Utakmicu između Sevilje i Dudelanža, odigrana prošlog četvrtka, Delvin Skenderović će pamtiti dok je živ. Veliki broj njegovih zemljaka nije ni primijetila da na klupi za rezervne igrače sjedi upravo Delvin.

Delvin po rođenju Bihorac iz Trpezi, igra na pozicija štopera, rođen 94. godine i sa četri godine je otišao prema “obećanoj” zemlji, Luksemburgu. Kroz maglu se sjeća kako je išao pješke kroz šumu da bi ušao u bus i otišao i svog radnog kraja.

„Nije moglo da se ode normalno i fino, već je moralo da se izbjegnu neke stvari“, priču svoju sportsku priču za portal radija Delvin, koju je otpočeo jedino onim čega se sjeća a to je odlaska.

„Sa šest godina sam počeo da treniram za klub Šivlanž, klub u kojem je i Miralem Pjanić trenirao. U tom klubu sam igrao do svoje 15 godine, a onda dobijam ponudu od Dudelanža i prelazim kod njih i treniram sa prvim timom. Dudelanž je tada bio daleko najbolji klub. Tu ostajem tri godine a onda prelazim u UN Kaerjeng koji je takođe bio prvoligaš gdje sam bio uvijek u prvoj postavi“, kaže Delvin.

Nakon tri godine igranja, mijenja klupske boje da bi se nakon dvije godine opet vratio u svoj matični klub u kojem je i danas. Do sada je osvojio jednu šampionsku titulu, kup Luksemburga a sa svojim klubom je ušao u Ligu Evrope.

Balkanska narav nije napustila Delvina pa je dosta puta morao da trpi kaznu a jedan od zanimljivih detalja jeste i taj da, kada je izgubio status reprezentativca Luksemburga U18, njegov otac sedam dana nije pričao sa njim. Da sport nije bajka ni u Luksemburgu, najbolje govori primjer kada je Devil napustio Union Titus Petange.

„Zove me sportski direktor, trener i njegov pomoćnik na razgovor da produžimo ugovor. Čovjek mi nudi povećanje plate samo za 300 eura. Meni je to bilo smiješno jer sam u toj sezoni postao kapiten i jedan od glavnih igrača. Gledam već pripremljeni ugovor jer su očekivali da ću da potpišem i samo kažem da taj ugovor spakuje, sačuva i drži za nekog hadalja. Nakon tri sedmice sam potpisao za šampiona Luksemburga.

„Očekivao sam puno više od Dudelanža. Sve je dobro počelo ali sam u trećem kolu dobio crveni karton i sada čekam prilika da mi se pruži da se dokažem. Moram istaći poseban doživljaj što sam bio selektovan, bez obzira što sam bio na klupi, za utakmicu protiv fudbalskog velikana Sevilje.

Oko 30 hiljada ljudi na stadionu i slušat njihovu podršku koju pružaju svom klubu, nije mala stvar. Nakon utakmice sam se upoznao sa Nemanjom Gudeljom, reprezentativcem Srbije koji mi je poklonio dres“, kaže Delvin Skenderović koji osim ljubavi prema fudbalu, uživa u ljubavi dvije ćerke.

Ne prati fudbalske rezultate u Crnoj Gori i ne raspolaže sa informacijama. Sanja dres reprezentacije Luksemburga a o Crnogorskoj ne razmišlja jer smatra da ima dosta kvalitetnih igrača.

„Najveći san je dobiti priliku da zaigram za reprezentaciju Crne Gore ali, da bih to uspio, morao bih da imam dosta međunarodnih utakmica. Ništa nije nemoguće. Mlađi brat, Belvin, je sada pozvan za reprezentaciju Crne Gore do U18“, istakao je Delvin Skenderović koji razmišlja i očekuje ponudu za neki klub van Luksemburga.

DENIS BOŽOVIĆ

PODIJELI