Radnici firme „Tofi“ iz Rožaja su prije nekoliko dana asfaltirali put u MZ Tucanje. Asfalt je postavlje na putu koji vodi od glavne saobraćajnice do centra MZ Tucanje u dužini od oko 300 metra.

Dionica koja je asfaltirana, finansirana je iz lokalnog budžeta u vrijednosti od 18.500 eura.

„Asfaltiranje putnog pravca u MZ Tucanje od velikog je značaja za građane koji se isključivo bave poljoporvredom“, kaže predjednik opštine Samir Agović. Predsjednik je naglasio da uz asfaltiranje putnog pravca, mještani će vrlo brzo dobiti uredno snabdijevanje vodom i poručio da će se tim projektima zaokružiti njihove potrebe.

Putni pravac je asfaltiran na zahtjev mještana MZ Tucanje.

“Planiramo u ovoj godini da u još nekoliko mjesnih zajednica riješimo njihove probleme i time podići nivo odgovornosti prema građanima naše Opštine“, zaključio je predsjednik.

Predsjednik MZ Tucanje Bećo Šabotić kazao je za portal Radio Petnjica da se u ovom zaseoku nalaze dvadesetak domaćinstava koja se uglavnom bave poljoprivredom.

“Želim naglasiti da je prethodna vlast vodila računa o razvoju sjevera a posebno seoskih domaćinstava i ova radna pobjeda nam ukazuje na to. Asfaltiranje putnog pravca je obećanje prethodnog ministra Simovića, koje je i poslije godinu dana realizovano. Želim da se zahvalim loklanoj upravi, koja je prepoznala prioritet asfaliranja ovog putnog pravca.

U ovom zaseoku se nalaze vrijedni domaćini koji se isključivo bave poljoprivredom i daju doprinos zajednici“, poručio je predsjednik MZ Tucanje.

ENKO KORAĆ

MZ Tucanje

1 of 5

Desetogodišnji Haris Šabotić iz Tucanja sve je samo ne obični dječak sa sela. Po onome kakav odnos ima prema porodici, obavezama u školi i van nje, te ne prevelikim zanimanjem za moderne tehnologije, već je odrastao i ravnopravan je sagovornik odraslima.

Učenik je petog razrede Osnovne škole ,,Tucanje“, i ima svog ljubimca – mladog konja, ždrijebe kojem još nije dao ime. Na nedavno postavljenom asfaltu, na putu pred njegove kuće, oprobao je svog vranca bez straha i samara.

„Konj se brzo navikao na asfalt kao da je uvijek bio tu. U početku mu je bilo malo čudno, ali se snašao”, kaže Haris. Iskusno dodaje da se vranac bolje snalazi na makadamu, ali da će radne zadatke lakše obavljati na crnom asfaltu.

“Ne znam još kako da mu dam ime, razmisliću”, reče Haris i lakim pokretom pojaha svog konja. Jaše, kaže on, svaki dan poslije škole, tu po livadama oko kuće.

Dan mu je unapried isplaniran – škola, domaći zadaci, jelo, jahanje, pa pravac na imanje da pomogne roditeljima – mali veliki čovjek Haris Šabotić.

ALMINA LIČINA