OŠ “SAVIN BOR” PROSLAVILA 100. ROĐENDAN

0
206

Juče je u OŠ “Savin Bor”, uz kulturno-umjetnički program svečano proslavljen 100. rođendan te škole.

Svečanosti je prisustvovao veliki broj zvanica, počev od predsjednika opštine Petnjica, Samira Agovića, direktora javnih ustanova i preduzeća, roditelja, penzionisanih nastavnika, kao i direktori škola sa područja opštine Petnjica. Gost je bio i rektor Univerziteta u Sarajevu, Rifat Škrijelj, koji je osnovno obrazovanje stekao upravo u ovoj školi.

Kolektiv škole je pripremio bogat kulturno – umjetnički program, počevši od himne Crne Gore, preko recitacija pa sve do predstave i narodnih kola.
Priredbu je otvorila učenica Alma Adrović, koja je na opštinskom takmičenju u recitovanju osvojila prvo mjesto. Alma se predstavila pjesmom “Drhtava pjesma” Miroslava Mike Antića.

Alan Mehović, učenik područnog odjeljenja “Bor” odrecitovao je pjesmu ,,Srećan ti rodjendan, školo”.

Nakon njega su se prisutnima predstavili učenici prvog i drugog razreda sa pjesmom “Škola”.

Proljećnu radost prikazali su učenici područnog odjeljenja “Bor” pjesmom i igrom “Proljećnje kolo” a nakon njih je “Pismo mojoj učiteljici” odrecitovala Eldina Rastoder, učenica petog razreda.

Nakon toga su mladi glumci, Džejla Mehović, Adnan Mehović, Arijan Mehović i Džengiz Škrijelj izveli dramski tekst “Čudna porodica”.

Među učenicima su se našli i oni koji pišu svoje pjesme, pa je tako Samra Adrović, učenica sedmog razreda odrecitovala svoju pjesmu “Prijateljice”.

Još jedan uspjeh škole je i učenica Tea Mehović, koja je na opštinskom takmičenju u recitovanju osvojila drugo mjesto i koja je recitovala pjesmu “Tiše tamo” Dragana Radulovića.

Recital “Tamo daleko u đačkoj klupi” su izveli učenici sedmog razreda. Dječaci su uvijek bili na meti kritike pa su učenici petog razreda Rastoder Amina, Rastoder Alis i Mehović Mirza to i prikazali kroz izvođenje dramskog teksta “Ah ti dječaci”.

Svi smo ogrnuti toplinom svoga doma, a tome je posvjedočila i Dženana Rastoder recitovanjem pjesme “Tri Sunca” Ismeta Bekrića.

Koreografiju uz pjesmu “Zeko pleše” izveli su učenici područnog odjeljenja “Bor”.

Učenica petog razreda, Melisa Šabotić, je recitovala pjesmu “Moja kuća”.Zatim su dramski komad “Učenička svadba” izveli učenici trećeg i četvrtog razreda.

Nakon predstave, Džejla Mehović je recitovala stihove pjesme “Buđenje”.
Recital “Gradim svijet za mlade” izveli su učenici devetog razreda. “Riješio sam nekim sportom da se bavim” su izveli učenici petog razreda. Potom je Ena Ćatović izvela pjesmu “Škola”, a onda su učenici sedmog i devetog razreda izveli narodno kolo “Šota”.

Na kraju programa su se prisutnima obratili direktor škole, Isad Mehović, predsjednik opštine Petnjica, Samir Agović i rektor Univerziteta u Sarajevu, Rifat Škrijelj, a nastavnica Slavica Muratović je pročitala spisak radnika ove škole od osnivanja pa do danas.

,,Poštovani gosti, uvaženi roditelji i učenici, hvala vam svima što ste svojim prisustvom uveličali ovaj dan i zajedno sa nama proslavili rodjendan naše škole. Poželio bih svima prisutnima toplu dobrodošlicu. Ovu svečanost smo planirali drugačije. Neočekivana smrt našeg Sadika Rastodera nas je sve iznenadila i pogodila. Izgubili smo velikog prijatelja, druga, patriotu i donatora. Ulagao je sebe i svoj trud u našu opštinu i šire” započeo je svoj govor direktor škole.

,,To što je škola opstala tako dugo velika je zasluga svih vas i nas koji se zalažemo za ovu školu. Sjećam se kao učenik ove naše škole kada bi nam Miralem Šabotić, Alija Adrović i ostali prvi prtili snijeg a mi, nejaka đeca, išli njihovim stopama. Sjećam se kako smo sušili zamrzlu odjeću i obuću pored furuna koje moja i ostale generacije nikada nećemo zaboraviti. Pored loših uslova, ova škola je iznjedrila veliki broj intelektualaca, od medicinskog kadra, učitelja, nastavnika, ekonomista, pravnika itd. JU OŠ ,,Savin Bor” počela je sa radom 1919/1920. godine. Ova škola je pružila obrazovanje i uslugu selima Kruščici, Javorovi, Boru, Savinom Boru, Poročama, Murovcu, Daščoj Rijeci, Dobrodolama koja su od Savinog Bora udaljena više kilometara.

Na početku je ova škola radila privatno, u kućama. 1932. godine izgrađena je prva školska zgrada u Savin Boru. Za izgradnju ove škole pripisuje se vellika zasluga Galjanu Kršiću, tadašnjem predsjedniku opštine Petnjica. U međuratnom perioda broj učenika se kretao od 80 – 100, raspoređenih u dva odjeljenja i sa njima su radila dva učitelja. U takvim uslovima i sa tolikim brojem učenika bilo je skoro nemoguće postići željene rezultate. Ćazim Crnovršanin je bio prvi školovani učitelj iz populacije bošnjačko – muslimanskog naroda.

Poslije oslobođenja 1945. godine u svim selima koja su udaljena više od pet km osnovane su četvororazredne škole i to na Boru, u Dobrodolima i Kruščici. 1962. godine OŠ u Savinom Boru prerasla je u osmorazrednu školu. Najveći broj učenika ova škola je imala krajem 60-ih i tokom 70-ih godina prošlog vijeka, a taj broj je dostizao i do 445 učenika. Ova škola je dugi niz godina vodila borbu protiv ustaljenih shvatanja i predrasuda da žensku djecu ne treba slati u školu.

Poslednjih decenija je ovo područje zaplusnuo talas raseljavanja, posebno radno aktivnog stanovništva, što se direktno odrazilo na opadanje brojnog stanja učenika. Danas naša škola ima 119 učenika, zajedno sa područnim odjeljenjima, a 31 zaposlenog. Zahvalio bih se Ministarstvu prosvjete, na čelu sa ministrom Damirom Šehovićem, na podršci da krenemo sa renoviranjem i obnovom naše škole. Prošle sedmice smo poslali dopis Ministarstvu prosvjete za zamjenu dotrajale stolarije koja košta oko 18 000 eura. Siguran sam da će se naše ideje u narednom periodu ostvariti te da ćemo prebroditi sve prepreke. Kako bismo nivo znanja naše djece podigli na viši nivo potrebno je dosta ulaganja. Neki od ciljeva kojima stremimo jesu: adaptacija fiskulturne sale koja danas nije u funkciji, zatim kabinet fizike, hemije i bilogije koji je u dosta lošem stanju i potrebno ga je renovirati. Još jedan u nizu projekata je izmještaj biblioteke koja se nalazi u zasebnoj i oronuloj zgradi u bočnom dijelu naše škole. Pristup ulazu škole tokom zimskih dana nije bezbjedan te bi bilo potrebno sanirati krov i izgraditi snjegobrane na cjelokupnom krovu školske zgrade. I na kraju je tu i stolarija, koja je u procesu realizacije. Na temelju onoga što mi ostavimo ovoj djeci oni će graditi dalju i nadam se bolju budućnost.

Potrudimo se zajedno da našoj djeci damo što više možemo. Ovom prilikom pozivam sve one koji mogu i žele da daju svoj doprinos i pomognu nam da bar jedan dio naših planova realizujemo” kazao je direktor Mehović.

Na samom kraju, Mehović je podsjetio i na prvu damu koja je radila kao učiteljica u školi na Savin Boru.

“Uvažena Branka Bogavac je takođe radila u našoj školu što je potvrda jake tradicije naše ustanove. Bogavac je novinarka i publicistkinja, živi i radi u Parizu, ali je djetinjstvo i mladost provela na Boru kojeg nikada nije zaboravila”, rekao je Mehović.

,,Kada danas pogledam unazad i vratim film od 50 godina, ova škola je iznjedrila mnogo vrijednih ljudi. Ja sam u ovoj školi završio osam razreda i ‘75. otišao iz ovih krajeva. Obično sada dolazim samo kada je žalost, jer za radosti nemam vremena da stignem. Danas je radostan dan i drago mi je što sam tu, sa vama. Put iz ovih krajeva prema uspjehu je uvijek bio veoma težak. Kada bih htio da ga opišem…bilo bi još teže. U životu jednog čovjeka se smjenjuju epizode lijepog i ružnog. Ali ono što ostaje na kraju je ono što je bilo lijepo. Dobro je da se ružne stvari zaboravljaju.

Djeca iz ovih krajeva imaju velike sposobnosti koje razvijaju njihovi učitelji i nastavnici. Ja sam temelje škole stekao u Savin Boru i drago mi je što 100-ti rodjendan ove škole slavim zajedno sa svojom učiteljicom Kosom. Danas se nalazim na jednoj veoma odgovornoj poziciji rektora Univerziteta koji je po kvalitetu među 6% najboljih univerziteta na svijetu i ima oko 28 hiljada studenata i preko 2 700 zaposlenih.

Sve što danas radim nijesam siguran da bih izdržao da nijesu bili dobri temelji obrazovanja. U temelje svakog čovjeka je ono sa čime se rodio, ono što mu daju roditelji i ono što mu podare učitelji i škola. Ako danas nešto radim dobro, onda je to zahvaljujući dobrim temeljima i zahvaljujem se svima koji su zaslužni za to. Spisak radnika ove škole koji je uvažena Slavica pročitala pokazuje u kakvom podneblju živimo, kakva je struktura stanovništva i govori da smo svi bili uvijek zajedno.

Zajedništvo je ključ opstanka na svim prostorima. Želim da se ljudi ovjde što duže zadržavaju, da ne odlaze a oni koji su otišli da se vrate. Ja sam ovdje izgradio vikendicu, a mogao sam da je izgradim i pored Sarajeva. Manje bi mi trebalo novca, bliže bi mi bila, više bih je koristio ali bih manje emocija imao tamo, u toj vikendici. Vikendicu sam napravio na ognjištu gdje sam rođen. A ako hoćete da bude više onih koji ostaju učinite da zajednički život na ovim prostorima bude privlačan. Zato vas molim da poradimo na međusobnom poštovanju, slaganju, da budemo jedni uz druge. Manje će ljudi odlaziti” kazao je u svom emotivnom govoru rektor Univerziteta,  Rifat Škrijelj.

,,Čini mi čast i zadovoljstvo što mogu u ime lokalne uprave, svojih saradnika i svih građana da vam čestitam ovaj veličanstveni jubilej. 100 godina postojanja jedne ustanove je nešto zaista čime se treba ponositi. Ne postoji ni veće mjesto niti manje mjesto koje bi danas moglo biti ponosnije nego što je ovo. Savin Bor jeste mali ali je velik kada danas slavi 100 godina postojanja jedne škole koja je iznedrila veliki broj velikih ljudi.

Ovo je druga škola, nakon OŠ Mahmut Adrović u Petnjici koja je navršila ravno 100 godina. Vijek trajanja je vijek u kojem se svašta dešavalo, ali škola je svoju misiju na pravi način ispunila. Osim rektora, koji je takođe bio učenik ove škole, imamo i dva prof. dr iz ove škole koji su prva slova učili ovdje a to su Salija Adrović i Avdul Adrović.

Ovo je zaista ponos za jednu malu seosku školu i sredinu. Slažem se da nam trebaju sloga i jedinstvo. Žalim što prethodni direktor nije bio danas sa nama jer je i njegova zasluga za ovu školu. 100 godina postojanja nemaju ni veće sredine kada je u pitanju obrazovni sistem.

Treba poštovati i sve radnike koji su i u teškim uslovima davali sve od sebe. To je pokazatelj da je dobar prosvjetni radnik onaj koji ima emociju, znanje, svijest i savjest. Da nije bilo takvih učitelja ne bi danas slavili ovaj jubilej. Vjerujem da će neko uspjeti da napravi monografiju i da detaljnije sve opiše jer 100 godina se ne može tako lako predstaviti. Zamislite 1919. ili ‘20-e godine pismenog čovjeka u Savinom Boru. Kakav je to samo bio dragulj i koliko je to značilo” kazao je predsjednik opštine Petnjica, Samir Agović.

ALMINA ŠABOTIĆ

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY