Na samom vrhu sela Godočelja, ispod kamena Tocilo, nalazi se prirodno ulegnuće u kojem se akumulira voda i tako nastane jezerce, koje je kod starijih Bihoraca poznato pod imenom “Lokva”.
Sjećaju se stariji mještani okolnih sela kada su se tu kupali, a koristilu su ga i kao pojilo za stoku. Jedan od njih je i sedamdesetogodišnji Safet Pljakić koji se sa 11-12 godina ljeti kupao u njemu.
„Bio sam mali, čuvam stoku i dobro pamtim kada sam se o Đurđevdanu kupao u njemu. Obično bi preko ljeta dolazili Romi sa čergama, jer prirodni ambijent im pruža odlične uslove za boravak. Ima pećina u stijenama đe bi nalagali vatru i tu bi boravili“, priča Safet za portal o jezeru iznad Godočelja.
On dodaje da se sjeća kako bi donosili drva romkinjama u zamjenu za “faletanje” i gatanje u karte, dlan…
“Mi njima drva a oni nama gataju i predskazuju budućnost“, kaže Safet.
Jezerce je, osim topljenje snijega i kiša, imalo i svoje izvore koji su se ulivali u njega i tako ga održavali čak i preko ljeta. Jedan od takvih izvora jeste i „Radovanov izvor“, ali je voda sa njega povedena za nekoliko obližnih domaćinstava tako da je jezero ostalo bez glavnog izvorišta. Mada, prema riječima Safeta, globalno zagrijavanje i izuzetno topla ljeta u poslednjih nekoliko godina, doprinijelo je da ono presušuje do prvih jesenjih kiša.
Safet Korać, tridesetosmogodišnjak iz sela Johovica, pamti jezereo od svoje sedme-osme godine kada bi ljeti bilo i do metar i po dubine i kada su se djeca kupala, a bilo je djece koja bi donijela čamce, naduvaju i veslaju po njemu.
„Samo prije petnaest dana, voda je prelivala iz njega niz kanal. Čak i ljeti, kada su ogromne kiše, ono se napuni. U startu je mutno ali se izbistri toliko da može čovjek i pit iz njega. Čim suša ono presuši. Kupao sam se i znam i to da, kada ima vode moram da povedem računa da mi neko jare ne upadne u njega da se ne udavi“, priča Safeto Korać dodajući da, kao čobanin, duži niz godina dobro zna i prati kada je ono puno vode.
Za ovo jezero vezana je jedna legenda. U neposrednoj blizini, prema predanju, postoji zakopano blago. Postojanje kroz priču blaga, bio je povod da njegovu okolinu posjećuju i „lovci na blago“.
Danas ova lokacija koristi Bihorcima za povremene izlete i za raspirivanje rostilja, a jedno od omiljenih mjesta za takozvanu „čeku“ jeste i lovcima.
DENIS BOŽOVIĆ
