Prve snježne pahulje i prohladno vrijeme je ispraznilo petnjičku čaršiju. Ono malo stanovništva koje je moralo poslovno da boravi u centru Bihora, odmah po završetku posla, ili nazad kući ili u neku obližnju kafanu.
„U Petnjicu skoro kao u Meku. Ove ljepote nema niđe. Ovaj snijeg nas je zatvorio i okupio oko veoma važnih tema. Izmđu ostalog, čudmo se što se Vasojevići stalno komate oko nepovratne ambalaže piva, što se Šumadinci sjekiraju oko cijene plina, a mi se sjekiramo oko Centralnog komiteta i zašto Petnjicu tamo predstavlja samo jedno pleme“, reče jedan od rijetkih prolaznika sa šubarom na glavi, aludirajući na to da Tito još nije umro.
D.B.
