ANKETE NA PORTALU RADIOPETNJICA.ME

U cilju što jasnijih odgovora na pitanja šta je važno za Petnjičane odnosno Bihorce, portal radiopetnjica.me je na svojim stranicama postavio anketu sa aktuelnim pitanjima.

Glasati se može za jedno od postavljenih pitanja samo jednom sa jednog računara. Na taj način se koliko – toliko izbjegava zloupotreba i politizacija anketa.

Iako ne možemo tvrditi da će ankete dati najrealniju sliku, odgovori nam mogu sugerisati na moguće probleme a samim tim i uputiti one koji su odgovorni na njihovo rješavanje.

Ankete se postavljene u desnom, gornjem uglu stranice portala i to na svakom tekstu koji otvorite. Na prvoj strani anketa se nalazi skroz u dnu strane.

 

NOVI BROJ REVIJE “BIHOR”

0

U izdanju udruženja ZK „Bihor“ iz Luksemburga ovih dana je izašao novi 22. broj revije Bihor, glasila koje u kontinuitetu izlazi od početka 2010. godine.
Ovaj broj izasao je na 56 strana a sadržajem i uređivačkom koncepcijom privlači sve veći broj čitalaca, tako da je ovaj tiraž od 1 000 primjeraka, razgrabljen za samo nekoliko dana po izlasku iz štamparije.
Upravni odbor ZK Bihor Razmišlja o doštampavanju tiraža.
U ovom broju pišu: Akademik Abdulah Sidran iz BiH „Nije mene ovakovoga stvorila partija, govoreći o slučajnosti susreta sa unikom čiji je djed, zajedno sa njegovim ocem izdržavao kaznu na Golom Otoku i koji nikada nije odstupio od svojih uvjerenja.
Ovaj broj donosi i bogatu Hroniku udruženja, posebno apostrofirajući najveće državno priznanje crne Gore – nagradu „Iskra“ koiju je ovo udruženje dobilo za filantropiju i nesebično zalaganje da se pomogne onima kojima je pomoć potrebna širom Crne Gore i Balkana.
Filip Kovačević donosi tekst Druga Amerika – Californija Exit, govoreći o geopolitičkim i ideološkim razdruživanjima koja se reflektuju unutar same Amerike.
Raif Adrović Aron, donosi opširan tekst o posjeti predsjednika Skupštine Crne Gore Ivana Brajovića Luksemburgu gdje je gosp. Brajović prisustvovao ratifikaciji protokola Parlamenta Luksemburga o pristupanju Crne Gore  NATO savezu. U tekstu se govori o susretu predsjednika Skupštine sa crnogorskim udruženjima u Luksemburgu.
Akademik prof. Dr.Ferid Muhić u svom intervjuu na skoro 4 stranice govori o Bihoru, fenomenu Bihoraca koji su rasuti diljem svijeta, Islamskom identitetu u Evropi, islamofobbičnoj histeriji i drugim brojnim pitanjima ovoga vremena.
Urednik Revije Faiz Softić i Ibro Muratović donose tekst o Bihorcima u Istri, te otkrivaju da u Puli i drugim opštinama u Istri živi znatan broj doseljenika iz Crne Gore i Sandžaka.
Redakcija Bihora piše i o udruženju „Sandžačka dijaspora u Holandiji“ na čijem čelu je Enes Nuhović iz Novog Pazara i koji rade na izgradnji kuća u zavičaju porodicama koje nijesu u mogućnosti same obezbijediti vlastiti krov nad glavom.
„Bihor na krovu Balkanu“ tekst je koji potpisuje Ruždija Kočan a govori o Bihorcima koji žive u Sloveniji, te se, odnedavno, po uzoru na Bihorce u Luksemburgu, organizuju u cilju pomaganja zavičaju.
Urednik revije Faiz Softić – donosi tekst – Portret Ernad Ero Muhović, gdje se govori o čovjeku koji vrlo nesebično pomaže kako ZK Bihor, tako i potpomaže sve humaniterne akcije upućene prema Crnoj Gori. Osim toga, otac je i troje veoma uspješne djece koja su već integrisana u luksemburško društvo i koji na kraju teksta dodaje:
– Hvala mojoj supruzi Ernadi, bez njene požrtvovanosti ne bi bilo uspjeha.
Miraš Martinović, književnik iz Crne Gore, piše o Mostaru i mostu pred kojim su nemoćni varvari. Govori o svom povodu da na Partizanskom groblju u Mostaru posjeti spomenik književnika Bogdana Bogdanovića. Tekst je zapravo hronologija sjećanja na mnoge ljude i njegove prijatelje iz Mostara, te govori o svojoj ljubavi prema Bosni. Bosna je zapravo njegova uspomena na veliki broj njegovih prijatelja koje i dalje beskrajno voli i poštuje.
U reviji se govori o veličanstvenoj promociji nove knjige poezije Ferida Muratovića – Jorgan od Kamena, te o novoj knjizi poezije Faiza Softića – Dok vode teku, nedavno izašloj u Podgorici, a u istoj rubrici za kulturu može se naći i priča „Bure“, jedna od najljepših humorističnih kratkih priča napisanih na Balkanu.
Sa svoje dvije pjesme zastupljen je i pjesnik iz Zavidovća i Novog Sada Edhem Mrđanović koji od 67. god. Živi i radi u Parizu
U sportskoj rubrici revija donosi prilog o mladom fudbaleru Eldinu Rastoderu  koji je iz bihorskog sela Savim Bor, vrlo mlad, dospio u Francusku i vrlo brzo zadivio fudbalske stručnjake u gradu Metzu i oko kojega se već utrkuju veliki fudbalski timovi širom Evrope.
Naslovnicu ovoga broja krasi priznanje „Iskra“ koju iz ruku  Zorana Đukanovića, šefa Odsjeka za praćenje, istraživanje, informativne i izdavačke poslove u Upravi za dijasporu prima predsjednik ZK Bihor, dipl. Ing. Esko Halilović.
I ovaj broj revije štampan je u Crnoj Gori, u prestižnoj štampariji Merkator, i na ovaj način ZK Bihor želi da pruži ruku svojoj domovini koja je, istina, objeručke prihvata.

F.Softić

BIHORAC ADIS MURATOVIĆ JEDAN OD MNOGIH BIHORACA U NJEMAČKOJ

1

Prvobitni tekst o Adisu Muratoviću morali smo da modifikujemo zbog toga što je u njemu opisan posao kojim se bavi, a taj opis (kako nam je Adis rekao) nije smio izaći u javnost jer su takva pravila kompanije iz Hamburga.

Izvinjavamo se čitaocima portala zbog intervencije na tekstu.

********************

Emisija “Bihorska veza” je u svojoj misiji spajanja Bihoraca sa zavičajem “naletjela” i na Adisa Muratovića koji radi u Hamburgu u Njemačkoj.

Ovaj Petnjičanin je rođen prije 36 godina u Beranama, a nakon života u Petnjici preselio se u Bar i Podgoricu gdje je radio u hipermarketima na poslovima mesara. Nije ga držalo mjesto, a i posao nije bio plaćen onoliko koliko je Adis mislio da treba, pa je sreću potražio dalje preko granice u Njemačkoj. Nije radio odmah posao koji diže adrenalin već uobičajene djelatnosti kao i svaki Balkanac koji ode trbuhom za kruhom.

 

On sa tugom i vidljivom nostalgijom kaže da u rodni kraj nije dolazio više od 15 godina.

“Nostagija je najteža. Nijedna bomba ne može da pukne, koliko može srce za svojim rodnim krajem i svojim sokakom. Nedostaje mi Jesikoviča, prijatelji, i roditelji Hajradin i Mahija“, sjetno priča Adis.

Nije siguran da će izdržati do penzije u tuđini i sanja povratak u zavičaj.

“Samo da zdravlje podrži i biće dobro. Pozdravljam sve rođake, sve moje prijatelje koji me znaju i koji me se sjećaju, makar kao dijete koji je na Plandištu igrao fudbal”, podsjeća sve
Bihorac Adis Muratović.

 

S.R.

TRI GODINE OD UBISTVA MEHA AGOVIĆA

1

Prije tačno tri godine u petnjičkom kraju desio se jedan od najvećih zločina. Ubijen je Meho Agović. Na samo kilometar od svoje porodične kuće Meha su dok je raznosio penzije i socijalna davanja sačekali komšija Vesko Agović i Beranac Alen Piljević koji su ga na svirep način pretukli drzalicom od sjekire, tijelo bacilli u obližnji potok i pobjegli sa oko 2400 eura koje su kod Meha pronašli. Nakon samo dva dana brzom akcijom policije krivci su privedeni a ubrzo su i priznali zločin. Agović i Piljević su prvostepenom odlukom bjelopoljskog Višeg suda osuđeni na po 20 godina robije da bi nakon toga Apelacioni sud preinačio kaznu optuženima i na po 40 godina zatvora osudio Veska Agovića i Alena Piljevića.
Beživotno tijelo Meha Agovića uočila je nakon dva dana od njegove smrti djevojčica koja se vraćala iz skole. Ona je alarmirala roditelje, koji su, potom, zajedno sa komšijama otišli na to mjesto i nakon što su utvrdili da je tijelo skoro masakrirano, odmah alarmirali policiju. Tijelo Agovića prevezeno je u Centar za patologiju i sudsku medicinu Kliničkog centra Crne Gore, gdje je obavljena obdukcija koja je potvrdila da je smrt nastala nasilnim putem.
Meho Agović je živio sam, u trošnoj kući, udaljenoj kilometar od mjesta zločina.
Roditelji su mu umrli, a nije imao braće ni sestara, tako da je živio sam, skromno i tiho. Nikoga, ni iz plemena Agovića, ni iz čitavog ovog kraja, nećete naći ko bi mogao reći jednu ružnu riječ za njega. Naprotiv, svima je pomagao i priskakao u pomoć kada je god trebalo. Najveći dio vremena Meho je provodio u Petnjici. Tamo se zbližio sa poštarima, koji su mu godinama ustupali pošiljke za udaljene kuće u njegovom selu. Nikada nikoga nije prevario i nikada ni jedna pošiljka nije izostala ili zakasnila. Te kobne subote je, prema nekim saznanjima, preuzeo izvjesnu količinu novca da odnese do Gornje Vrbice kada su ga presreli Agović i Piljević i na svirep način ubili.

DINO RAČIĆ

AJLINA, MIRELA, AMRA I ADISA SPREMNE DA POBIJEDE NA MANIFESTACIJI “CRNA GORA U RITMU EVROPE”

0

Na inicijativu ambasadora Crne Gore u Srbiji Branislava Mićunovića, predstavnici petnjičke opštine kao i predstavnici ostalih crnogorskih opština prošle godine su potpisali ugovor sa menažerima projekta „Crna Gora u ritmu Evrope“.

Na audiciji od oko 50 takmičara, Petnjica je odabrala one koji će je predstavljati na završnu manifestaciju koja će se održati u Podgorici.

Povodom toga, u jutarnjem programu Radija Petnjica govorili su Samir Agović, predsjednik opštine Petnjica, dr Nermina Nena Muratović koordinator projekta kao i učesnici koji će predstavljati Petnjicu na ovoj manifestaciji: Ajlina i Mirela Skenderović, Amra Agović i Adisa Kočan. Petnaestogodišnja Adisa Kočan će se predstaviti pjesmom na njemačkom jeziku, a ostale tri učesnice će nastupiti kao plesna grupa.

„Mi smo na nivou opštine imali audiciju i stručni žiri, u kojem je bio direktor projekta, napravili selekciju i četvoro naše djece će učestvovati na ovoj manifestaciji i tako predstaviti svoju opštinu pjesmom ili igrom. Sam naziv manifestacije ukazuje da će oni svoj talenat prikazati na jeziku koji se govori u EU, odnosno, na jeziku ambasada koja će biti zadužena za tog predstavnika. U našem slučaju to je ambasada Austrije, tako da će naša četiri mlada talenta igrom i pjesmom na njemačkom jeziku, predstaviti našu opštinu i to će ujedno biti prilika da ambasador ove države posjeti našu opštinu. Imajući to u vidu, sama manifestacija dobija epitet diplomatskog karaktera. To će nam biti prilika da sa ambasadorom Austrije razgovaramo i poslovnoj saradnji, da razgovaramo o eventualnom bratimljenju sa nekom od opština iz Austrije“, kazao je predsjednik opštine Samir Agović gostujući u jutarnjem programu Radija Petnjica.

Važno je istaći da je opština Petnjica prva svoj program predstavila crnogorskoj javnosti na Javnom servisu a na inicijativu Igora Karadarevića da predsjednik petnjičke opštine bude prvi koji će ovaj projekat predstaviti. Na finalnoj večeri, koja će se održati u Podgorici, učešće će uzeti 21 predstavnik lokalnih uprava kao i ambasadori u Crnoj Gori. Ovo će biti prilika da djeca, školskog uzrasta, pokažu da je ideja o ulasku u EU i kod njih snažna.

„Iskreno se nadam da će Adisa Kočan iz Trpezi biti jako uspješna i da će pokazati svoj raskošni talenat na pravi način. Ukoliko bi se desilo da naša djevojčica pobijedi, imala bi priliku da posjeti državu Austriju o trošku njihove ambasada što bi značilo veliko zadovoljstvo i za nas a i za nju. Već je pokupila određene simpatije kod ljudi koji se bavi umjetničkim dijelo, oko vježbanja, pjevanja i svega ostalog i na osnovu toga možemo zaključiti da se možemo nadati dobrom nastupu“, zaključio je Agović.

Dr Nermina Muratović za portal radija je izjavila da je ovo jedinstvena prilika da djeca iz opštine Petnjica učestvuju u tako glamurnoznom projektu koji već nekih desetak godina je dio okruženja.

„Ovakvu priliku ne smijemo da propustimo. Imajući u vidu da su našu djecu i našu opštinu nesebično podržali organizatori ovog takmičenja, nadam se da će naši sugrađani, kao i naša dijaspora, glasanjem na finalnoj večeri, doprinijeti da se naši mladi talenti što bolje plasira, pa, na kraju kraje i da pobijede. Propozicije glasanja su takve da nam daju nadu, a kvalitetan nastup naših učesnika će sve to da opravda. Finalno takmičenje se održava krajem aprila u Podgorici, u SC Morača. Osim žirija koji će sačinjavat po jedan predstavnik iz lokalnih uprava učesnika događaja, presudnu ulogu će imati i glasovi putem sms poruka. Moram da se pohvalim da imamo odličnu saradnju sa ekipom koja realizuje ovaj program i da nam uvijek stoje na raspolaganju. Kao koordinator u ime naše opštine, imam priliku da vidim o kakvom se događaju radi, i već mene polako hvata trema, ali ona pozitivna naravno, kada sam vidjela scenu koja se specijalno priprema za ovaj muzučki spektakl“, kazala je Nermina Muratović.
Pred četiri mlade Bihorke je odgovorni zadatak a to je da predstave sebe i svoju opštinu u najboljem mogućem izdanju. Taj teret i tu odgovorost, za svoje godine i svoje neiskustvo na ovakvim muzičkim festivali, za sada uspješno nose. Kako su istakle, nesebičnu pomoć imaju od Nermine Muratović kao koordinatora a posebno ističu zadovoljstvo u radu sa koreografima koji svake nedjelje dolaze u Petnjicu i rade sa njima, kako bi se što bolje pripremile za finalno takmičenje.

„Svjesne smo da je konkurencija jaka, ali, mi se nadamo dobrom plasmanu, čak, negdje u nama tinja nada da ćemo i pobijedit“, saglasne su u svojim komentarima predstavnice opštine Petnjica, Mirela i Ajlina Skenderović, Amra Agović i Adisa Kočan.
Manifestacija “Crna Gora u ritmu Evrope” je osmišljena u skladu sa Evropskom poveljom o učešću mladih u životu na opštinskom i regionalnom nivou, Bijelom knjigom EU o mladima. Cilj manifestacije je podsticanje, razvijanje, prepoznavanje i očuvanje mladih talenata u Crnoj Gori, promocija interkulturalnosti, tolerancije, ravnopravnosti polova, poštovanje ljudskih prava, različitosti, saradnje i doživotnog učenja.

Djeca opština Crne Gore se pripremaju da učestvuju i predstave svoju opštinu kao i zemlju Evrope koja im bude dodeljena od strane organizacije ,,Crna Gora u ritmu Evrope” na finalnom TV prenosu svih gradova a uz direktan televizijski prenos sa nacionalnom pokrivenošću. Djeca koja budu predstavljala svoju opštinu predstaviće se na stranom jeziku tj. na jeziku Ambasade koja će biti dodijeljena od strane organizacije ,,Crna Gora u ritmu Evrope”. Djeca se predstavljaju u pjesmi i modernom plesu. U toku rada sa djecom osim toga sto je besplatna obuka, roditelji, staratelji dobijaju 24 časa unaprijed besplatna obavještenja od strane call centra kada i gdje će biti održana proba kao i u slučaju pomjeranja proba. Call centar je dostupan 24h za sve informacje roditeljima, starateljima. Kako se radi o učešću djece svih materijalnih mogućnosti i da je sve besplatno za djecu i roditelje što cijeloj manifestaciji daje dodatni značaj koji su svakako prepoznali i svi ambasadori Evrope u Crnoj Gori.

DENIS BOŽOVIĆ

“KLUB PRIJATELJA RADIJA PETNJICA” PROMOVISAN U LUKSEMBURGU

0

Protekle subote u luksemburškom gradu Tetanžu održano je zabavno veče u organizaciji fudbalskog kluba Union O5 Kayl-Tetange. Publiku iz svih krajeva bivše Jugoslavije zabavljala su najpoznatija estradna imena kao što su Kemal Malovčić, Sanja Maletić i Asim Bajrić. Medijski prijatelj zabavne večeri u Tetanžu bio je Radio Petnjica.
Rukovodstvo ovog kluba na čelu sa predsjednikom Mitom Ličinom uradilo je mnogo toga na pripremi ove manifestacije, pa je sve bilo besprekorno, a gostima je samo preostalo da se prepuste atmosferi za pamćenje.
Mladi su igrali, dok su oni stariji uživali uz stare hitove narodne muzike.
Ljudi su u okviru ove manifestacije imali i priliku da postanu članovi kljuba prijatelja našeg radija, na štandu koji je bio postavljen u sali, ljudi su prilazili da se informišu blize o našem radiju, da podrže naš rad, što pokazuje da se naš radio sluša i čita i daleko od zavičaja.

DINO RAČIĆ

KRIVI SMO MI

U Petnjici je posljednjih četrnaest dana producirano toliko „materijala“ da bi se mogla knjiga napisati, a ne kolumna od jedne stranice. Samo o jednom, bar sad za sada, neću više da pišem. To je  „dosije Adnan Muhović“, jer je cijela priča već ispričana. Čovjek je dobio svojih pet minuta sumnjive slave, tako da se na sve to konačno treba staviti tačka. Možda smo svemu ovome dali čak i previše prostora, i medijski, i politički a pogotovu u komunikaciji jedni s drugima, tako da smo totalno izgubili osjećaj za stvari oko nas, koje su  bitne i koje stvarno možemo da promjenimo.

Jedna od tih stvari jeste čistoća našeg kraja.

Vijesti vezane za ovu temu nijesu ništa novo, tako da vas sigurno i nije toliko začudilo, kada su se opet pojavili razni izvještaji o upropaštavanju naše okoline raznim otpadima, koje baš mi, građani, prouzrokujemo.

Ariana Kočan

I tada i sad su diskusije bile veoma burne i kontroverzne. Odmah su kritike raznih sadržaja bile upućene prema “gornjoj” etaži. Ovoga puta moram reći, da nam nijesu krivi ni političari iz opštine, ni Milo, niti kriminalci nego MI.

Nije nama niko kriv, što smo loše odgojeni i što nas tračevi iz komšiluka više interesuju nego neki otpad, koji smo mi ili isti taj komšija bacio tu gdje ne treba. Jeste dragi moji, bacati smjeće gdje ne treba je pokazatelj vašeg odgoja i vašeg skrenutog shvatanja kada je priroda i življenje sa prirodom u pitanju. Nije “cool” bacati mrtvu kravu u neki potok, jer to zagađuje zemlju koju vi obrađujete, da bi vaše dijete imalo šta da jede. Nije “cool” bacati vreću za smeće pored, a ne u kontejner. Niti je “cool” bacati hranu i drugi otpad tu gdje nikako ne treba: po šumama, žbunju i livadama, gde se vaša dijeca igraju i vaša stoka pase. Kakav paradoks u jednoj zemlji koja sebe naziva ekološkom.

Kada onda pročitam apele građana, pa čak i političara za nekim radnim akcijama poput “Čistimo Bihor” onda se samo slatko mogu nasmijati i klimati glavom. Tih akcija je bilo. Građani su se digli i “sredili” Bihor sve dok se nije počeo sjajiti. Jedni baš iz želje da sve bude ljepo, a drugi samo da bi se našli na nekoj slici po fejsbuku ili na nekom portalu, smirujući svoju savjest, da su nešto učinili. Nego, kako je to uvjek bivalo u našem kraju… Ne misli se korak dalje i na kraju opet ostade sve onako kako je na početku i bilo: Prljavo. I opet isti zaključak: Treba “nešto” organizovati… Shvatite jednom: Nama ne treba ni petneasta akcija ni dvadeseta organizacija za zajedničko čišćenje Bihor-a… Nama treba prvenstveno respekt, a potom i razum, pažnja i oprenznost kada je naša priroda u pitanju. I to ne samo tokom jedne akcije, nego svaki dan kada izađemo iz svoje kuće, za koju (nadam se) više brinete nego za ovu “drugu” kuću. Ali kome ću ja o respektu…?

JORGAN OD KAMENA NA TRI JEZIKA

0

 

Nakon što je prije mjesec  bihorski pisac Ferid Muratović svoje pjesme i kratke priče spakovao u knjigu Jorgan od kamena, njegove pjesma po kojoj je i knjiga dobila ime prevedena je na francuski i mađarski jezik.
Pjesmu Jorgan od kamena pročitao je Feher Ille iz Mađarske, te je izrazio želju da prevod pjesme pokloni bihorskom pjesniku koji 2000 km od svog zavičaja nosi Bihor u srcu i tu emociju ispoljava kroz pisanu riječ. Na taj način o Bihoru se pricalo i u Mađarskoj, te je Muratović jos jednom pokazao kako se na pravi način promoviše Bihor. Takođe Feridovu pjesmu na francuski jezik prevela je Aida Vanovac iz Sarajeva. Muratović je prošle nedjelje u Luksemburgu organizovao promociju svoje knjige koja je okupila veliki broj ljudi.

Ferida Muratovića život nije mazio, ima puno toga preživljenog, više lošega, nego dobroga, i o tome želi pisati. Duša je puna i krcata doživljajima i raznim likovima iz života i samo jedan djelić toga je uspio prebaciti na papir.

A evo i Jorgana od kamena na crnogorskom, francuskom i mađarskom.

JORGAN OD KAMENA

Sašile ga zime ljute

Napunile studom svojom

I ja pod njim uspavan sam

Omađijan nadom mojom.

 

Ovaj život, ova varka

Pocrnjele svoje puti

Oko nogu stoje boli

Ko đinđusi razasuti.

 

Kad se čeka svitak neba

Da se munja sunovrati

Ono kada negdje tamo

svak za svoje grijehe plati.

 

Vratio se danak danu

Kamen zemlju prigrlilo

Zora zoru probudila

Put se putem uputio.

 

Od kamena jorgan nam je

Sašile ga ljute zime

Prije nego s Neba pade

Kao džemre naše ime.

 

UNE COUVERTURE EN  PIERRE

 

Cousue par les hivers en colère

L’ont remplie avec leur froideur

Endormi seul sous la couverture

Fasciné par mon espoir.

 

Cette vie, cette illusion

Avec son teint noirci

Autour des jambes les douleurs

Comme des perles dispersées.

 

Comme quand tu attends l’aube

Pour que le foudre s’écroule

Comme au Jour du jugement quand

Chacun paye ses  péchés.

 

Le jour a retourné au jour

La pierre embrasse la terre

L’aube réveille l’aube

Le chemin montré par le chemin.

 

La couverture faite en pierre

Cousue par les hivers en colère

Avant de tomber du Ciel

Notre nom tombe comme « džemre » sur la terre.

 

Na francuski prevela: Aida Vanovac

 

Kőtakaró

 

Kemény telek varrták

Teletöltötték hideggel

De alatta elszunnyadtan

A reménytől elbűvölten.

 

Ez az élet, ez a megtévesztés

Bőre már egészen sötét

Lábunk körül szétszórt

Gyöngyként hever a gyötrődés.

 

Mintha virradatot várnál

Hogy leszakadjon a villám

Mint mikor gaztetteinkért

Lakolunk kell az Itélet napján.

 

Eljött a vezeklés napja

A kő a földet ölelte

Hajnal a hajnalt keltette

Az út útját újra kezdte.

 

Kőből van a mi takarónk

Kemény telek varrták

Elénk nem az Mennyből esett

Tavasz hínökei hozták.

 

Na mađarski preveeo: Fehér Illé

 

 

ŠEKULARAC POBJEDNIK ŠAHOVSKOG TURNIRA U PETNJICI

0

Sinoć je u Petnjici održan turnir u brzopoteznom šahu – cuger, koji je organizovao ŠK „Bihor“. Na ovom turniru učešće je uzelo jedanaest igrača iz kluba Bihor kao i jedanaest igrača iz klubova susjednih opština: Berana, Rožaja i Bijelo Polja. I pored toga što je turnir organizovan prvenstveno radi druženja, ipak je dobio epitet takmičarskog karaktera, pa je epilog bio dosta odigranih kvalitetnih partija. Igralo se po Bergerovom sistemu, svako- sa svakim, a najbolji je bio Predrag Šekularac iz Berana. Drugo i treće mjesto je pripalo bjelopoljcima, Miodrag Knežević i Milanu Radoviću.
Predsjednik ŠK Bihor, Denis Šabotić, je istakao da organizacija turnira ovakvog tipa ima za cilj da domaći igrači podignu formu pred takmičenja koja očekuju članove ovog kluba, a to su KUP Crne Gore i nastavak takmičenja u drugoj ligi Crne Gore.

„Shodno propozicijama, šahovski klub mora prijaviti ekipu do 28.februara i koristim priliku da pozovem sve one koji žele da se učlane i da postanu dio kluba, da se u narednim danima prijave i tako steknu uslove i iskoriste ukazanu priliku da brane boje našeg kluba u takmičarkosj sezoni. U Bihoru postoji mnogo kvalitetnih igrača koji na žalost do sada nijesu uzeli učešće, a pouzdano znamo da svojim kvalitetom igre, mogu da puno doprinesu i klubu i na taj način promovišemo Bihor onako kako to i zaslužuje“, istakao je Denis Šabotić za portal radija.

DENIS BOŽOVIĆ

SA REISENBUSOM OD PETNJICE DO LUKSEMBURGA

0

Iako je put od Petnjice do Luksemburga jako dobro poznat ljudima iz Bihora, jer je skoro svaki Bihorac makar jednom putovao na ovoj relaciji dugoj 2.000 km, mi vam uz podršku naših prijatelja iz firme Raisenbus Montenegro donosimo priču o ovoj trasi koja je “dobro utabana” koracima Bihoraca.
Raisenbus, koji kreće svakog petka iz Bijelog Polja u 16 sati sačekali smo u Beranama, odakle smo krenuli put prema Luksemburgu. Ovaj put donosi mnogo neizvjesnosti, jer nepredvidive stvari se uvijek mogu desiti, pa tako ogromne gužve na granicama, zastoji, nevrijeme nisu nepoznanica. Da bi ste došli do Luksemburga potrebno je da pređete četiri države: Srbiju, Mađarsku, Austriju i Njemačku, kao i četiri granična prelaza “našu” crnogorsku, dva srpska na ulazu u Dračenovac i izlazu kod Horgoša kao i čuvenu mađarsku granicu.
U Raisenbusu su nas dočekali šoferi i menadžeri koji su odavali utisak kao da će put trajati dva sata. Sastav putnika je raznolik, ima onih koji su krenuli prvi put, ali i na svakoj liniji ima neko ko je stari znanac ko je put toliko dobro upoznao kao da ga je pješke prešao, te natenane priča priču o svim detaljima na tom putu svima onima koji su se prvi put zaputili. Nakon rutinskih kontrola na crnogorskoj i srpskoj granici, čeka vas možda najteži dio puta do Kragujevca, čuvena Ibarska magistrala, sa mnogo krivina. Kada se izađe na autoput, počinje se otvarati beskrajna ravnica Panonska nizija. Kroz Srbiju proćićete kroz veće gradove kao što su Novi Pazar, Kraljevo, Kragujevac, Beograd, te nedaleko od Novog Sada i Subotice. A onda se blizi čuveni momenat kada treba ući u Evropsku uniju, što stvara posebnu neizvjesnost jer iz Bihora do Luksemburga se nosi sve od igle do lokomotive. Kao da su Bihorci i više nego ozbiljno shvatili da se u goste ne valja ići praznih ruku, te se za Luksemburg kao obavezno ponese malo domaćih radinosti, sira, kajmaka, pršuta i ostalih domaćih proizvoda. U svemu tome osoblje firme Raisenbus igra veliku ulogu. Lijepa riječ gvozdena vrata otvara, te blag i pristojan pristup iskusnih vozača može da doprinese da vam “uvijek nepredvidivi” mađarski carinici ne diraju ono što se “pratili” za Luksemburg. Prelaskom granice počinje “drugi svijet”, primjećujete drugačiju arhitekturu, ljudi nekako drugačije izgledaju. Zora nastupa kada se približite Austriji, a ono će vas pratiti na ostatku puta je bezbroj vetrenjača, polja zasađenih raznim kulturama, ogromne fabrike, kao što je naftni gigant OMV, fabrika automobila Ford, i mnoge druge koje simbolizuju snagu zapada i Evropske unije. Posebnu pažnju privlače posjedi ,,posađeni” solarnim panelima, te često neko iz autobusa dobaci da bi to bila idealna ideja za kod nas. Takođe vidjećete da skoro svaka kuća je krov zamijenila solarnim panelima, te da prilično vode računa o energetskoj efikasnosti. Sela na zapadu skoro sva lice jedno na drugo, u sredini sela se nalazi katedrala, oko nje su sagradjeni objekti a onda se oko tog sela prostiru posjedi. I tako ćete do Luksemburga vidjeti hiljade katedrala i samo jednu džamiju nedaleko od grada Manhajma. Posebno su zanimljivi i odnosi ljudi u autobusku, iako se na samom početku puta rijetko ko s kim poznaje, na kraju puta svi postanu kao jedna famijija, te se mnogi od njih nađu “svoji”…
I tako dok kroz prozor gledate na hiljade raznih automobila i kamiona, i samo ponekad refleksno odreagujete kada vidite ženu za volanom nekog kamiona, nakon mininum 25 sati vožnje stignete i do krajnje destinacije. Prelazak preko rijeke i tabla na kojoj piše Luksemburg znači da ste stigli na odredište. I tako, nakon Bihora opet Bihor. Kada izadjete iz autobusa, opet čujete dobro poznat akcenat, vidite dobro poznata lica… I tako kada vas sačekaju, uz par upustava o obaveznom postovanju strogih pravila nastavljate vas put kod vaše rodbine i prijatelja. Tu se rastajemo i sa našim prijateljima iz Raisenbusa, i zahvaljujemo im se što su nas u rekordnom roku i udobno doveli do Luksemburga. Uz želju da nas isto tako vrate u zavičaj…

DINO RAČIĆ