društvenih mreža.

Još manje su doživjeli osjećaj topline po izlasku iz nečijeg doma kada ga stara nana/domaćica isprati preko praga sa parom vunenih čarapa.

Taj osjećaj dobronamjernosti i gostoljubivosti. Ekipa portala radija je to doživjela posjetivši kuću Kožara u selu Ponor.

Ajka Kožar, sa svojih 63 godine života, još uvijek je ne možemo uvrstiti u staru nanu ali, broj unučadi koja je okružuju čini da laskavo i sa zadovoljstvom nosi tu titulu. Svoje dane provodi u kući u tradicionalnoj proizvodnji, tačnije pletenju, vunenih rukotvorina.

Ima tu prsluka, džempera, a ono što je dominantno to su čarape od prirodne vune, ovčije naravno.  Nakon boravka u njenom domu, po izlasku, nijesmo mogli da izbjegnemo tradicionalni poklon – vunene čarape. U tom trenutku, dok sam ih uzimao uz zahvalnost, nijesam mogao da se otmem osjećanju blage krivice i sjete što se polako sa našim nanama/bakama gubi ova tradicija kada je ovakav gest značio prijateljstvo i gostoprimstvo.

Vjerovatno bi današnja generacija digitalnog i modernog doba, na ovaj poklon gledala sa određenom dozom prezrenja. Moramo se zapitati da li nas je moderno vrijeme svojim pogodnostima i komforom odvelo u apatiju i narcisoidnost, gdje se zahvalnost temelji samo na uzajamno-povratnoj koristi. Izabrali smo vrijeme slobode, ali smo zaboravili ono vrijeme gdje nije bilo toliko egoizma i narcisoidnosti kao danas, već je bilo na čast “učiniti” drugome ne očekujući za uzvrat neku korist od toga.

Valjda je takvo to moderno doba, doba koje odnosi stare načine života, generacije se smjenjuju a sa njima i tradicija.

DENIS BOŽOVIĆ

PROČITAJTE JOŠ:

ESMANA ADROVIĆ, JOŠ DVIJE GODINE DO STOTE: “DANAS JE SINKO NAROD NERVOZAN, SVEGA IMA, A OPET SU SVI NERVOZNI”

PODIJELI