KAKO DO PETNJICE: NEMA ZNAKA NA SKRETANJU PREMA BIHORSKOM CENTRU

0

Putnik namjernik koji bi kojim slučajem da dođe do Petnjice iz Berana ne bi znao gdje da skrene i kojim putem da ide, jer na raskrsnici u mjestu Rudeš u Beranama ne postoji znak sa imenom Petnjice.

Rudeš

Takav znak, kako saznaje portal Radija Petnjica je postavljen prije pet godina ali ga već odavno nema.

Vozači koji saobraćaju putnim pravcem Rožaje-Berane, koji prvi put dolaze do Petnjice, vrlo često staju na obližnjoj benzinskoj pumpi i raspituju se kako do dođu do bihorskog centra.

Eto zadatka za loklanu upravu.

ENKO KORAĆ

Pročitajte i ovo:

SAMIR RAMDEDOVIĆ: VRATIO SAM SE SA ZAPADA, JER SAM SE TAMO OSJEĆAO KAO STARI PANJ

PETNJICA: KOMUNALNO DANAS PREMA PLANINA I ORAHOVU

0

Radnici Komunalnog prduzeća su svakodnevo na terenu i posipaju rizlu na kritičnim mjestima zbog poledice, stvorene usled niskih temperatura.

Iz Komunalnog apeluju na učesnike u saobraćaju da voze oprezno i da koriste zimsku opremu.

Ekipa Komunalnog preduzeća danas će obići i posuti rizlu prema planinskom području opštine Petnjica i prema Orahovu.

ENKO KORAĆ

SAMIR RAMDEDOVIĆ: VRATIO SAM SE SA ZAPADA, JER SAM SE TAMO OSJEĆAO KAO STARI PANJ

0

Put vraćanja Bihoru

Životni put svakog čovjeka je priča koja je podijeljena sa drugima ili je zadržana za sebe.
Ljudi vrlo često vole da njihovi životni događaji ostave samo za sebe, dok životnu priču vraćanju Bihoru, Samir Ramdedović je ispričao ekipi Radija Petnjica.

Životne putešestvije po svijetu i povratak Bihoru je bio razlog naše priče.

„Moj životni put je imao za cilj odlazak iz mog rodnog mjesta. Okolnosti koje su me spriječile da ostanem u nekim od velikih gradova su razlog da sam se vratio i započeo život kojeg sam uvijeh htio dokle sam živio i radio izvan mog Bihora.
Odlazak u Rusiju od godinu i po dana rada, potom povratak 2005.godine, odlazak u Belgiju dvije godine pokušaja da obezbijedim egzistenciju, ali nije mi se svidio način njihovog rada. Naravno da sam imao koristi, ali meni nije odgovaralo. Potom pokušavam da nadjem svoju budućnost u Novom Pazaru, ali ni tu nisam uspio da nadjem samog sebe zbog raznih razloga“, priča Ramdedović.

Nastavlja da je u Budvi bio prevodilac ruskog jezika, jer je, dok je boravio u Rusiji naučio dobro taj jezik.

“Dok je bila ekspanzija Rusa, imalo je posla ali nije bilo sudjeno da započnem nešto ozbiljno što bi mi osiguralo život”, saopštio je Ramdedović.

Bilo kako bilo, sa odlaskom i pokušavanjem da se pronadje u svijetu, kaže naš sagovornik da je najbolje što je sada na svom Bihoru, svoj na svome.

Samir se 2009. godine vratio Bihor,  i započeo posao kod svog prijatelja.

„Čovjek ako radi za dnevnicu, zapostavlja svoje imanje za neku minimalnu paru. Razmišljajući na ovaj način, odlučio sam da krenem sa svog imanja, sa svojim radom, da budem svoj gazda i da obezbijedim egzistenciju za sebe.

Utjehu sam tražio širom svijeta, pokušao da pronađem samog sebe, ali nisam uspio, uvijek je neki razlog bio presudan da odustanem i vratim se svom rodnom kraju”, prisjeća se Ramdedović.

„Stremio sam da odem u bijeli svijet, ali novac koji se zaradi tamo ne može da obezbijedi ono što imam ovdje. Sunce tudjeg neba ne grije kao svoje. Svako ko je otišao, njih vuče želja nečemu, za bilo šta što podsjeća na djetinstvo, svoje parče zemlje, za kamen na putu, za stablo jabuke, šljive, kruške. Želja za roditeljima, komšijama, prijateljima, za muhabet, ne samo preko zime, nego i preko ljeta, to ne može niko nikad da nadoknadi, osim mjesto gdje si rodjen“, kaže naš sagovornik.

Samir se za svoju životnu borbu, za opstanak, opredijelio sa nekoliko djelatnosti sa kojima se bavi.

„Uspjeh u životu  se mjeri pravim vrijednostima. Moja najveća vrijednost i uspjeh su moja djeca, imam dva sina i kćerku.
Nisam uspio da nadjem ono što će da me čini srećnim tamo nedje, i da imam snagu za životnu borbu. Osjećao sam se u tim zemljama kao stari panj koji tinja, on gori, ne daje vatru, niti toplotu, osim dima koji smeta za oči.

Vraćanje Bihoru je bio tajna želja koja se Samiru ispunila zbog životnih poteškoća.

„Vraćanje svom Bihoru, vratio sam se svojim roditeljima, i nakon početnog osmjeha, javila se briga, kako ćeš ovdje, nema posla, nema uslova. Nisam obraćao pažnju.

Odlučio sam da ostanem, i prvi projekat sam sam počeo, drugi uz pomoć evropskog fonda, dobio sam 1400. sadnica malina. Već sam govorio za vaš portal o mom projektu sa zečevima.

Prvi uspješan korak su zasadi malina koji je realizovan na prostoru naše opštine. Naše je bilo samo da posadimo. Dobili smo oranje, frezanje, sistem za navodnjavanje, 80. metalnih stubova, 50.kg pocinkovane žice za redove.

Opština je dobila mnogo s tim, dobila je na obradivoj zemlji a i mi, nas dvadeset malinara, koji smo preuzimanjem zasada opredijelili se za opstanak u Bihoru.

Projekat sa kojim Petnjica može da se prepoznaje u Crnoj Gori. Druga godina je počela, sljedeće godine se očekuje rod.

„Što se tiče plasmana proizvoda, postoji inicijativa da malinari sa područja opštine se udruže i naprave klaster. Mi sami treba da se udružimo, da u saradnji sa lokalnom upravom budemo spremni za vrijeme kada maline budu sazrele, nadam se da neće biti problema oko plasmana. Ovom prilikom pozivam malinare da se organizujemo u našim inicijativama kako bi realizovali svoj plasman“, uputio je inicijativu Ramdedović.

On je apelovao na lokalnu upravu, da se realizuje inicijativa rahmetli Ćamil Ramdedović, o instaliranju hladnjače koja bi služila za smještaj maline u ljetnjem periodu.

„Što se više radi oko maline, naravno da će biti bolja, zavisi od godine za njen rod. Što se mene tiče, ja očekujem od malina više nego što je propisano zbog toga što sam uspio da visinu stabla izvučem preko 1.80 za šest mjeseci, i očekujem da imam najbolji rod malina u Bihoru“, priča Bihorac Samir Ramdedović.

Drugi projekat koji se realizuje kod Samira je Kurbani za Bihor.

„To je jedan od projekata koji me je obradovao. Projekat Kurbani za Bihor imaju dva stuba, koji pokazuje fantastične rezultate. Prvi je vjerski stub. Kao što znamo Arapi su bili trgovci, u našoj islamskoj literaturi nam se kazuje da je najbolja trgovina, uradiš jedno dobro djelo, nagradu kod Boga imaš do sedamsto dobrih djela i oni su uložili u jednu ovakvu trgovinu.
„Drugi stub je da su oni su uložili u ovu trgovinu, bez dokumenta, jer Bihorci su poznati po tome da su od riječi. Posljednje vrijeme se osjeća degradacija i ti ljudi su došli da poprave to sa ovim projektom. Daj Bože da ovakvih projekata bude još više da oživimo Bihor.
Imamo sve ono što nemaju druge zemlje osim želju da se borimo za sebe. Ljudi prepoznaju važnost, iskrenost i ozbiljnost ovog projekta”, jasan je Ramdedović.

On smatra da sa ovim projektom može da se smanji odliv stanovništva.

„Ubijedjen sam da će ovaj projekat da raste svake godine, čak sam stava da za par godina kada projekat primi snažnu dinamiku, da će farmeri ojačati i oni biti investitori budućim farmerima, kad to budemo uspjeli znajmo da smo svi uspjeli.

Za kraj, pozivam lokalnu upravu da se uključi intezivnije na zadržavanju stanovništva, i ovom prilikom obraćem se predsjednike opštine i svim ljudima koji rade u lokalnoj upravi, ako ostanete bez ljudi nećete ni vi postojat.

Poruka državi, ako mislite da budete država, učestvujte onoliko koliko mi, ni manje ni više.
Želim poručiti da se svi uključe u projekat, ne trebaju nam ugovori, politika, prijatelji, rodjaci, nikakave razlike, samo je princip čovjek ili nečovjek, i oni koji neće pošteno, biće na gubitku, ništa drugo, zaključuje Samir Ramdedović.

ENKO KORAĆ

 

 

 

 

 

PETNJICA: OPUŠCI (PIKAVCI) NA SVE STRANE, SAMO IH NEMA GDJE IM JE MJESTO

0

Zakon o zabrani pušenja u zatvorenim prostorijama u izvjesnoj mjeri je pokazao i našu kulturu.

To se može zaključiti na osnovu površina ispred kafića, a da Petnjica ima problema sa odnosom prema okolini, može se ponajbolje zaključiti na primjeru prostora ispred kafe/restorana Merak. Naime, pošto je zabranjeno konzumiranje cigareta u zatvorenom prostoru, gosti su prinuđeni da svoju potrebu za nikotinom zadovolje ispred, na terasi.

I pored toga što je vlasnik lokala postavio pepeljaru/kantu za opuške, ispred/ispod terase je “poplava” od njih. Rijekti su oni pušači koji cigaretu ugase i opušak odlože na mjesto koje je predviđeno.

Da paradoks bude još veći, nije mali broj onih koji cigaretu ugase u pepeljari a opušak “ispale” na par metara od sebe. Sve u svemu, uskoro će morati vlasnik  restorana da organizuje akciju čišćenja oko svog objekta.

DENIS BOŽOVIĆ

Pročitajte i ovo:

ESMANA ADROVIĆ, JOŠ DVIJE GODINE DO STOTE: “DANAS JE SINKO NAROD NERVOZAN, SVEGA IMA, A OPET SU SVI NERVOZNI”

ESMANA ADROVIĆ, JOŠ DVIJE GODINE DO STOTE: “DANAS JE SINKO NAROD NERVOZAN, SVEGA IMA, A OPET SU SVI NERVOZNI”

“Jeste li vi došli da me slikate? Nemote, bogovi, vidite kakva sam” su prve riječi koje je 98-godišnja nana Esmana Adrović uputila kada je ekipa portala radija prešla prag njene kuće, dodajući “garib, ostaralo se”.

Esmana Adrović je porijeklom iz Korita, od Mekića. Sa 16 i po godina se udala za Ragipa iz sela Laze nadomak Petnjice koji umro 1977. godine. Zatekli smo je na krevetu u dnevnom boravku porodične kuće koja je zidana odmah nakon rata.

Noge je počele izdavat pa je izostao onaj tradicionalni doček. Kako i sama kaže, o datumu rođenja je saznala iz drugih izvora.

“To kada sam se udala pa pošla da se vjenčam u Bijelo Polje, onaj čovjek tamo mi je rekao da sam rođena te godine”, kaže nana Esmana o svom rođenja, a prema knjigama na svijet je došla 5.maja 1922.godine. Sjećanje je služi kada su morali da bježe za vrijeme rata sa svog ognjišta i spas traže po pešterskoj visoravni.

“Bježali smo od četnika. Bogomi smo puno puta morali da bježimo bine pobili svija. Više i ne znam đe smo sve morali da bježimo. Jednom smo u klanac morali da sjedimo mjesec dana. Jednom vele bješ’ te, evo iz Petnjice ide vojska, idu četnici. Mi se taman spremili da bježimo kad ono to bili partizani.

Od sreće, djeca su pošla za njima da ih isprate prema Pešteri, a ostasmo samo mi žene”, prepričava događaje za vrijeme Drugog svetskog rata čiji je suprug, Ragip, učestvovao u ratu na strani partizana i bio je ratni vojni invalid, jer je izgubio nogu do kuka “zaslugom” Njemaca.

“Malo je bolji život bio ovde nego u Korita. Tamo se teško živjelo. Imali smo stoku, sijao se ječam i kompiri. Sve to smo i ovde radili ali je bio malo bolji život”, priča o životu Esmana Adrović. Sa rahmetli Ragipom je rodila 11 djece od kojih je dvoje po rođenju preminulo.

Njih devetoro su živi i uglavnom su raseljeni od Rožaja, preko Sarajeva do evropskih zemalja. Najstarija ćerka ima 80 godina a najmlađi sin je napunio 55 godina. O bračnim vodama sa suprugom ima samo riječi hvale.

“On je bio invalid, a bogomi samo sam slušala. Bio je ljut i nervozan, ali sam ja slušala. A se naljuti, odma se povrati i zove – Esmana, đe si to. Nije nam bilo mučno da podižemo djecu. U ovu kuću, pod ovim krovom je bilo nas 26-ro jer smo svi bili u zajednici. Tri brata, tri jetrve i svih nas – djeca. Tako sam u zajednici živjela 18 godina. Kad smo se podijelili, nama neobično, pa nam žao. Jes bogomi. Navikli bili zajedno”, kaže nana Esmana.

Nastala je mala polemika o broju unučadi i paraunučadi.

Esmana Adrović

“Unučadi 29 i paraunučadi 42. Unučad sam sve upoznala, a bogomi, paraunučad čini mi se da nijesam. Preko telefona ih vidim”, kaže stara nana. Iskoristili smo priliku da je pitamo šta misli o današnjim bračnim parovima.

“Znaš kako sine, danas su ljudi bolji za žene nego ranije. Ranije su ljudi bili ljuti, morala je žena da ga sluša, a sad muž mora da sluša ženu”, kaže Esmana, mudro preskačući odgovor na pitanje da li je bolje njeno ili sadašnje vrijeme.

“Ne znam. Kažu da treba da se pita čovek. Čovek je glava”, kaže starica.

“Ranije se sinko nije imalo para ka ovo sad. Sve se radilo da bi se preživjelo. Puna izba stoke. Krava, koza, volova, konji, a jedne zime zazimismo i ovce. Svega je tu bilo. Danas imam veliku reumu. Dobila sam je u Korita kada sam bila čorče. Bila tada mlada i sve podnosila, a sada stiglo. Bilo je lijepo vodje kada sam došla. A posle puče rat pa onda bjež ovamo, bjež onamo”, prepričava Esmana svoj životni put.

Dok je mogla na noge, išla je od djeteta do djeteta, a danas, kada je “spala s’nogu”, njena djeca su na smjenu kod nje. Vid je dobro služio do prošle godine, do kada je prela i plela čarape, a danas vid je dobar samo na desno oko.

I pored toga što ima ljubav i pažnju od svoje djece, ponajviše vjeruje drvenoj stolici koja joj posluži kao oslonac da ustane i po potrebi prošeta iako ima savremena pomagala kao što su kolica i hodalice.

“Danas je, sinko, narod nervozan. Svega ima, a opet nervozni. Ranije nije toga bilo. Danas imaju svašta. I da pojedu, popiju i obuku i opet nervozan svijet. Ja sam pekla pet hlebova za dan. Dvije kolobotnjice i tri hleba od pšenice. Oči se napune dima pa ništa ne vidiš. I sve se pojede. Nije bilo mjesta za nervozu”, kaže Esmana.

Pored djece, komšinice su tu da je obiđu i da je razgovore. Morali smo malo da se dotaknemo i politike gdje nam stara nana otkriva za koga glasa.

“Ja kada glasam, ja kažem – Alahu, pomogni da pobijedi”, kaže Esmana.

Ostavili smo Esmanu Adrović u njenom domu sa željom da se opet vidimo na njen 100-ti rođendan.

DENIS BOŽOVIĆ

PRIJATELJI RADIJA PETNJICA: “ELEGANT STONE” – SVE ŠTO ZAMISLITE OD MERMERA I GRANITA

0

Odnedavno je u Beranama otvoreno preduzeće “Elegant Stone“ koje se bavi preradom granita i mermera.

Kako su saopštili iz menadžmenta ove novootvorene firme za portal radija, bave se proizvodnjom poluproizvoda i proizvoda od kamena.

“Naši proizvodi zadovoljavaju najstrože evropske standarde, te su kao takvi konkurentni ne samo u okruženju već i širom Evrope. Sa savremenom tehnologijom prerade možemo udovoljiti svim zahtjevima kupca. Upravo je to što nas je preporučilo da već sada, u početnoj fazi, imamo određenu potražnju i od strane naših ljudi iz dijaspore.

Kvalitet na nivou zemalja gdje oni žive a cijena znatno niža uz mogućnost skalapanja poslovnih dogovora sa firmama koje naši ljudi posjeduju van granica Crne Gore, je nešto što daje prednost kako nama tako i njima.

Stoga smo i odlučili da se ne baziramo samo u granicama opštine i države, već i da svoj prodajni asortiman plasiramo i u zemljama EU”, istakao je za portal radija Noel Gargović, jedan od vlasnika “Elegant Stone”.

“U našem prodajnom programu kao gotove proizvode kupci mogu naći podne ploče, ploče za fasade, stepenice, obloge za šankove i pultove, prozorske klupice, obloge za kamine, kuhinjske i radne ploče, ploče za umivaonike i proizvode raznih namjena. Širok spektar dezena od granita, mermera, kamena, kvarca kao i travertin dezeni. I u bukvalnom smislu, sve po želji kupaca i po njihovim potrebama. Naravno, ono na što smo posebno stavili akcenat, uz prijateljski odnos, to je poštovanje rokova isporuke jer je praksa pokazala da se upravo rokovi nešto što se ne poštuje. Uz to, naši klijenti uvijek mogu da računaju i na našu stručnu pomoć”, istakao je Gargović.

“Kada je u pitanju tržište Crne Gore, naši kupci mogu uvijek da računaju na, osim širokog spektra proizvoda, i naše profesionalne kamenorezačke ekipe koje na licu mjesta uzimaju sve potrebne mjere i odmah nakon izrade vrši ugradnju”, zaključio je Noel Gargović. Pored programa za građevinarstvo, preduzeće je specijalizovano za izradu nadgrobnih spomenika – mezara.

Firma se nalazi u industrijskoj zoni u Beranama, Rudeš bb. Kontakt telefoni: +382(68)820-940 +382(68)820-941 +382(68)523-530 a zainteresovani mogu posjetiti i web sajt:http://elegantstone.me/

FOTO: LED OKOVAO PUT, OPREZ

0

Na putnom pravcu Podvade-Stenice izlila se velika količina vode, a onda je niska temperatura napravila svoje, pa je formiran debeo sloj leda na putu.

Savjetuju se vozači koji prolaze tom dionicom da voze oprezno.

ENKO KORAĆ

Pročitajte i ovo:

PETNJIČKI LOVCI U POSJETI OPŠTINI KLANA (HRVATSKA) GDJE NEMA NEZAPOSLENIH

0

Proteklog vikenda članovi Lovačke organizacije Petnjica su bili gosti  Lovačkom udruženju „Zec„ iz  opštine Klana u primorsko – goranskoj županiji   Hrvatska.

Pored  predsjednika Lovačke organizacije, Zena Rastodera, putovali su  lovci  Tufo Tiganj, Mehmed -Mele Ajdarpašić, Cano Škrijelj kao i potpredsjednik opštine Muslija Kalić i direktor Centra za kulturu  Sinan Tiganj, zatim Etem Bećo Murić predsjednik Lovačke organizacije Rožaje i upravnik lovišta  Dževad Bralić.  Petnjičkoj delegaciji su se u Klani pridružili  lovci iz dijaspore, Edin  Medo Latić  koji je ujedno i član  Savjeta  Vlade Crne Gor za saradnju sa iseljenicima i  dijasporom i Safet Spahić iz Luksemburga, Sajko Šaćirović iz Austrije i Esko Palamar iz Slovenije.

 Brojnu delegaciju su dočekali  članovi Lovačkog društva „Zec„ na čelu sa Matijom Laginjom, nakon čega ih je primila i  pozdravila  predsjednica opštine Klana, Željka Šarčević Grgić, zamjenik načelnice Slavko Gauš, vijećnik u opštinskom parlamentu  Dušan Štremberger i predsjednik saveza  Crnogoraca  Hrvatske  i član Savjeta vlade  Crne Gore za saradnju sa iseljenicima i dijasporom Ljubo Radović koji su govorili o bogatoj prošlosti  i kulturnim znamenitostima opštine Klana  i primorsko  – goranske županije.

Načelnica Šarčević Grgić  je istakla da opština Klana broji oko 1800 stanovnika i da nema nezaposlenih  i da su prinuđeni da uvoze radnike. Posebno je razvijena drvoprerada  jer samo  u jednom pogonu  radi  preko 400 radnika, kao  vatrogasna zaštita  koja je organizovana na vrlo visokom nivou.

„Ovom prilkom ističem  i činjenicu da je opština Klana  povratila svoj status  devedesetih izdvajanjem iz opštine Rijeka kao i vaša opština“, istakla je načelnica Šarčević Grgić.

Popredsjednik opštine Muslija Kalić se zahvalio na srdačnoj dobrodošlici i u svom obraćanju govorio o opštini Petnjica njenim razvojnim mogućnostima i pozvao načelnicu da posjeti opštinu i da u narednom periodu uspostavi se saradnja  prije svega  na turističkom i kulturnom planu kao i mogućnostima i ulaganja u drvoprerađivačke potencijale kojima obiluje opština Petnjica.

 Tokom boravka u Klani osim lova, lovci su imali  priliku posjetiti utrvđenje Kaštel i Multimedijalni centar u kojem se  organizuju  brojne aktivnosti za sve uzraste  a posebno za mlade od 15 do 35 godina .

„To je bila uzvrtna posjeta ovom udruženju čiji su članovi bili naši gosti početkom oktobra na otvaranju Lovne sezone, kada je i dogovorena ova posjeta. Ovom prilkom bih se zahvalio prije svega našim prijateljima i kolegama  koji su bili zaista sjajni domaćini  na čelu sa predsjednikom udruženja „Zec„ Matijom Laginjom  koji se od našeg dolaska u Klanu pa sve  do polaska iz Klane nijesu odvajali od nas i iskazali veliko  poštovanje i gostoprimstvo. Tokom lova u njihovom lovištu koji je protekao na visokom nivou  za sve lovce je  organizovana  zabava i večera  u lovačkom domu uz tradicionalne lovačke specijalitete. Ovo je takođe bila sjajna prilika da se uvjerimo u njihove lovačke vještine  i da iskustva prenesemo na naše članove. Zahvalnost  dugujemo lokalnoj upravi  na maksimalnoj  podršci  u  uspostvljanju saradnje, zatim  predsjedniku Lovačkog saveza   Crne Gore gospodinu Nikoli Markoviću koji je obezbijedio poklone za naše zaista sjajne domaćine .

Nastojaćemo da ovu  započetu saradnju još više proširimo na obostrano zadovoljstvo“, istakli su iz Lovačke organiacije Petnjica.

DENIS BOŽOVIĆ

Pročitajte još:

INICIJATIVA OO SPP PETNJICA: KADROVSKI STANOVI KAO MOTIV ZA OSTANAK MLADIH

INICIJATIVA OO SPP PETNJICA: KADROVSKI STANOVI KAO MOTIV ZA OSTANAK MLADIH

0

Opštinski odbor Stranke pravde i pomirenja u Petnjici će kod opštine inicirati izgradnju kadrovskih stanova kako bi privukla mlade za život u Bihoru.

“Svi mi sa Bihora, a na vlasti je najveća odgovornost, moramo pokušati pružiti maksimum kako bi ili motivisali mlade da ostanu, a zašto i ne motivisati mlade porodice da se vrate na Bihor. Lokalna uprava opštine Petnjica, osim što pokušava stvoriti ambijent ulaganja u Petnjici, trebala bi uložiti i nešto svojih sredstava u stambeno-poslovnoj infrastrukturi, takozvanim kadrovskim stanovima, koje bi pod povoljnim uslovima dala na korišćenje ili trajno vlasništvo svim onim koji bi želeli doći živjeti na Bihoru i zasnovati svoju porodicu. Naime, većina nas je imala iskustvo da se u ovom vremenu teže dolazi do rješavanja stambenog pitanja, pa bi lokalna uprava mogla u početku izgraditi jedan stambeni kompleks za svoje upošljene, kako bi dala signal dobrodošlice, prije svega signal onima koji su već na Bihoru da treba tu da ostanu i čuvaju emanete svojih djedova”, stoji u inicijativi SPP Petnjica

ENKO KORAĆ

Pročitajte još:

PETNJICA ZA PRAZNIKE: KAO NA SAJMU AUTOMOBILA

PETNJIČKA ZIMA: ČEKANJE TAKSIJA UZ MUHABET, JER AUTOBUSA ODAVNO NEMA

0

Januarsko sunce jeste zubato ali, čim progrije, izmami malobrojne mještane u centru čaršije u Petnjici.

Mjesto okupljanja i muhabeta, uz nezaoblizano konzumiranje cigareta je pored zgrade Centra za kulturu.

Odmah nakon prvog pozdrava “merhaba ili selam alejkum”, krene se u lokalnu i globalnu analizu koja je začinjena humorom.

Među njima, odmah sa strane ima i onih koji čekaju taksi prevoz do željene destinacije. Čekao bi se i autobus, ali njega odavno nema.

Petnjica nastavlja da živi svoj zimski život.

DENIS BOŽOVIĆ

Pročitajte još i ovo:

DRAŠKO DOŠLJAK: “ZBOGOM KOMPLEKSU”