Ne moram biti musliman

0

Moj đed Vlado Ašanin umro je kad sam imao tri godine. Ali pamtim, dobro pamtim, ovu sliku: đed sjedi ispred kuće, koja je odmah do ceste, a vozač „pljevljaka“ (tako smo zvali autobuse preduzeća „Prevoz Pljevlja“) Ševko Muslić, pridigne se iz sjedišta i naklonom ga pozdravi. I svaki put tako…

Nijesam pristalica iznošenja porodične intime u javnost, čak i kada je za ponos. Neizbježno je patetična, a to ne volim. Ali, okolnosti ponekad znaju nadjačati princip.

Moj đed Vlado i njegov rođak Novak spasili su jednog dječaka iz porodice Muslić, tokom pokolja muslimana u Šahovićima (danas Tomaševo), zločina sa gotovo svim elementima genocida. Đed je, potom, uspostavio tajno kontakt sa dječakovim rođacima iz Pljevalja i predao im ga nekoliko dana kasnije. Ševko je to znao i nikad nije zaboravio.

Na groblju u Pavinom Polju, đe sam rođen, spomenik ima i Ramo Hasanbegović–Sejdović. Groblje je pravoslavno, ali nikome nije palo na pamet da pita je li tu mjesto jednom muslimanu.

Još sam osnovac, Ramo, kojem je već preko 70, stoji i gleda kako neuspješno pokušavam da iscijepam jednu „krlju“ (čvornovati trupac). Uzima mi sjekiru, kaže: „gledaj“, pa je kratkim udarcem prepolovi kao sapun. „Drvo ti je k'o čo'jek, svako ima slabu tačku, udariš ga u nju i pukne“. Ne romansiram sjećanje, živa je istina i Ramova poenta: „Ako ćeš da budeš dobar čo'jek, ne udaraš ljude tamo đe su slabi“.

Vraneška dolina te sramotne 1924. nije bila Crna Gora jer Crne Gore više nije bilo. U njoj nijesu vladali ni pisani, ni nepisani crnogorski zakoni, nego je zakon jačega zamijenio čojstvo i junaštvo. Kao što je danas, jezikom naziva nekog tamošnjeg sajta, to „SAO Vraneš“, ili, kako je neko opisa prije tri decenije – „dolina zarasla u bradu“.

Pravilno sam razumio seriju jučerašnjih sjajnih tekstova, punih osjećaja poraza zbog osobe koja je, na Cetinju, opsovala majku Dritana Abazovića. Šta god da je, provokator ili lice kratkoga fitilja, osramotio se. Psovanje generalno, a psovanje majke pogotovo, Dritanove ili bilo čije, muslimanske ili bilo koje, ne pristaje čovjeku. Ljudi to ne rade.

Ima ozbiljnih analiza da je do 1918. psovka, u današnjem sadržaju, bila nepoznata u crnogorskom jeziku. „Poganac te fištio“ ili nešto u tom fazonu bilo je napoganije što su naši preci bili kadri da prevale preko usta. A onda se ostvarila Holečekova zloslutna, genijalna metafora o Crnoj Gori kao „djevici pred vratima kupleraja“. Gurnuti smo korak naprijed. Sve potom bila je inercija, duh je tanjao, a jezik i obraz debljali.

Ne moram biti, ni metaforično, musliman, da bih se stidio te psovke Dritanove majke. Jer, biti Crnogorac u smislu tradicionalnog sistema vrijednosti  podrazumijeva i esencijalno poštovanje drugačijega, iskonski, a ne naređeni suživot, sposobnost da se u drugoj vjeri i naciji vidi samo čovjek ili nečovjek kao i u sopstvenoj.

Kad se Nikšić predao, a lokalno muslimansko stanovništvo krenulo u zbjeg, put Gacka, knjaz Nikola je pojahao konja, izašao pred njih i molio ih da ostanu u Crnoj Gori, garantujući im sva prava. Zbog iskazanoga junaštva, svim oficirima i vojnicima dozvoljeno je da ponesu lično oružje. Kad je Ibrahim beg morao da preda Bar, pošto ga je mjesecima junački branio, došao je pod Nikolin šator i otpasao sablju, dajući je u ruke crnogorskom gospodaru, kao simboličan čin predaje. Knjaz mu je vratio sablju, uz riječi da je Ibrahim beg junak kojega je ratna sreća napustila, ali da ima pravo da tu sablju svijetloga obraza i dalje nosi. Kad su, nakon višemjesečnih krvavih borbi, Crnogorci ušli u Skadar, dovoljna je bila poruka starješina:“na čast vam i obraz lokalno stanovništvo“, pa da ne bude zabilježen ni jedan slučaj ubistva, pljačke ili bilo kave odmazde nad poraženima. Poraženoj vojci špalirom i ad hoc sročenom odom iskazano je poštovanje za junaštvo.

Bila su to viteška vremena, bez botova, fejsbuk-psihopata, portala-štenara i ostale stoke neslane koja lajanjem i blejanjem pokušava da da smisao svojim promašenim životima.

Da smo ove primjere imali u čitankama i udžbenicima Istorije, ni ta jedna psovka ne bi prešla preko usta. Da su đeca u Crnoj Gori rasla uz ove veličantvene primjere čojstva i junaštva i na njima se suočavala s prošlošću i poštovanjem različitosti, ne bi danas desetine hiljada moralnih degenerika slavile Ratka Mladića i Radovana Karadžića.

Bez ljutnje, molim, zbog ovoga maloga testa! Koliko vas zna zašto bi, kad dođete u Skadar, bilo lijepo da se poklonite ispred spomenika Hasan paše Rize? Eno vam ga u centru, tik iza hotela „Europa“. I zašto istu stvar ne treba da uradite ispred spomenika Esad paše Toptanija, u Parizu?

Zato što u crnogorskom etičkom kodeksu poštovanje zaslužuje neprijatelj koji se junački bori (Hasan paša Riza svojim vojnicima: „Crnogorci su pred gradom. Skadar će biti mjesto naše pogibije, ali neće biti mjesto naše sramote“), a ne onaj koji je predao grad, po svoj prilici vođen ličnim ambicijama. Zato je pravedno što rođeni Bagdađanin Hasan paša Riza počiva u Skadru, a Esad paša Toptani u Francuskoj, umjesto u rodnoj Tirani. Sa Albanijom nas, dakle, ne spajaju samo aktuelni zemljotresi, nego i istorijske lekcije: kolaboranti obično završe u tuđoj zemlji.

Nema, dakle, nikakve potrebe, dragi moj Ivane, Ivana, Bobane, Svetlana, Andreje, Aco… da ikome dokazujemo kako onaj na Cetinju nije u naše ime psovao Dritanovu majku. Nikoga od nas ne mogu povezati sa vrijeđanjem ni muslimanske, ni srpske, ni hrvatske, ni albanske… bilo koje i bilo čije majke. Uostalom, baš zato sljedbenici ideologije koja muslimane smatra „lažnim ljudima“ nama tri decenije psuju „tursku“ ili, za promjenu, „ustašku“ majku.

Osjećao bih se lično poraženim kad bih znao da postoji ijedan musliman koji čeka da se oglasim, da bi saznao kakav je moj stav o psovanju „muslimanske majke“. Ne mogu da zamislim da me neko, nakon tri decenije očitovanja povodom svega što se dešavalo, stavlja na takav test.

Jednako, ni vas. Zato, ako smijem da sugerišem, ne treba se pecati u klopku licemjera koji su otvoreno i prljavo podsticali progon muslimana ili „samo“ ćutali dok se dešavao, mučke prelazili preko poruka „Cetinje –Srebrenica“… A sad ih je jedna psovka kobajagi pogodila u gangliju za toleranciju i pretvorila u braniče multikulturalizma. Pa bi da njome obrukaju sve nas, a operu sebe.

Inšalah, malo morgen!

DARKO ŠUKOVIĆ/ANTENA M

VIDEO Osnovna škola “Mahmut Adrović” proslavlja Dan škole

0

Kao i prethodne i u ovoj godini na Dan OŠ Mahmut Adrović je organizovan bez svečanost zbog pandemije korona virusa.

Na poligonu Osnovne škole, biće odigrane revijalne utakmice muškaraca u fudbalu i djevojaka u odbojci.

Polaznici Osnovne škole “Mahmut Adrović”, povodom Dana škole, čestitali su recitacijama.

Iz PODRUČNOG ODJELJENJA Godočelje, Dan škole čestitala je Zverotić Maida, učenica IV razreda recitacijom ,, Đe je sreća” Dušan Durišić.

Melina Ramčilović, učenica prvog razreda matične škole recititocala je pjesmu,,Djak prvak” autora Reha Ramčilovića.

Iz PO Ponor, Kožar Almina učenica IV razreda recitovla je psjesmu “Au što je škola zgodna” autora Ljubivoja Ršumovića.

PO Lagatore predstavilo je svoje recitatore, I razred – Rujović Eris, Rujović Melis, Rujović Selma, Novalić Sefer i Novalić Sejdo sa pjesmom  – “Pačija škola” autor J. J. Zmaj.

Takođe iz PO Lagatore, polaznik V razreda Eldin Latić, čestitao je Dan škole, slikom koju je on nacrtao.

Emina Ramčilović, učenica četvrtog razreda, recitovala je pjesmu „Jesen“

Latić Ajša, učenica V razreda predstavila se recitacijom” Običnim riječima rečeno” autorice Biljane Stanojević.

Muratović Asija, učenica V razreda recitacitovala je pjesmu ” Imam pravo”.

Elena Šabotić, učenica osmog razreda; recitacija: ,,Strepnja” – Desanka Maksimović

Almina Kočan, učenica osmog razreda; recitacija: ,, Heroj Mahmut” – Reho Ramčilović i Lina Muratovic, učenica VII razreda, recitacija “Moja škola”-Andrea Stanković.

Direktor Osnovne škole “Mahmut Adrović” Almir Pljakić podsjetio je da je Mahmut Adrović, čovjek po kome škola nosi ime, bio istaknuti borac za pravdu i slobodu Bihorskog kraja i Crne Gore.

“Obrazovanje i vaspitanje u osnovnoj školi  imaju veliku ulogu i kreiranju karaktera svakog čovjeka”, rekao je Pljakić.

Direktor se zahvalio nastavnom i nenastavnom osoblju na doprinosu i humanosti u borbi protiv pandemije COVID 19.

ENKO KORAĆ

 

I ja sam musliman

0

Najgori nije bio suzavac. Ni gumeni meci. Ni kordoni policajaca. Ni vlada koja je učinila sve da na Cetinju padne krv. Najgore nisu bile ni laži vladinih medija.

Ono „jebem li mu majku muslimansku“, upućeno juče Dritanu Abazoviću – to je bilo najgore.

Jer je razorna moć tih pet bezumnih, prostačkih i bezbožnih riječi veća od sve sile koja je koji dan ranije napala Cetinje.

Ne mogu Cetinje i Crnu Goru uništiti sve trupe koje Vučićeva vlada može poslati na nas. Ali psovanje majke muslimanske može.

O zgroženosti Cetinjana, kada su te riječi čuli i vidjeli, neću vam govoriti. Jer se ona podrazumijeva. Jer smo je svi svjesni: pa i oni koji će u narednim danima učiniti sve da taj izgovoreni gadluk okrenu protiv Cetinja.

Koliko je samo muslimana dolazilo na antiratne mitinge na Cetinje devedesetih? Koliko je samo muslimana u to vrijeme gledalo u Cetinje, vidjevši tamo tračak svjetla u fašističkoj tami koja je prekrila ovu zemlju?

Jesu li i musimani bili na barikadama četvrtog i petog septembra? Jesu.

Jesu li bili na trgu sa nama, 12. septembra? Jesu.

Je li sa nama na bini bio Mehmet Zenka, musliman, koji je došao da nam pruži podršku kada nam je najteže? Jeste.

Ja kažem drugačije: hvala Bogu na muslimanima.

Kažem: Crna Gora bi bila još bolja, da je u njoj više muslimana.

Jesam li sa iste te bine, stojeći kraj mog Ulcinjanina i brata Zenke, rekao:

„Jedno vas molim. Neka u vašim srcima nikada ne bude mjesta za mržnju. Jer onoga trena kada počnemo mrziti –

Vučić, Perić, Krivokapić i Abazović su pobijedili“.

Ali: šta jedan bijesni čovjek može učiniti…

Tamo gdje se psuju i napadaju muslimani – i ja sam musliman. Između njih i mene, za mene, nema razlike. Od njih nisam doživio ništa osim dobra i sve što sam pisao – pisao sam da bih ljudima poput onoga koji je Dritanu opsovao muslimansku majku pokušao objasniti dobrotu tih ljudi i ljepotu njihove vjere. Zbog toga me, uostalom, „Vijesti“ zovu „mula Nikolaidis“.

Psovka upućena Dritanu zaboljela me je gore od svake uvrede upućene meni – a nije ih malo i prilično su maštovite.

Crne Gore nema bez Cetinjskog manastira. Ali je, ako nekome nije jasno, nema ni bez muslimana.

ANDREJ NIKOLAIDIS/ CDM

Izbori u Petnjici, Mojkovcu i Cetinju 5. decembra

0

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović raspisao je lokalne izbore u Mojkovcu, Petnjici i Cetinju za 5. decembar ove godine.

Iz Službe za informisanje predsjednika Crne Gore je saopšteno da odluka stupa na snagu danom donošenja, te da će biti objavljena u “Službenom listu Crne Gore” i u “Službenom listu Crne Gore – opštinski propisi’”

ENA SLOMILA NOGU U ŠKOLSKOM DVORIŠTU, DRUGOVI REAGOVALI, ALI NE I NASTAVNICI; IZ ŠKOLE TVRDE DA TO NIJE ISTINA

0

Prije sedam dana, tačnije 6. septembra, u dvorištu OŠ Savin Bor, dvanaestogodišnja Ena Ličina, je, igrajući se sa svojim drugarima, polomila nogu. Odnos uprave škole u konkretnom slučaju, natjerao je Eninog amidžu, Smaila Ličinu iz Danske, da kontaktira portal radija kako bi ukazao, prema njegovim riječima, na nepravdu i nemar od strane odgovornih ljudi škole na Savinom Boru.

„Za dobrobit ostale djece, zamolio bih vas da se objavi moje i mog brata reagovanje kako se ovakve i slične nemile scene ne bi ponovile“, istakao je u telefonskom razgovoru Smail. U razgovoru sa Eninim ocem, Mersudinom Ličinom, došli smo do detalja i pojedinosti na šta je Mersudin istakao da njega politika ne zanima, već ga zanima dijete kojem nije pružena adekvatna medicinska pomoć.

„Moja Ena je učenica osmog razreda ove škole i toga dana je u dvorištu škole polomila nogu, a prema riječima njenih drugara koji su bili svjedoci, pola sata je plakala a da niko od prosvjetnih radnika nije reagovao. Prvu pomoć su joj ukazala djeca iz njenog odjeljenja. Učenik iste škole, koji pohađa nastavu devetog razreda, uvidjevši da se moja Ena uvija od bolova, sa svoja tri drugara, ubacili su je u auto i dovezli do naših katuna, gdje se još uvijek nalazimo. Odatle sam je ja transportovao za Berane, gdje su doktori ustanovili o kakvoj se povredi radi i hitno je operisali.

Naravno, iz predostrožnosti i zbog brige za zdravlje svog djeteta, obavili smo i niz pregleda i snimanja kod privatnih doktora. Za sada se Ena dobro oporavlja i još uvijek se nalazi na boličkom liječenju u Beranama“, izjavio je za portal radija otac dvanaestogodišnje Ene, Mersudin Ličina, dodajući da su Eni konstatovali prelom nadkoljenice, odnosno butne kosti i izvršena je operacija sa ugradnjom šine.

„Mnogo je bitno da se objavi da bi naš narod vidio kakva je uprava škole i gdje mi živimo. I ovo malo nas što je ostalo, zbog nemarnog odnosa prema našoj djeci, biće prinuđeno da se iseli. Niko me nije kontaktirao, nit razredni niti direktor. Jedini kontakt u toku sedam dana, od kada se desila povreda moje ćerke, bio je od strane pedagoškinje škole. I tu se desio presedan. Lično sam je ja obavijestio, a niko od uprave škole nije našao za shodno da uradi svoj posao onako kako treba. Jedinu zahvalnost dugujem pedagoškinji Miri koja me svakodnevno zove da pita za moje dijete, dok sa druge strane, direktor se cinično i neljubazno ponašao prema meni, da ne mogu objasniti. On misli da ako ja živim na selu, da ne znam ništa dalje od krave. Lično mislim da je želio da prikrije čitav slučaj i da niko ne sazna“, istakao je Mersudin Ličina za portal radija.

Iz OŠ Savin Bor nijesu htjeli da komentarišu događaj, samo su kratko odgovorili da navodi nijesu tačni.

DENIS BOŽOVIĆ

PETNJICA: PREDAVANJA ZA POLJOPRIVREDNIKE U ORGANIZACIJI “TIKE”

0

Danas su započela predavanja za petnjičke poljoprivrednike u organizaciji Turske organizacije TIKA.

Predavanja su u vezi sa poboljšanjem kvaliteta zemljišta, poboljšanjem produktivnosti kao i sve ono što ide uz plasteničku proizvodnju.

“Predavanja je započeo predavač sa Antalijskog univerziteta profesor doktor Ayhan Aydin. Profesor će danas i sjutra poljoprivrednicima pokušati da prestave stručne savjete i da odgovore na sva njihova pitanja vezana za plasteničku proizvodnju” kazao je Samir Agović iz Odjeljenja za poljoprivredu opštine Petnjica.

ENKO KORAĆ

Izbori u Mojkovcu, Cetinju i Petnjici do 5. decembra

0

Predsjednik Milo Đukanović će lokalne izbore u Mojkovcu, Petnjici i Cetinju raspisati do 6. oktobra, kada za to ističe zakonski rok, potvrđeno je “Vijestima” iz njegovog kabineta.

Istovremeno, u skupštinskoj proceduri je Predlog dopuna Zakona o lokalnoj samoupravi, kojim predsjednik parlamenta i Demokratske Crne Gore Aleksa Bečić predlaže da se mandat lokalnoj vlasti u opštinama Mojkovac, Petnjica, Cetinje, Ulcinj i Berane produži do proljeća, kada bi se održali izbori u 17 opština i eventualno u Tuzima, ako bi tamošnji lokalni parlament sam sebi skratio mandat. Lokalnoj Skupštini u Tuzima mandat ističe 2023.

Bečić je to, kako je ranije saopštio, predložio kako država ne bi konstantno bila u vanrednom političkom stanju i kako bi se spustile višegodišnje tenzije.

”Ako ništa ne promijenimo u našem zakonodavnom okviru, to znači da ćemo do kraja maja ili početka samog juna imati najmanje četiri odvojena izborna procesa na lokalnom nivou”, kazao je ranije Bečić.

Iz Skupštine nijesu odgovorili na pitanja u kojoj fazi je Predlog dopuna Zakona o lokalnoj samoupravi koji je podnio Bečić i da li se, s obzirom na trenutnu krizu vlasti, može očekivati da će biti usvojen.

Naredne godine treba da se održe lokalni izbori u Ulcinju i u Beranama, a na proljeće u još 12 opština, među kojima je i Podgorica. Prethodni lokalni izbori u Ulcinju i Beranama su održani 5. februara 2018.

Savjetnik predsjednika Crne Gore za ustavni sistem i pravna pitanja Boris Bastijančić kazao je za “Vijesti” da se prema važećem Zakonu o izboru odbornika i poslanika izbori za odbornike održavaju najkasnije 15 dana prije isteka izbornog perioda odbornika kojima teče mandat. U saglasju s pomenutim je, kako je istakao, i član 36 stav 2 Zakona o lokalnoj samoupravi, kojim je utvrđeno da se izbori za Skupštinu održavaju najkasnije 15 dana prije isteka mandata Skupštine.

”Cijeneći prethodno istaknuto, kao i činjenice da je aktuelni saziv Skupštine opštine Mojkovac konstituisan 20. 12. 2017. godine, Skupštine opštine Petnjica 25. 12. 2017. godine i Skupštine Prijestonice Cetinje 28. 12. 2017. godine, te da im od odnosnih datuma mandat traje četiri godine, predsjednik Crne Gore donijeće, u skladu sa svojim nadležnostima, pozitivnim propisima i definisanim rokovima, Odluku o raspisivanju izbora za odbornike navedenih lokalnih predstavničkih tijela”, kazao je Bastijančić.

Shodno tome, ovi izbori će, kako je kazao Bastijančić, biti održani istoga dana i to najkasnije do 5. decembra 2021.

”U tom slučaju, a imajući u vidu član 14 stav 2 Zakona o izboru odbornika i poslanika, koji nalaže da od dana raspisivanja izbora do njihovog održavanja ne može proteći manje od 60 ni više od 100 dana, već je od 27. avgusta počeo da teče zakonski rok, u kojem bi konačno do 6. oktobra ove godine predsjednik Crne Gore bio dužan da raspiše izbore za nove sazive skupština Mojkovca, Petnjice i Cetinja”, rekao je Bastijančić.

Programska direktorica Centra za monitoring i istraživanje (CeMI) Teodora Gilić kazala je da zastupaju stav da je nakon sprovedene izborne reforme, koja uključuje i depolitizaciju i profesionalizaciju Državne izborne komisije, potrebno održati istovremene izbore na svim nivoima.

”Isto znači da je potrebno održati prijevremene parlamentarne i predsjedničke, kao i lokalne izbore u svim crnogorskim opštinama. Ovo treba da bude predmet dogovora, odnosno kompromisa vlasti i opozicije.”

Ona je istakla da smatraju pogrešnim da se selektivno produžavaju, protivustavno, mandati odbornicima u dijelu opština, jer za to ne postoji pravni osnov.

”Održavanje izbora na svim nivoima bi dalo novim vlastima četiri godine da se posvete reformama, a ne da se usljed učestalih predizbornih kampanja prilagođavaju lokalnim kontekstima”.

Gilić: Politička stabilnost, ali ne po modelu Demokrata

Gilić je kazala da je potrebna duža politička stabilnost, ali da se do nje ne dolazi na način kako su to predložile Demokrate.

”Isto više liči na pokušaj ublažavanja efekta izbornog rezultata u tri opštine u kojima će se prvo održati izbori (Cetinje, Petnjica i Mojkovac). U najmanje dvije od te tri za očekivati je poraz sadašnje vlasti na nacionalnom nivou, te je ovo više u funkciji ublažavanja tog efekta, nego izlaženja u susret preporukama Evropske unije (EU).”

Ona je kazala da treba učiti iz iskustva BiH gdje se lokalni izbori moraju održati u istom danu u svim opštinama.

Neracionalno da se često glasa na lokalu

U predlogu zakona koji je predložio Bečić navodi se da je Evropska komisija u izvještaju za Crnu Goru za 2019. godinu, u poglavlju koje se odnosi na izbore, između ostalog konstatovala “da su lokalni izbori nastavili da se odvijaju jedni za drugima, što čini posmatranje s međunarodnog nivoa teškim i ostavlja mnoštvo prilika da se tvrdi da postoje nepravilnosti koje se ne mogu nezavisno cijeniti”.

U izvještaju Evropske komisije o Crnoj Gori za 2020. godinu se navodi “da uprkos međupartijskom sporazumu da se lokalni izbori održavaju na isti dan, pravni okvir još predviđa mogućnost njihovog organizovanja u različitim terminima”.

”Evidentno je da bi bilo krajnje neracionalno da se i dalje nastavi s postojećom praksom održavanja učestalih lokalnih izbora”, navodi se u predlogu zakona.

https://www.vijesti.me/vijesti/politika/566121/izbori-u-mojkovcu-cetinju-i-petnjici-do-5-decembra

PREUZETO: VIJESTI

MEDVJED UNIŠTIO PČELINJAK HARUNA ADROVIĆA

0

Na gazdinstvu Haruna Adrovica u MZ Bor, koji se bavi pčelarstvom, tokom noći medvjed je uništio nekoliko košnica i napravio pravi dar-mar u pčelinjaku.

Medvjed je rastjerao i uništio nekoliko društava pčela i pojeo med koji je bio spreman za zimu.

Društvo pčelara u Petnjici apeluje na nadležne i Udruženje lovaca da na neki način doprinesu kako se ne bi slična situacija desila na ostalim pčelinjacima.

ENKO KORAĆ

 

Rastoder: Ako vlasti treba Molotov da opravda nasilje, onda je kratak put da Staljin postane normalan

0

Nakon 5. septembra, postojeći jaz u Crnoj Gori je dodatno produbljen. Pomirenje zasnovano na sili nije moguće, kao ni “utjerivanje vjere” političkim odlukama”, kaže i razgovoru za Vikend novine akademik, prof. dr Šerbo Rastoder, naglašavajući da se nedavna dešavanja na Cetinju iskrenim vjernicima ne bi smjela, niti mogla dogoditi.

Sagovornik Vikend novina, profesor na UCG, predsjednik Odbora za istoriju CANU, osnivač DANU, u intervjuu ističe da je “desant na Cetinje bruka savremene Crne Gore”, ali da se „uspavana Crna Gora budi, samo treba smanjiti nivo arbitriranja u tome “ko je gdje” nego treba gledati šta ko radi da joj bude bolje.

Dešavanja na Cetinju 5. septembra još izazivaju gorak osjećaj kod velikog broja crnogorskih građana. Cetinjani poručuju da ga nikad neće zaboraviti, da će ostati upisan crnim slovom u crnogorskoj istoriji, regionalni analitičari da se ponavljaju devedesete, i da je Crna Gora već sasvim izvjesno žrtva Vučićeve politike i projekta “srpski svet”. Kako ste Vi doživjeli 5. septembar?

RASTODER: Mislim da je sve što ste naveli uglavnom tačno. Desant na Cetinje je bruka savremene Crne Gore. Ali je po meni osnovno sljedeće: Tamo gdje svi slave navodnu “pobjedu”, poražena je Crna Gora. U svemu ovome, bez obzira s kojih pozicija analizirate izgubila je Crna Gora, njeno građansko društvo, evropska perspektiva i potreba da konačno postane zajednica civilizovanih ljudi, u kojoj neće svako političko nadmetanje ličiti na bojište, niti će se par exelance politička pitanja svoditi na pitanja “vjerskih sloboda”.

Dakle, ja 5. septembar posmatram kao simbiozu sudara dva politička koncepta “lažnih branilaca” nekakvih vrijednosti koje se kriju iza gole borbe za vlast. Ono što je zabrinjavajuće je prethodno iskustvo po kojem pamtimo, da prvo idu “popovi”, onda” topovi” i na kraju “lopovi” ! Gubitnik je narod koji naivno vjeruje da su u pitanju “viši” ciljevi. Nema većeg interesa od zajednice slobodnih ljudi i očuvanja njihovih različitosti kao mjere demokratije koja garantuje mir i sigurnost svakom njenom građaninu.

Premijer kaže da je, vjerovali ili ne, tog dana napravljen još jedan iskorak ka pomirenju.

RASTODER: Naprotiv, postojeći jaz je dodatno produbljen. Društvo i država se ne vode “tvitovanjem” (neko kaže “dritovanjem” ili “trampovanjem)’.’ Pomirenje zasnovano na sili nije moguće, kao ni “utjerivanje vjere” političkim odlukama. Premijer je očigledno “vjernik” i meni to ne smeta. Ali vjernik je bio i Osama bin Laden? Da li to znači da samodefinicijom “vjernika” imaš pravo svima nametati svoja uvjerenja, pa makar ona bila kristalno čista. Ne, ako si istinski “vjernik” ti u svakom drugačijem moraš vidjeti brata i shvatiti da je crkva “institucija vjere” a ne sama vjera. Pogotovo u društvu, kakvo je Crna Gora u kojem stalno imate dilemu o tome, da li se radi o duhovnosti ili političkom folkloru? Tvrdim da se ovo iskrenim vjernicima nebi smjelo, niti moglo, dogoditi i da je osnov za pomirenje “povjerenje” a nedavni događaji su ubjedljivo pokazali da njega nema. Ogromna je razlika između potrebe vjernika da služe Bogu i vjernika koji služe instituciji. Ako neko instituciju ne smatra “svojom”, ne znači da je izdao Boga.

Kako dalje, nakon 5. septembra?

RASTODER: Sigurno je da se dalje može samo tako što će se duhovnost vratiti tamo gdje mu je mjesto (u institucije vjere), a politika u parlament. Potpuno je nebitno u kojoj se crkvi moliš ako je dogma ista. Čim izađeš na ulicu sa “vjerom” izgubio si duhovnost i postao “homo politicus”, a tu vrhovni arbitar nije Bog, nego narod. Zato su svi protiv novih parlamentarnih izbora. Neki će reći, kako oni nijesu, ali im niko ne brani da postave pitanje povjerenja vladi i da se kriza razriješi tako da “narod” odluči ko ima pravo da ga zastupa. Potpuno je nebitno pri tome čijim će se, ili neće, glasovima oboriti Vlada. U krajnjem, to je stvar statistike, a ne politike.

Rekli ste da je epohalno dostignuće da je vlast u Crnoj Gori promijenjena na izborima bez sukoba i osporavanja i da je u tom kontekstu manje bitno je li došla “bolja” ili “gora” vlast koliko je važno da je promjenjiva glasanjem. S obzirom na sastav nove vlasti, mentore, vjerujete li da bi na novim izborima sadašnja većina mirno priznala poraz ukoliko bi se on desio?

RASTODER: Naravno, i dalje ostajem pri tom stavu. Pri tome, onaj ko unaprijed zna “kakva će biti buduća vlast”, taj “ne bira” nego simulira izbor. Sama ta činjenica je obezbijedila da svaka naredna smjena vlasti postane normalna pojava kao svugdje, gdje se vlast konstituiše voljom naroda.To što nova vlast ima “mentore” za mene nije sporno, koliko mi je sporno koliko ne uvažava i degradira samu sebe. Već smo zaboravili šta se obećavalo i da ništa od toga nije ispunjeno. Koliko sam bio za to da se svaka vlast mijenja, ako nije po volji birača, jednako sam i dalje za to da je “smjenljivost” vlasti osnov demokratije. Nezrelost ove vlade se najviše prepoznaje u denunciranju same sebe: ona se bavi time šta je ko rekao (uradio, mislio) u 6 ili 6.15 sati, ko je bio “za ovo ili ono” i govori o stvarima o kojima ne govori niti jedna ozbiljna vlast na svijetu, ali zanemaruje suštinska pitanja društva. A ona su mnogo ozbiljnija i složenija. Ako ti treba Molotov da opravdaš nasilje, onda je kratak put do Staljina da ga učiniš “normalnim.”

Kako objašnjavate dosta mlake reakcije stranih ambasada povodom 5. septembra. Takav je barem bio utisak?

RASTODER: Prvo, nijesam siguran da su reakcije bile “mlake” koliko su bile diplomatski uvijene tako da se ne shvate kao direktno miješanje u unutrašnje stvari jedne suverene zemlje. Drugo, navika da se “mentori” traže u stranim ambasadama je iz vremena strateškog pozicioniranja stranog faktora na ovim prostorima. Suštinsko pitanje je, dakle, da li se tu nešto promijenilo? Bojim se da jeste, a da mi to ne vidimo. Pri tome, suštinska stvar je u tome kako izbjeći da Crna Gora opet ne bude predmetom trgovine “velikih”. U smislu “priznajte Kosovo daćemo vam Crnu Goru” ili taj vaš “srpski svet nam je prihvatljiv ako ne ugrožava naše strateške interese” ili….? Suština je sljedeća. Da bi Crna Gora opstala mora biti bolja od drugih, a po mišljenju stranog faktora to bar nije teško, jer ovako mala zemlja se može urediti tako da svi budu zadovoljni.

Što strani partneri previđaju?

RASTODER: Ono što ne zna strani faktor je činjenica koliki se otrov “krije u maloj bočici” i da se taj otrov može razliti, ne samo na čitav region, nego i šire. Jer ovdje se radi o sudarima principa i različitih koncepata društva, a ne o pozicioniranju sila moći. To bi trebalo najbolje da znaju Amerikanci, čija je prva intervencija nakon odustajanja od Monroove doktrine i izlaska iz politike izolacionizma bila upravo na “crnogorskom pitanju”. No, u svakom slučaju, svi će vam diplomatski saopštiti: “Na Vama je da riješite unutrašnja pitanja da se sljedećih decenija ne biste valjali u blatu”. Nekom se to ne mora svidjeti, ali je to realnost.

Za dešavanja u državi nakon 30. avgusta najviše se proziva GP URA koju ste, sa dijelom članstva, napustili prije nekoliko mjeseci. Posebno se proziva njen lider Dritan Abazović. Sto je najveći grijeh URA-e? Da li ovoj partiji slijedi dalje osipanje?

RASTODER: Da, istina je da se URA optužuje za sve i svašta. Bilo s razlogom ili ne, po meni ne može se optužiti za to što je inicirala promjene. Pobogu, to je smisao političkog angažmana. Dio nas koji smo tvrdili da te promjene nijesu u saglasnosti sa osnovnim programskim načelima je napustio URA. Jedni tvrde “prerano”, drugi “kasno”, a mi odgovaramo “časno”. Jer, dijeliti odgovornost sa nečim sa čime se ne slažeš je veće licemjerje od bilo čega.

Demokratije u Crnoj Gori ne može biti ako nema demokratije u njenim političkim subjektima. Mi smo bili dio pokreta, a ne vojske. Naše stanovište je postalo manjinsko u strukturama tog pokreta koji se (de)stabilizovao na Kongresu. Neki su se tome radovali i ja ih ne osuđujem, tvrdeći da je našim odlaskom “osvježilo.” Moguće i da su u pravu i nijesam srećan što se svakog dana potvrđuje da smo Mi “bili u pravu”. Grijehovi URE se ne mogu sažeti u jednom intervjuu, njih ćemo ukoliko dobijemo priliku saopštiti direktno “našoj djeci” kao svaki roditelj koji je svjestan da mu je dijete “grešno”, ali ne bih da se zbog toga raduju komšije. Suština je, po meni, u sljedećem: URA je značajno izgubila kapacitet centralne poluge građanske, multietničke i proevropske Crne Gore koketiranjem sa onim snagama koje su bile na suprotnim pozicijama. Drugo je pitanje da li je tome bilo alternative?

Pominje se i koncept manjinske vlade…

RASTODER: Oni koji naknadno pominju koncept manjinske vlade, zaboravljaju da bi u tom scenariju URA bila samo”trojanski konj” te otuda shvatanje koje tvrdi da smo ga mi zajahali bi bila manja “šteta”. Pri tome, ne razumiju da je URU “opredijelio” kompleks “Pozitivne”, kojem je kumovao bivši režim, te je proces recikliranja njenih kadrova, pokret odveo udesno. To nije moglo spriječiti ni “zeleno” pozicioniranje pokreta jer se i to pokazalo dekorativnom mantrom, kojoj nedostaje sadržaj.

Zbog razočarenja u prethodnu vlast, dio javnosti se i dalje drži po strani, pa se stiče utisak da se građanska Crna Gora povlači pred “jačim neprijateljem”. Da li je zaista tako? Gdje vidite izlaz iz sadašnje krize? Može li se sačuvati Cma Gora ako se sve njene snage koje baštine evropske, civilizacijske, građanske vrijednosti ne ujedine?

RASTODER: Ne mislim da je tako. Jednostavno, nedostatak povjerenja je uslovio potrebu vještačke proizvodnje “neprijatelja” takve Crne Gore. Svi pokušaj i da se takav jaz premosti su propali u interesnoj kalkulaciji dijela “procrnogorske elite”. To se dugo prodaje kao ” patriotizam koji se ne primjećuje i koji se pravda time da je za “to”, ali nije za “ove ili ovoga”. Ali ta “uspavana” Crna Gora razočarana klijentelizmom je tu i ona će se sigurno probuditi.

Samo treba smanjiti nivo arbitriranja u tome “ko je gdje” nego treba gledati šta ko radi, da Crnoj Gori bude bolje. Ti ljudi su tu i oni ne mijenjaju svoja uvjerenja poput stranačkih štrebera koji mijenjaju nacionalna i partijska uvjerenja zavisno od toga koje na vlasti. Nije mi bilo simpatično gledati izbliza koliko “interesnih patriota” čeka u redu “pred vratima novih vlasti. “Res, non verba”, rekli bi Latini. “Domovina se ne voli zato što je velika ili mala”, rekli bi razumni građani Crne Gore, koji ne postavljaju pitanje “čija je naša Crna Gora?” nego uglas odgovaraju “svih nas, jer druge i ljepše nemamo”. Vjerujte, takvih je najviše među ovim “uspavanim”, a najmanje među ovim, navodno, “budnim”

CRNOGORSTVO KOJE JE OSNOV DRŽAVE NIKADA U POLITIČKOM SMISLU NIJE BILO JAČE NEGO DANAS

Popis stanovništva je novo pitanje “biti ili ne biti”. Tako ga tretira Srbija. I ovdje ću podsjetiti na Vaše riječi: “Suštinsko pitanje nije: što rade oni, nego ono šta mi radimo?

RASTODER: Popis je statistika. Kada statistika pređe u politiku, nastaje problem. Da, rekao sam da suštinsko pitanje nije što rade oni, nego ono što mi radimo. Koliko vidim, popis je posebno bitan za tri naroda u Crnoj Gori: Crnogorce, Srbe i Bošnjake. Stav da nema Crne Gore bez Crnogoraca bi trebao biti dovoljan za svakog razumnog pravoslavca u ovoj državi. I ne vidim da se on promoviše kao vrijednost, koliko izvire iz politike.

Za razliku od mnogih, siguran sam da “pritisak” na Crnogorce samo povećava njihov statistički udio, te sam više nego siguran da će njihov procenat prevazići cifru sa popisa od 1991. Naravno, da će ista retorika biti prisutna i od strane srpske političke elite, ali se zaboravlja, da potom slijedi sljedeće ključno pitanje, ukoliko preovlada: Čemu dvije srpske države? A to je početak i kraj srpsko-crnogorskog raskola i njegova reanimacija. Zašto? Zato, što je prethodno iskustvo pokazalo da je “crnogorstvo” najjače onda kada se “gazi”. Ali ono “crnogorstvo” koje je osnov države, a ne politike. Nikada u političkom smislu ono nije bilo jače, nego danas.

Pogledajte koji ga politički subjekti zagovaraju danas, a koji su ga zagovarali 1991? U čemu je problem? Samo u tome da se ovo pitanje odvoji od političkog u državno! Državnik se razlikuje od političara što problem ne situira u izborni ciklus nego u vertikalu iskustva.

Pitanje Bošnjaka je nešto drugačije i ono ima veze sa prethodnim samo u nerealnim očekivanjima da oni mogu biti “rezervaor” za statistički porast i jednih i drugih, a ne kao što su pokazali da ostanu noseći stub državnosti Crne Gore. Moram reći da je neprimjerno licemjerje broj Srba ili Crnogoraca dovoditi u vezu sa brojem Bošnjaka u Crnoj Gori, tim prije što je ova statistički podijeljena zajednica umjesto da za to ispostavi “dug” bivšoj vlasti, nekritički prihvatila njenu retoriku multietičnosti, koja je imala sve, osim sadržaja.

Rezolucijama o događajima iz II svjetskog rata zalazi se u klizav teren “izbora zločina” iz prošlosti

Komentarišući Rezoluciju o genocidu u Srebrenici rekli ste da je sreća da su ubjedljivo poraženi zagovornici zla i da se Crna Gora vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti. Međutim, uslijedio je prijedlog Demokrata o rezoluciji o genocidu u Pivi. Gdje nas to vodi?

RASTODER: Teško da bih mogao reći bilo što novo od onog što sam kazao. Svaki zločin je za osudu, posebno ako su žrtve nevini civili. U tom smislu, jedan od brojnih zločina na ovim prostorima je onaj u Pivi. Zaboravlja se da je to zločin iz Drugog svjetskog rata i daje zločincima suđeno, ne samo u Nirnbengu, već i pred domaćim sudovima. Dakle, na Nirnberškom sudu koji je sto puta bio gori od Haškog, u smislu organizacije i primjene prava, čije se presude osporavaju od navodnih pravnih perfekcionista.

Nedostaci suda u Nirnbergu su neuporedivi sa onima koji se pripisuju sudu u Hagu, ali je velika razlika u tome što je nacistička Njemačka bila vojno pregažena i poražena. Milioni “nevinih Njemaca” su platili ovaj ceh. Stotine hiljada Njemaca je deportovano i protjerano iz zemalja antifašističke koalicije. Samo iz Jugoslavije (Banat, Bačka, Srem oko 600.000). To ne znači da je to mjera “pravde”. Ali i ilustruje načine kako se do nje dolazilo.

Mrtvima takva “pravda”ne znači ništa, ali je živima opomena. Rezolucija o Srebrenici je upravo potvrda toga i ja sam pozdravio takav čin. Međutim, izrazio sam sumnju u moguće “pranje ruku “od glasanja za taj čin, isticanjem drugih rezolucija. U tom smislu, Demokrate su zašle u klizav teren “izbora zločina”, iz prošlosti, njihove retroaktivne definicije, a po meni je to bespotrebna avantura koja ne vodi nikuda. Ne samo zbog toga što su zločini uporedivi samo kao akti ljudskog nedjela, nego zbog toga što neprincipijelno ulazimo u njegovo svojatanje, što je besmisleno.

DNEVNE NOVINE

SDP FORMIRALA IZBORNI ŠTAB ZA IZBORE U PETNJICI: SAMO DOBAR IZBORNI REZULTAT SDP GARANTUJE SUŠTINSKE PROMJENE

0
Socijaldemokratska partija formirala je u Petnjici izborni štab za predstojeće lokalne izbore, a na čelu štaba je dr Almir Rebronja, član Predsjedništva SDP CG.
“Na ovaj način SDP će i zvanično otpočeti svoju predizbornu kampanju za lokalne izbore koji nas očekuju, kroz koju ćemo građanima Petnjice i cijelog bihorskog kraja predstaviti naš program, ali i nove ljude koji će ovog puta biti nosioci svih tih politika.
Posebno zadovoljstvo nam predstavlja to što će se u našem timu naći veći broj mladih i obrazovanih ljudi, spremnih da preuzmu odgovornost i povedu Petnjicu u nekom mnogo modernijem i prosperitetnijem smjeru, uz poštovanje osnovnih principa za koje se zalažemo, jednakosti, solidarnosti i pravde.
Svim građanima Petnjice i našim političkim oponentima najavljujemo ambicioznu, optimističnu i poštenu političku borbu, zasnovanu isključivo na našem programu za razvoj Petnjice, jer samo dobar rezultat SDP-a može donijeti korjenite i suštinske promjene koje će biti u korist svih naših sugrađana.
SDP će, kao i uvijek do sada, biti iskren i progresivan i ponudiće svoju viziju razvoja, viziju za koju smo sigurni da će građani Petnjice prepoznati i u koju će vjerovati. Zato smo otvoreni za komunikaciju konsultacije za sve teme koje se tiču razvoja naše Opštine i pozivamo sve dobronamjerne Bihorce koji su u saglasju s našom političkom ponudom, koji prepoznaju kredibilitet SDP-a i koji su spremni da uzmu aktivnije učešće da se pridruže našem timu, da zajedno gradimo bolju, prosperitetniju i ljepšu Petnjicu, onu u koju će naša djeca da se vraćaju a ne onu iz koje će i dalje da odlaze”, stoji u saopštenju OO SDP Petnjica.