Braho Adrović, pjesnik i je u emisiji “Putevi i raskršća” izrecitovao jednu od svojih pjesama posvećenim ljudima kojima su djeca otišla “trbuhom za kruhom”.

NAŠI PTIĆI

Mi ptiće iz našeg gnijezda
Puštamo da lete sami
Na nebu ima jedna zvijezda
Što k’o nada daljinama mami

Tek iznjihani iz majčinog krila
Naši ptići streme daljinama
Ljubav je lijepa i mila
Ako nije k’o sirota sama

Kao da ih vuče neka tajna sila
Naši ptići daljinama streme
K’o da ih je majka u pogrešnom svijetu rodila
U pogrešnom svijetu i pogrešno vrijeme

Prazni i oronuli
K’o napuštene seoske brvnare
U živo blato do grla utonuli
Mi svoje ptiće tjeramo da nas zanemare

A naše ptiće je otjerala
Gorka praznina u tami
Crna ruka koja je poharala
Sve čime bi sreću napravili sami

Mi naše ptiće puštamo u svijet bijeli
Ne znamo kako i jesmo li morali
Ne znamo jesmo li htjeli
Znamo koliko su veliki ne znamo koliko su mali

Ne znamo šta će ih sresti
Prazni i nemoćni nadu izmišljamo
Svodeći sebe na smeće na cesti
Odbačeno i zgaženo samo

Mi ptiće iz našeg gnijezda
Puštamo da lete sami
Na nebu ima jedna zvijezda
Zvijezda sreće daljinama mami

Lete naši ptići ka nebu
Lete ptići i leteći rastu
Za svojom srećom prema svome hljebu
Jug toplinom mami kad ozebe lastu

PODIJELI