I ove godine, 14.juna, ZK „Bihor“organizovao je treći, sada već tradicionalni turnir u zingu, posvećen Nedžibu Nelju Cikotiću.
Pobijedili su Ismet Muhović i Ramzija Čuka Novalić, drugi su bili Hajro Halilović i Šabo Kršić, dok su treće mjesto zauzeli Meho Murić i Mithat Muhovic.

turnir

Važno je napomenuti da je dobitnik ovegodišnjeg turnira Ismet Muhović predsjednik udruženja „Luksemburg – Crna Gora“, što govori o dobroj saradnji između udruženja u Luksemburgu čiji članovi vode porijeklo sa prostora Crne Gore i Sandžaka.
Pehari i diplome pobjednicima biće uručena na obilježavanju godišnjice ZK „Bihor“

Retrospektiva: Tekst objavljen jula 2013. Povodom prvog memorijalnog turnira

ZK “BIHOR“ iz Luksemburga je 31. 06. u svojim prostorijama u gradu Rumelanžu organizovao Memorijalni turnir u zingu, posvećen neponovljivom kralju zinga i velikom boemu i dobrotvoru – Nedžibu Nelju Cikotiću.

Ko je bio Nedžib Neljo Cikotić?

nedžib

Nije bilo kafane u ovom gradu gdje ga nisu znali kao čovjeka koji, smrtno zaljubljen u zing, još od rane zore traži svoje ahbabe da sa njima okrene po koju turu u želji da nadigra, a onda je, kako to samo znaju strastvreni igrači, prepričavao i likovao.

Osim toga nije bilo humanitarne akcije upućene prema Crnoj Gori da se nije odazvao bez obzira u kojem pravcu je bila namijenjena. Veseo i neopterećen predrasudama širio je oreol topline i ljubav prema ljudima, te davao primjer kako čovjek treba da poštuje čovjeka.

Otvarajući ovaj prvi memorijalni turnir koji će, kako namjeravaju iz ZK „Bihor“ postati tradicionalan, predsjednik Udruženja Raif Adrović je istakao kako ZK „Bihor“ nikada neće zaboraviti one članove koji su se istinski borili za afirmaciju ljudskih vrijednosti i koji nepoštedno šire pozitivnu klimu u udruženju.

Bliski srodnik Nelja Cikotića – Hamdija Diko Cikotić govorio je kroz suze o tegobnom životnom putu ovog dobrog i plemenitog čovjeka, koji, rođen u pasivnim bihorskim brdima u selu Vrbica kod Berana, je bio osuđen da od ranog djetinjstva radi najteže poslove počevši kao šumski radnik, pa sve do vrelih peći u nikšićkoj željezari. Život ga nije mazio, pa je i došavši u Luksemburg morao raditi najteže poslove, ali mu nikada nije falilo duha i tople ljudske riječi koje su ulivale nadu da na ovoj planeti ima mjesta za čovjeka

. Iako teško obolio nije se predavao i skoro do pred samu smrt, sebe i svoj duh, nepoštedno je nudio drugima. Ipak, kada je vidio da je kraj neminovan – zamolio je da ga vrate u svoju Crnu Goru, u svoj Sandžak, u svoj Bihor i da tamo zauvijek ostane.

Ovom memorijalnom turniru koji je okupio dvadeset ekipa sa juga Luksemburga prisustvovali su i dvojica sinova rahmetli Nedžiba Nelja Cikotića, koji su se zahvalili i istakli da su prijatno iznenađeni ovim gestom ZK „Bihor“ čije su prostorije bile njegova druga kuća.

Turnir je trajao cijeloga dana, a prvo mjesto i diplome pripale su Hamdiji Diku Cikotiću i Mijazu Muhoviću, dok su drugo mjesto osvojili Eldad Ramdedović i Ramzo Škrijelj, a treće mjesto pripalo je Ramziji Čuki Novaliću i Selimu Rastoderu. Sudio je Suka Kijamet, a takmičenje je završeno u duhu ferpleja. I na kraju valja napomenuti da ovakve geste ulijevaju nadu da će uvijek biti onih koji će pamtiti i pominjati dobre ljude i njihova djela. Tome je, ponajprije, posvećen ovaj tekst.

 

PODIJELI