JEDAN OD ONIH KOJE NIJE FASCINIRAO NOVAC, JASMIN KOČAN: IZMEĐU NORVEŠKE I PETNJICE, BIRAM PETNJICU

Jasmin Kočan, je jedan od rijetkih Bihoraca koji su živjeli i radili u inostranstvu, a za koga važi ona formulacija “na privremenom radu u inostranstvu”.

Rođen u Petnjici, sa istančanim smislom za pravdu i potrebnom znatiželjom da vidi različito i okusi ono što vuče sve Bihorce na zapad Evrope – novac, standard, uređena država, Jasmin je radio u Norveškoj punih devet godina i vratio se u svoj rodni kraj.

Što se njega tiče važi i ono – “veni, vidi, vici” ili “dođoh, vidjeh, pobijedih”. Bio je u Norvaškoj, bio uspješan, ali je shvatio da sa tolikim radom može jednako, ili skoro jednako živjeti i u Crnoj Gori.

„Životni putevi su nepredvidivi. Ovdje sam radio poslove koji su vezani za zdravstvo, zatim u nastavi i osjetio sam potrebu da napravim iskorak i promijenim sredinu svojim odlaskom u Norvešku. Tamo sam bio dobrih devet godina. Ovdje sam radio bukvalno u svim selima na teritoriji opštine Petnjica kao medicinski radnik, onda kao nastavnik u osnovnoj školi u Petnjici i Trpezima“, kaže Jasmin.

Bio je aktoivan i u nevladinom sektoru kroz projekte koji su imali za cilj promjena života na bolje.

“Boravio sam studijski u Luksemburgu cijeli mjesec i sa NVO samo imali velike rezultate. Ne znam dokle su stigli, ali drago mi je što sam bio dio te priče”.kaže Jasmin.

O svom životnom putu iznosi detalje i način na koji je došao do Norvaške.

„Sticajem okolnosti ostao sam bez posla, zatim stekao poznanstva u Norveškoj preko Instituta u Igalu i to mi je bila odskočna daska. Ljudska potreba da izađete i promijenite okruženje možda je bila veća nego ekonomska potreba. U Petnjici postoji takva atmofera u kojoj je odlazak vani uspjeh. To je veliki problem“, kaže Jasmin.

Objašnjava da se ta atmosfera prenosi s koljena na koljeno što je, kako kaže, poražavajuća činjenica, jer, dodaje, odlazak vani nije  jedno mjerilo uspjeha za mladog čovjeka.

„Ljudi treba da odu i promijene sredinu. Kada sam išao prvi put, nijesu bile otvorene granice. Trebale su vize, danas ne trebaju, ali opet ko ode tamo, vidjeće svoj kraj iz drugačije percepcije“, poručio je Jasmin.

On je zapazio da su u Petnjici vidjljive promjene, da se, prije svega, brže dolazi do nje, da je ljepša i da je postala pristojna varošica.

„Pokušavam da gledam realnu sliku, a ona je pozitivnija od onoga što se čuje ovdje. Rođen sam u Petnjici i ako naiđu neke frustracije, sakriću i reći nije to tako. Treba kritikovati, ali ne u smislu – ne valja ništa, nego kritičan da bi se stvari popravljale. Činjenica je da mladi ljudi odlaze, ali pazite mladi ljudi su odlazili i prije i mladi ljudi će odlaziti, a život će ostati ovdje i biće ljudi. Petnjica je najljepša od svih mjesta u kojim sam bio“, tvrdi Jasmin.

On smatra da je problem i natalitet kao i svi faktori koji utiču na razvoj Petnjice, od institucija, nevladinog sekrtora pa do političkih partija.

“Doći će vrijeme da će se ljudi vraćat, jer nije bitno šta imamo materijalno, nego ta relacija izmeđuduhovnog i materijalnog. Odlazak odavde je isto kao kada drvo presadimo na drugo mjesto. Da li će to drvo da se primi, ili ne, koliko tom drvetu treba da pusti ogranke, sve je pitanje“, poručio je Jasmin.

On kaže da je život u sređenim sistemima dobar i da je to je neupitno, ali da osjećaj svoga vuče.

“Uvijek sam se osjećao kao student koji će se vratiti. Dugoročno sebe nisam vidio u Norveškoj. Bihor je prelijep kraj, kojem svako treba da se okrene, da vidi pozitivno u njemu i da doprinese, po šablonu kako bi radio i doprinosio svojoj avliji”, kaže Jasmin, uz dodatak da čovjek trži kompromise, usavršava se i na osnovu iskustava mijenja percepciju i motivaciju.

“Definitivno sam stava da treba ostati u Petnjici, ali bez davanja lažne nade. Između Norveške i Petnjice biram Petnjicu“, ističe Jasmin.

Mladima je na kraju proučio da svako nađe svoj put.

“Dobro je steći znanje da bi se podijelilo. Mora se promijeniti sredina da bi se sazrio. Ljudi odlaze, ali se vraću sa svojim znanjima u svoj kraj“, zaključio je Jasmin Kočan.

REDAKCIJA RADIJA PETNJICA

 

 

 

PETNJICA: POČINJE ISPLATA SUBVENCIJA ZA PLASTENIKE

0

Odjeljenje za poljoprivredu opštine Petnjica obavijestilo je poljoprivredne proizvođače koji su ostvarili pravo za nabavku plastenika, a koji su dostavili račune do kraja maja, da će od sjutra ( petak, 5.juna) lokalna uprava početi sa isplatom dijela sredstava predviđenih kao subvencija za ovaj Javni poziv.

Kako saznaje portal radija, poljoprivrednici koji su dobili plastenike, uredno su dostavili račune tako da je samo preostalo da ovo odjeljenje počne sa uplatom sredstava.

D.B.

(VIDEO) KUD BIHOR NASTAVIO SA RADOM: KOLO SA DISTANCOM I MASKAMA

0

Juče se, nakon pauze zbog korona virusasa, svojim redovnim aktivnostima vratio i KUD “Bihor”, sve uz mjere pridržavanja socijalne distance i maski.

Polaznica mlađe grupe u KUD-u Bihor, Asija Muratović kaže da joj je nedostajao folklor i da se uželjela društva i igre.

“Sa društvom se nisam vidjela dok je bila korona. Kući sam svakodnevno vježbala sa svojom sestrom. Veoma mi je drago sto vidim ponovo svoje drugare”, kaže Asija Muratović.

Samra Ličina, polaznica KUD-a Bihor, kaže da je jedva čekala da ponovo krene folklor.
“Kada sam čula da se vraćamo našim aktivnostima, obradovala sam se. Znala sam da trebamo da imamo distancu i maske, ali bez obzira na to, dugo je trajala pauza zbog korone i baš sam se obradovala da vidim moje društvo, da igramo i družimo se“, kaže Samra Ličina.

Članica folklora, koja ujedno i najduže vremena nastupa u KUD-u Bihor, već jedanaest godina, Elma Garčević, kaže da joj je folklor nedostajao.

“Mnogo vremena provodimo zajedno i period u kojem nismo imali probe je zaista bio dosadan. Kući smo vježbali koliko smo mogli, uželjela sam se društvu i jedva sam čekala da počnu probe, svi smo se obradovali. Maturant sam i planiram da još neko vrijeme ostanem ovdje, koliko vidjećemo“, kaže Elma Garčević.

Rešad Šabotić

Koreograf Rešad Šabotić, koji već 35 godina radi sa omladinom iz Petnjice, kaže da, osim u nekim planiranim pauzama normalnim, prvi put se desilo da folklor stane u Petnjici.

“U toku pauze zbog korona virusa nijesmo imali aktivnosti, jedino smo imali online nastup u kojem je Tivat bio domaćin. Polaznici su jedva čekali da se vrate probama. Čak su tražili da se vratimo aktivnostima i u vrijeme korone.
Danas smo počeli da igramo sa mjerama socijalne distance i nošenjem maski, to koliko se može u folkloru, nadamo se da će i ovo brzo proći.
Krećemo sa našim pripremama, okupili smo jedan veliki broj članova, imali smo poziva za nastupe, ali zbog situacije vidjećemo šta će biti, ali ono što je do nas, mi ćemo uraditi. Povratićemo formu, obnoviti koreografije i pokušaćemo da ubacimo još jednu novu koreografiju u naš repertoar“, kaže Rešad Šabotić.

ENKO KORAĆ

NEIMAR HADRO KORAĆ I SINOVI: POSLA IMA KOLIKO HOĆEŠ, SVE SMO ZARADILI NA GRAĐEVINI – CENTA KREDITA NIJESAM UZEO..

0

Bihorski neimar Hadro Korać, poslednjih 25 godina bavi zidarskim poslom. Zanat i umijeće je naslijedio od oca.

„Građevinske radove sam naučio uz oca. Nastavio sam da se bavim ovim poslom, jer se isplati. Čak su i djeca pristasala tako da dva sina rade samnom, rame uz tame“, kaže Hadro koji budnim okom prati sinove kako šaluju.

„Prošlo ljeto sam bio u Njemačku, radio malo i, bogomi, vidio da nije to – to. Čas ima posla, čas nema. Više smo ležali, no što smo radili. A tamo, ako ne radiš, nema života. Vratili se u svoj zavičaj. I ovdje možemo da zaradimo, jer imamo dosta posla. Radimo kuće od temelja do krova. Naravno, radimo i sa kamenom, a glavna radna snaga su mi sinovi. Kod nas nema šegrta, mi smo sve“, ističe Hadro, dodajući da su svuda po Bihoru radili.

Kod ove neimarske porodice, prema riječima Habrovog sina, dvadesetopetogodišnjeg Kemala, i rođenje djeteta se čestita na poseban način.

„Kod nas se na babine ne dolazi sa odijelcadima već čekić, mistrija i sl. Evo, ovaj čekić što zakivam, dobio je moj mlađi brat koji je danas sa nama i ima 18 godina“, kaže Kemal.

„Uglavnom se pogađamo, što bi rekli – u đuture. Pogodimo se sa gazdom, mi radimo, sami svoje gazde. Kad nam je volja sjednemo, kad nam je volja odmorimo, sami smo svoje gazde. Kući držim dvije krave, čisto reda radi, za svoje potrebe“, ističe Hadro.

Sinovi, Kemal i Edin, planiraju da nastave tradiciju. Edin, koji je ove godine završio srednju školu, ne želi da upisuje fakultet već da radi sa ocem i bratom.

„Nije teško. Ko radi sa voljom, nije teško, a kome je mučno, onda jeste. Za sada ne planiram da upišem fakultet, hoću da se bavim ovim poslom“, ističe osamnaestogodišnji Edin.

“Ima kod nas u Bihoru dosta majstora, ali ja nikada nijesam bio bez posla. Posljednjih deset godina nikada nije bilo da ostanem bez posla. Imam dosta ugovorenih poslova, a ljudi znaju da me, bogomi, i pričekaju, jer ne može da se stigne. Djeca, u vrijeme kosidbe, kose sa kosačicama za pare. Kupili smo dvije nove kosačice, novi kultivator imamo, četvoro kola, dvije kuće smo napravili, veliku štalu… Sve to smo zaradili i kupili našim radom. Centa u životu nijesam uzeo kredita. Sve radom”, ističe Hadro Korać za portal radija.

DENIS BOŽOVIĆ

OO SDP PETNJICA: NOVE KANCELARIJE ZA NOVI POČETAK

0

Nakon pauze, danas je sa radom počela kancelarija Opštinskog odbora SDP-a u Petnjici.
Kancelarija će biti na usluzi građanima radnim danima od 09 do 15 časova.

„Vrlo brzo očekujemo posjetu vrha naše partije u novim kancelarijskim prostorijama.  Takođe očekujemo posjete građana i na taj način želimo da ih informišemo i upoznamo sa programom naše partije. Kroz reorganizaciju naše partije, pokušavamo da SDP vratimo na stare staze uspjeha u Petnjici. Planiramo niz aktivnosti kako bi se ozbiljno pripremili za predstojeće parlamentarne izbore“, kazao je sekretar OO SDP-a u Petnjici, Almir Adrović.

E.K.

PETNJICA: MALO KIŠE, PA MALO SUNCA – BRIGA ZA POLJOPRIVREDNIKE

0

Loše vremenske prilike, koje su zahvatile region pa i opštinu Petnjicu, prema riječima stručnjaka iz lokalne uprave, nije dobra za poljoprivredne proizvođače. U toku dana se po nekoliko puta smjenjuje kiša i sunce.

“Ovakve vremenske prilike dosta loše utiču na poljoprivredne kulture. Red kiše – red sunca, eto prilike da se pojave razna glivična oboljenja. Kada je ovakva situacija, nezaobilazna je pojava plamenjače. Naravno, ni pčelinja društva nijesu pošteđena i na njih sve ovo utiče. Generalno govoreći, dosta je loše”, istakli su iz odjeljenja za poljoprivredu pri lokalnoj upravi.

D.B.

BIZNIS PREKO ZAVODA ZA ZAPOŠLJAVANJE I EU: SEJDEFA RASTODER OTVORILA FRIZERSKI SALON U PETNJICI

0

Sredstvima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore i EU, Sejdefa Rastoder je u Petnjici otvorila frizersko kozmetički salon – “SHINE” (Sjaj).

„Prijavila sam se na konkurs za dodjelu sredstava od strane EU preko ZZZ Crne Gore kao nosioca projekta. Sve je teklo planiranom dinamikom, ali pandemija je usporila realizaciju projekta. Međutim, uspjeli smo da realizujemo pripremne radnje kao i nabavku opreme neophodne za salon. Već nekoliko dana obavljamo djelatnost za koju smo se registrovali.

Kao svaki početak, pa i ovaj naš, postoji poteškoća, ali sve eventualne nedostatke ćemo, što bi se reklo, u hodu rješavati. Salon se nalazi preko puta zgrade opštine, a radno vrijeme je od 9 do 16 časova. Ono što mogu lično da istaknem to je da pošaljem poruku svim nezaposlenim i mladim ljudima da prate ovakve i slične projekte kako bi na taj način započeli biznis i ostvarili svoje snove, da rade i žive u našoj opštini“, istakla je Sejdefa Rastoder za portal radija.

D.B.

VLASNIK “BERIĆETA” ZADOVOLJAN PRODAJOM: DOBRO JE, SAMO ZDRAVLJA

0

Vlasnik nove i jedine poljoprivrede apoteke u Petnjici Nažip Korać, nakon nešto više od mjesec od kako je počeo ovaj bizni, zadovoljan ostvarenim

Nadžip Korać

„Dobro je išlo u vrijeme zasađivanja usjeva. Tada su prolazila sjemena i vještačko đubrivo. Sada, u ovoj pauzi do kosidbe, ono što se traži i kupuje to su folije za vrtove, cvijeće i saksije za cvijeće kao i držalice za poljoprivredne alatke. Kada se počne ka kosidbom, onda će se kupovat kanapi za balirke, grabulje. Čim ugrije sunce, onda se prodaju crijeva za navodnjavanje. Zadovoljan sam, samo zdravlja. Da sam htio neko bogastvo, išao bih za inostranstvo. Zadovoljan sam sa i nijesam se pokajao što sam uložio sredstva u poljoprivrednu apoteku“, istakao je Korać koji je sredstva za otvaranje prve petnjičke poljoprivredne apoteke “Berićet” dobio od Zavoda za zapošljavanje Crne Gore.

D.B.

 

MJEŠTANI JASIKOVICE U AKCIJI: NE TREBA ČEKATI SVE DA URADI OPŠTINA

0

Mještani zaseoka Jasikovica, poznati po dobrim komšijskim odnosima i slozi kada treba raditi za opšte dobro, ovih dana su uređivali svoju okolinu.

Grupa entuzijasta uklanjala je travu i korov sa puta i okoline. Akcijom su poručili da ne treba čekati sve da uradi komunalna služba i opština.

E.K.

 

“OKUPIMO SE SVI NA JEDNOM MJESTU” – POZDRAV OD ELVISA IZ ŠANGAJA GDJE SE SLUŠA RADIO PETNJICA

Dok Bihor spava, negdje na kraju svijeta, iz jedne od mnogih modernih poslovnih kancelarija u Šangaju, iz telefona dolazi glas i čuje se radio džingl – “Okupimo se svi na jednom mjestu, Radio Petnjica”.

Elvis Adrović, Bihorac, direktor velike kompanije sa 400 radnika, sluša zvuke zavičajnog radija, Radija Petnjica i obavlja uobičajene poslove za šangajskog menažera. Mislima je često u Vrbici, a već 14 godina živi i radi na Pacifiku, na krajnjem istoku velike Kine.

Rođen u Beranama, ne tako davne 1980. godine, a do 13 godine trčao je po livadama Vrbice i gurao loptu sa vršnjacima ispred škole “25, maj” u istom selu.

“Moj komšija i učitelj, rahmetli Mehdija Adrović me je tjerao da budem dobar đak od prvoga do četvrtog razreda. Hvala mu”, prisjetio se Elvis tih najranijih dana djetinjstva.

Kasnije ga je put odveo do Njemačke gdje i danas živi njegova familija.

“Dolazak u Njemačku i početak tog novog života 1994. nije bio jednostavan. Osjećaš da si u tuđoj državi, ne znaš jezik, a i kultura je drugačija. Navikavanje je teško išlo, ali sam tu završio i srednju školu. Nastavio sam da učim zanat (mašinstvo) sve do 2000. godine, kada sam počeo da radim u proizvodnji djelova za auta kao WW, BMW, Mercedes. I danas radim za istu firmu ” Mubea” i imam 23 godine radnog staža”, kaže Elvis.

Bihorska znatiželja i ambicija odvela je Elvisa na drugi kraj svijeta, iako se često i sam pita otkud on baš tamo, otkud Adrović u Šangaju, u gradu sa 23 miliona stanovnika.

Ali čudni su putevi i sudbine, Elvis je do 2004. rastao, školovao se i živio u Njemačkoj u gradu Olpe- Finnentrop, nakon toga je nastavio sa usavršavanjem i obrazovanjem u SAD, u državi Kentaki…..i na kraju Kina. Za sada.

“Ponosim se što sam iz Crne Gore. I to iz Bihora. Ne zaboravljam svoj zavičaj i trudim se  da ga obiđem makar jednom godišnje. Posljednji put sam bio 2018. Posjetio sam Petnjicu, Vrbicu i omiljenu planinu Bor, gde sam provodio ljetnje raspuste sa rahmetli dedom Smailom”, ispričao je Elvis iz dalekog Šangaja.

Dodir sa zavičajem ostvaruje preko Radija Petnjica.

“U današnje vreme digitalnih mogućnosti, slušam Radio Petnicu čak iz Kine. Ne želim ništa do propustim u zavičaju”, kaže na kraju Elvis Adrović uz pozdrave iz Šangaja.

Inače, Elvisov otac je Azbija Adrović (od oca Samila Adrovića, a Smail je brat Faika Adrovića iz Petnice), a majka Bahtija Adrović, porijeklom iz Ćemana, Gornje Vrbice.

SAMIR RASTODER