SAVJET MUSLIMANA CRNE GORE POMAŽE ŠK BIHOR

0

Šahovski klub Bihor iz Petnjice ovih dana je dobio vrijednu novčanu donaciju. Naime, Savjet Muslimana Crne Gore na čelu sa predsjednikom Sabrijom Vulićem, donirao je 300 eura koje će poslužiti ovom klubu za kupovinu šahovskih rekvizita-digitalnih satova. Kako je izjavio za portal radija, predsjednik Savjeta Muslimana, Vulić je poželio da šahovski klub Bihor nastavi sa uspješnim rezultatima i bude dobar reprezent Petnjice i Bihora na šahovskim poljima. U ime kluba ŠK Bihor, predsjednik Denis Šabotić se zahvalio na vrijednoj donaciji. „Ovo nama u klubu puno znači. Do sada smo morali da pozajmljujemo satove za šah prilikom održavanja turnira, a sada već je druga priča. Uz pomoć ove donacije smo riješili i taj problem. Šahovski satovi su nam bitni kako za treniranje tako i za odigravanje takmičenja. Ovom prilikom bih se zahvalio i Halilu Agoviću kao i Muniru Ramdedoviću koji su donirali našem klubu 15 tabli sa šahovskim figurama“, izjavio je za portal Radija Petnjica, Denis Šabotić. 

D.B.

FOTO: APRILSKI SNIJEG U PETNJICI

0

SVEČANO OTVARANJE NOVIH PROSTORIJA ZAVIČAJNOG KLUBA BIHOR

0

Dana 25. aprila 2017. godine  Zavičajni kluba ‘Bihor’iz Luksemburga planira svečano useljenje i otvaranje novih prostorija kluba koje se prostiru na površini od oko 100m²,a nalaze se na adresi 2-4, rue de la Croix, grad  Rumelanž.

Ceremonija svečanog otvaranje prostorija je zakazana za 20 h.

Kao što je poznato, zavičajni klub ‘Bihor’ je ranije donio odluku da kupi prostorije za svoj aktivnosti, jer su dosadašnje prostorije uzete u zakup i iziskivale su velike finansijske troškove. Akcija prikupljanja sredstava i traženja odgovarajućeg prostora je trajala nekoliko mjeseci, da bi napokon pronašli odgovarajući prostor, prikupili neophodna novčana sredstava i završili sve formalnosti oko administrativnog dijela sa bankom i sa uknjižbom u katastar.

Zavičajni klub ‘Bihor’ dugije nesebičnu zahvalnost ljudima koji su donirali novčana sredstva, koji su na bilo koji način doprinijeli da se ova akcija sprovede do kraja i da od sada klub ima svoje prostorije za aktivnosti koje sprovodi.

U sredjivanju i uredjenju prostorija i privodjenju nameni kluba bio je uključen veliki broj članova i prijatelja kluba, na čemu im Upravni Odbor zahvaljuje i odaje veliko priznanje.

Planirano je da nove prostorije svečano otvori ministar vanjskih poslova Crne gore, Srdjan Darmanović koji će istog dana održati radni sastanak sa prestavnicima udruženja iz Luksemburga.

Na svečanosti  otvaranja prostrorija prisustvovaće ambasador Crne Gore u zemljama Beneluxa, njegova ekselencija gospodin Vladimir Radulović, ministar savjetnik u ambasadi CG, Predrag Stamatović, direktor uprave za dijasporu, Predrag Mitrović, počasni konzul Crne Gore u Luksemburgu, Remzija Camić, gradonačelnici gradova Rumelanža i Kayla, Henri Haine i John Laurent, kao i presjednik mladih socijalista (LSAP), Džemil Skenderović.

Svečanom otvaranju prostorija prisustvovaće donatori, sponzori , članovi i prijatelji kluba.

Radost useljenja u nove prostorije članovi Zavičajnok kluba ‘Bihor’ žele podijeliti sa ostalim udruženjima koja djeluju u Luksemburgu, tako da su sva udruženja i njihovi članovi pozvati da prisustvuju ovom izuztnom dogadjaju za sve ljude dobre volje koji zive i rade u Luksemburgu, kao  i u okolinim državama.

Vrijedni domaćini iz kluba ‘Bihor’ su pripremili koktel dobrodošlice za sve one koji budu prisustvovali ovom, zaista velikom dogadjaju za sve ljude u dijaspori.

Presjednik upravnog odbora Esko Halilovic, posebno istiće činjenicu da ljudi iz udruženja žele da nove prostorije budu mjesto i adresa za okupljanje, druženje, da se u njima radjaju nove ideje i novi projekti, da se što vise mladih uključi u nove projekte.

Na kraju, srecno zavićajci,zaslužili ste da slavite.

R.A.Aron

CIKOTIĆ: KOOPERACIJA JE BOLJA OD KONFROTACIJE

0

U nedjelju je u Njujorku u prostorijama BSCG održan okrugli sto na temu “Crna Gora i NATO” i “Zapadni Balkan i evropske integracije”.
Na okruglom stolu su govorili bivši ministar odbrane BiH i profesor političke grupe predmeta dr Selmo Cikotić, konzul Crne Gore u Njujorku Željko Stamatović, dr Bajram Mulić, i prof. Džemo Hot.
Moderator skupa koji je bio je predsjednik Bošnjačkog saveza Crne Gore iz Njujorka Esad Rastoder.
Na skupu su prisustvovali i predstavnici i clanovi pet udruzenja iz Crne Gore “Golf Montenegro”, “Udruženje Crnogoraca u Njujorku”, “Fondacija Petnjica”, “Koordinacija kongresa Bošnjaka”, “Udruženje 21 maj” i “Džemat Astoria”. Cilj skupa je bio da se razmijene mišljenja o ovako značajnim procesima za državu koja teži integracijama i EU i NATO.
Zbog toga su na skupu pozvani svi predstavnici udruženja kako sa bošnjačkim tako i sa crnogorskim predznakom, kako bi ovaj skup bio sadržajniji i kako bi se čula mišljenja i stavovi svih onih koji se zalažu za afirmaciju matične države Crne Gore i zapadnog Balkana.
Predsjednik BSCG Esad Rastoder kazao je da su ovakvi skupovi postali tradicija njihovog udruženja, te da oni uvijek kada osjete potrebu da se o odredjenoj temi diskutuje, organizuju skup na koji uvijek dolaze najeminentniji gosti koji mogu najbolje odgovoriti na postavljena pitanja. Već devet godina radimo korisne stvari i ovaj skup je bio kruna našeg rada. Crna Gora je na pragu NATO-a i zato smo mi iz BSCG osjetili potrebu da se o ovoj temi razgovara, kao i da se čuju stavovi ljudi od struke o procesima Zapadnog Balkana prema EU i NATO”, kazao je za portal Radija Petnjica predsjednik BSCG Esad Rastoder.
Medijski pokrovitelj ovog skupa bio je Radio Petnjica.
Posjetiocima je posebnu pažnju privukao govor i izlaganje bivšeg ministra odbrane BiH i profesora političke grupe predmeta dr Selma Cikotića koji je kazao da je NATO stabilizator globalnih procesa i najefikasnija organizacija kolektivne bezbjednosti u istoriji čovječanstva.
“Zapadni Balkan ne mora biti periferija za Evropu i svijet već može postati šansa jer Zapadni Balkan povezuje oksident sa orijentom, Evropu sa Azijom. Balkan ima veoma specifičan geopolitički položaj i taj prostor ukoliko postigne minimum jedinstva na bazi interesa može biti šansa za Evropu, medjutim jako je bitno da paradigmu sukoba i konflikta zamijenimo saradnjom i višestranim interesima koje dijeli Balkan. Kooperacija je bolje od konfrontacije”, kazao je Cikotić na skupu.

D.R.

PREDSTAVA “POZDRAVI NEKOG” U CENTRU ZA KULTURU U PETNJICI

0

JU Centar za kulturu Petnjica u saradnji sa JU KIC „Budo Tomović“ iz Podgorice, u utorak, 18.04.2017.godine, prikazuje pozorišnu predstvu „POZDRAVI NEKOG“. To je predstava o djeci koja su doživjela neki oblik nasilja u porodici, a kasnije i izvan nje. Priča o djeci koja su ostavljena od strane roditelja ili su oduzeta roditeljima iz razumljivih razloga. Sa psihološke strane, predstava ukazuje kako se ta djeca ponašaju, šta je za njih normalno, kako privlače pažnju na sebe i sve što se tiče njihovog unutrašnjeg života, kao i društveno-socijalnog.
Predstava je zakazana za 12:30, a ulaz je 1 euro.

D.B.

TRIBINA O EUROATLANSKIM INTEGRACIJAMA CRNE GORE U NJUJORKU U ORGANIZACIJI BSCG NY

0

Večeras će u Njujorku, u prostorijama BSCG biti održan okrugli sto na temu “Crna Gora i NATO” i “Zapadni Balkan i evropske integracije”.
Na okruglom stolu će govoriti bivši ministar odbrane BiH i profesor političke grupe predmeta dr Selmo Cikotić, konzul Crne Gore u Njujorku Željko Stamatović, dr Bajram Mulić, i prof. Džemo Hot.
Moderator večerašnjeg skupa, koji će početi u 19:00 sati po američkom vremenu biće predsjednik Bošnjačkog saveza Crne Gore iz Njujorka Esad Rastoder.
Na skupu će prisustvovati i pet udruženja iz Crne Gore Koji djeluju i rade u SAD. Cilj skupa je da se razmijene mišljenja o ovako značajnim procesima za državu koja teži integracijama i EU i NATO.
Zbog toga su na skupu pozvani da govore svi predstavnici udruženja, kako sa bošnjačkim tako i sa crnogorskim predznakom, kako bi ovaj skup bio sadržajniji i kako bi se čula mišljenja i stavovi svih onih koji se zalažu za afirmaciju matične države Crne Gore i Zapadnog Balkana.
Skup će se održati na adresi 3057, Coney Island AV Broorkyn, NY 11235.
Medijski pokrovitelj ovog skupa biće Radio Petnjica koji će u direktnom prenosu putem video streama emitovati program, kao i u reportažama na portalu i radiju.

DINO RAČIĆ

SEDMI SUSRETE DIJASPORE LUKSEMBURG 2017.

0

Sedmi po redu,tradicionalni susreti dijaspore održaće se i ove godine u Luksemburgu na fudbalskom stadionu Victor Marsal na adresi : rue Thomas Byrne L-3761 TETANG u nedelju 30. Aprila i u ponedeljak 1. maja u organizaciji Zavičajnog kluba “Bihor”

Kao i svake godine, tako i ove vriedni ljudi iz Upravnog odbora ZK «’Bihor’ privode kraju pripreme za održavanje još jedne nadaleko čuvene manifestacije. Kako bi manifestacija protekla u najboljem redu, na pripremi i realizacije ove manifestacije angazovano je preko 60 članova i simpatizera ZK ‘Bihor’.

U Muzicko- zabavnom programu 30. Aprila nastupiće  estradna zvijezda Halid Muslimović i Jarani band, a za 1. Maj predvidjen je nastup Saki i Mirso – Hamid band i KUD “Evropa” iz Luksemburga.

U sporskom dijelu program biće održan turnir u malom fudbalu, a planiran je i bihorski trijatlon-skok u daljnavlačenje konopca i bacanje kamena s ramena.

Prijave ekipa za fudbalski turnir na telefon- 691 813 519-Mustafa

Pripremljena je velika ponuda raznovrsnog pića, jela sa roštilja, pečenje ispod sača, kahva, poslastice…

Kao i svake godine očekuje se velika posjeta dijaspore iz Luksemburga i okolnih zemalja, jer ovi susreti su prilika da se sretnu i provedu nezaboravno druženje prijatelji, drugovi, familija, rodbina..

Cijena ulaznice je simolična i iznosi 10 €, i važi za dva dana.

Ulaz za decu do 15 godina je besplatan.

 Za više informacija pozovite telefone:

691 968 484, 691 662 922, 621 706 743.

R.A.Aron

MONSTAT: IZ PETNJICE NAJMANJE OTIŠLO LJUDI (7), IZ BIJELOG POLJA NAJVIŠE (633)

4

Statistika Monstata pokazuje da se nastavlja trend migracija unutar Crne Gore. Prošle godine prebivalište je promijenilo 5.162 osobe, što je 837 više nego godinu ranije kada ih se preselilo 4.325. Negativne migracije (više odseljenih nego doseljenih) karakteristika su sjevera države. Taj region prošle godine napustilo je 1.085 ljudi.

Najveći negativan saldo zabilježen je u Bijelom Polju, 429. Iz te opštine prošle godine iselile su se 633 osobe. Inače, Bijelo Polje je godinama rekorder kada je riječ o selidbama: 2011. godine odselio se 501 građanin, a 2012. godine 498. Godinu kasnije napustio ga je 521 građanin, 2014 – 494, a 2015. čak 556. Statistika pokazuje da se Bjelopoljci najviše sele u Podgoricu i Bar, gdje ih se prošle godine prijavilo 278, odnosno 142. Brojke pokazuju da je od 2011. godine iz Bijelog Polja otišlo 3.233 građanina.

Po broju migracija Bijelo Polje gotovo u stopu prati Nikšić. Međutim, u gradu pod Trebjesom bilježe pozitivan saldo jer je doseljenih nešto više. Brojke pokazuju da je iz tog grada prošle godine odselilo 678 osoba. Tokom 2015. napustilo ga je 453 stanovnika, a 2014 – 544. Godinu ranije (2013) iz Nikšića je otišlo 505 građana, 2012. nešto manje – 478, a 2011 – 483.

Monstatova statistika pokazuje da su Nikšićani prošle godine najčešće odlazili u glavni grad gdje ih se doselilo 294 i Budvu, gdje prebivalište ima njih 101. Od 2011. godine Nikšić je ostao bez 3.141 a u njega se doselilo 1.555 stanovnika. Nakon Bijelog Polja i Nikšića najbrojnije selidbe zabilježene su iz Berana (360) i Pljevalja (266). Berane je za šest godina napustilo 2.227, a Pljevlja 1.431 stanovnik. Najmanje stanovnika lani je otišlo iz Gusinja (četiri) i Petnjice (sedam).

Od primorskih gradova najbrojnije selidbe prošle godine zabilježene su u Baru (399) i Kotoru (211). Najviše Barana otišlo je u Podgoricu (166), Bijelo Polje (46), Ulcinj (45) i Rožaje (29). Kotorani su najčešće selili u Tivat (72), Podgoricu (63), Budvu (24) i Herceg Novi (22). Iz Budve je prošle godine otišlo 207 stanovnika: u Podgoricu (83), Nikšić (25), na Cetinje (17) i Kotor (14). Gradovi na sjeveru u koje je otišlo najviše žitelja metropole turizma su Berane i Bijelo Polje, gdje prebivalište ima 15 odnosno 11 Budvana. Za isti period u Budvu se doselilo 1.971 građanin.

U glavni grad za šest godina doselilo 10.454 stanovnika.

Razlika između doseljenih i odseljenih stanovnika prošle godine najveća je u Podgorici i iznosi 990. U glavni grad doselilo se 1.854 građana. Osim iz Bijelog Polja i Nikšića, za novo prebivalište ga je izabralo 15 žitelja Andrijevice, 166 Bara, 102 Berana, 104 je došlo sa Cetinja, po 147 iz Danilovgrada i Pljevalja. U istom periodu napustilo ga je 864 stanovnika. Najviše Podgoričana otišlo je u susjedni Danilovgrad (130), zatim Budvu (121) i Bar (100). Od 2011. godine iz Podgorice je otišlo 4.043 stanovnika, a doselilo se 10.544.

Od 5.162 osobe koje su prošle godine promijenile prebivalište većinu čine žene, 53,8 odsto ili 2.778, dok muškarci čine 46,2 odsto od ukupnog broja, odnosno 2.384 stanovnika, objavio je Monstat.

RADIO PETNJICA U NJUJORKU

0

Radio Petnjica u narednih 10 dana uporedo sa programom iz Petnjice emitovaće program iz Sjedinjenih američkih država. 

Novinar radija Petnjica Dino Račić prilikom boravka u SAD izvještavaće sa okruglih stolova, panel diskusija. Pricacemo pricu našim slusaocima o uspješnim ljudima, o Bihorcima i njihovoj svakodnevici, o integracijama, sportskim udruženjima i mnogim drugim temama. Radio Petnjica u SAD boravi na poziv Bošnjačkog saveza Crne Gore u Njujorku, na čelu sa Esadom Rastoderom. 

Emitovanje programa biće realizovano kroz video zapise i reportaže za portal naseg radija. 

Budite uz talase i portal Radija Petnjica i pratite program iz SAD. 

D.R.

PERKS: ČUDESNA PETNJICA

3

Šef UNICEF-a za Crnu Goru Bendžamin Perks posjetio je Petnjicu u sklopu kampanje “Zaustavimo nasilje”. Većina Bihoraca je događaj mogla pratiti na talasima Radija Petnjica. Ono što je manji broj građana Petnjice mogao da čuje i vidi, su događaji prije i poslije tribine, na kojima je Perks skoro pa ushićeno govorio o Petnjici. Privi čovjek UNICEF-a u Crnoj Gori je i u samom govoru na početku tribine rekao da je predsjednik opštine Samir Agović i tim oko njega ostavio snažan utisak. U neformalnom razgovoru u jednom od petnjičkih lokala nakon događaja, on nije krio oduševljenje prijemom, pitanjima, organizacijom, kulturom i žiteljima Petnjice.

Na svom zvaničnom tviter nalogu kao i na FB Perks je to još jednom potvrdio.

“Nevjerovatna diskusija #ENDviolence u Petnjici. Dva sata trajala sa građanima koji duboko promišljaju i postavljaju osjetljiva pitanja na temu”, piše u statusu Perksa na FB i tviteru

U razgovoru sa urednikom Radija Petnjica Samirom Rastoderom, šef UNICEF-a je rekao da je Petnjica “čudesno mjesno sa čudesnim ljudima”. Slične utiske su imali i svi gosti.

U nastavku možete pročitati djelove govora učesnika u uvodu diskusije .

 

SAMIR AGOVIĆ

“Ovaj broj vas roditelja, prijatelja i djece je za nas veoma važan, jer ovo je prvi put da u Petnjici na ovaj način razgovaramo otvoreno, da jedni drugima pomognemo i da vidimo šta možemo da uradimo za naše najmilije, najmlađe i za našu djecu koja će biti umjesto nas, pa ćemo se možda stidjeti jednog dana da li smo dovoljno uradili za njih ako ne budemo dobri. Ovo danas je i opomena i poruka da budemo svi bili bolji kako bi i naša djeca bila bolja i kako bi ona jednog dana kazala da smo mi bili dobri, da smo bili razumljivi i da smo napravili dosta toga za njih. Među nama danas je dosta roditelja, dosta prosvetnih radnika i dosta onih koji su se susretali sa sopstvenim iskustvom ili iskustvom drugih kao i oni koji znaju šta je statistika, šta je teorija ali i šta je praksa. Ali, kao danas nikada nismo razgovarali na tu temu i zato mi je zadovoljstvo što danas u našoj opštini, u našoj Petnjici, možemo i na ovaj način da govorimo o nasilju nad djecom. I da priznamo da ga ima. Ali i da obećamo da ga bude sve manje ili da ga iskorijenimo ukoliko je to moguće. Ja sam u ulozi predsjednika opštine ali jednako i roditelja, pa imam iskustvo i kao roditelj, imam isksutvo kao nekadašnji prosvetni radnik, pa možda neka moja subjektivna kazivanja mogu biti korisna, ali, bez ikakve želje i namjere da pretendujem da, ono što ja kažem jeste najbolje. Naprotiv, cilj je da svi govorimo kako bi što više postigli za ovu misiju, za našu djecu jer o njima i pričamo. Čovječanstvo, odnosno ljudska civilizacija može uzeti onaj trenutak, kao svoj početak, kada je čovjek postao svjestan čina rađanja i čina smrti. I jedan i drugi čin se ne mogu izbjeći. Za prvi čin nikada ne možemo biti dovoljno svjesni kada će da se desi, ali kasnije saznamo kada smo se rodili, ko su nam najbliži i kako smo došli na ovaj svijet. Čin smrti možemo prepoznati naravno kasnije na osnovu našeg iskustva životnog, ili od drugog, ili od sebe, ili od ljekara i to možemo predvidjeti. Ali, mi danas pričamo isključivo o činu rođenja, o stvaranju života, odnosno o prvom tom životnom dobu svih nas. Složili smo se da je taj period, kada ga kasnije kroz život svi ponovo preživljavamo i prisjećamo se od najranijih dana kako smo to živjeli, kakvi smo bili kao djeca, ko su nam bili prijatelji, kakvi su nam bili roditelji, drugovi, nastavnici i čitavo naše okruženje. Naravno, kada prolazimo kroz taj period, toga nismo svesni zbog svih naših tada psiholoških, socioloških osobina i fizičke nezrelosti, ali kasnije kada steknemo sve te osobine i kada nam kroz pamćenje i kroz emocionalni život sve to dođe iznova, rađamo se ponovo, ali se rađamo kao ljudi koji su već zreli i koji prolaze kroz djetinjstvo. E tada ostaju oni ožiljci ako smo ih imali, tada ih prepoznajemo i tada se sjećamo toga. Svako od nas je to doživio iz razloga što jesmo sredina i što jesmo način na kakav smo svi vaspitavani, imamo po neki ožiljak iz djetinjstva. Sada, kada imamo to iskustvo, i da je umejsto mene bilo ko govornik, isto bi imao isksutvo iz teorije, iskustvo iz prakse i iskustvo iz statistike. Na nama je da vidimo da, kao nosioci tog odgovornog odnosa prema djeci, budemo bolji, pravedniji i možemo li razumjeti djecu da i ona imaju pravo da budu vaspitana na način kako ona žele i na način kako se to danas primjenjuje u razvijenim demkratijama. Prepozanto je da smo mi tradicionalno društvo u svim segmentima. Prepoznato je da je CG i multietničko društvo i kao takvo ima različito nasleđe. Imamo različito naseđe kod svih konfesija kako i na koji način se vrši odgoj djece u tom najranijem stadijumu. O islamu, o pravoslavlju, o dominatnim religijama na našim prostorima, postoje dobre knjige, dobre pouke od ljudi koji se bave vjerskim pitanjima. Svako ko ih je razumio ili ko je bio u prilici da na pravi način vaspitava svoju djecu, nije pogriješio. Svako ko se konsultovao sa stručnom literaturom i ko je bio u stanju da je isčita i razumije, opet nije pogriješio. Ali, generalno, ne možemo reći da po jednom, drugom, trećem ili kombinovanoj metodi, možemo imati najbolju formulu. To sve zavisi od roditelja, zavisi od ambijenta u kojem roditelji egzistiraju, od društva u kojem su, od statusa njihovog i od njihovih želja, mogućnosti i ambicija. Kada svako od nas pogleda kroz to vrijeme što je prošlo, prisjeti se koliko je bilo lijepi biti dječak, djevojčica. Jednostavno dijete bez briga, bez ambicija, bez emocija ili bez nečega što se danas zove zavist ili sujeta. To tada mi nikada nismo osjetili, ali smo možda kasnije shvatili da smo imali nekog u našem okruženju ko je bi oodrastao, koji je sve to imao, koji je sve to gajio prema nama i sve na neki način pogrešno upućivao nama. Da li smo tada bili svjesni toga, ako smo bili u tom okruženju, da to zaustavimo. Ja odgovorno kažem Ne. Smatrali smo da ne treba da se miješao, da ne treba da činimo to što neko drugi čini pa da mi njemu saopštavamo da nemoj to da radiš. Tada, ta napa svijest nije bila narasla. Sada sa ovom kampanjom i sa svim onim što smo prethodili, da smo svjesni i da moramo to da učinimo. Danas su i prosvetni radnici, školske vlasti, ministarstvo, naravno svojim mjerama, preporuka, eliminisali fizičko kažnjavanje učenika. I danas možemo i dalje da unapređujemo odnos prema djeci. Tu su najvažniji oni segmenti društva koji se fundamentalno bave ovom problematikom. Dakle, proces vaspitanja, obrazovanja, profesori, roditelji, škola i ministarstvo. Svi zajedno možemo više uraditi kako bi se na ovaj način odazvali djeci koja imaju pravo da odrastaju zdravo, imaju pravo da budu veliki iako su mali i da ono što je njihova djetinjska želja, i da njihovu ćelju za spoznajom i saznanjem, da im ne uskraćujemo na surov način. Ja bih kazao da danas imamo najviše uslova, da pružimo djeci takvo zadovoljstvo. Sa druge strane imao i najveće izazove. Živimo u dobu kada je internet toliko toga učinio, kada su mediji toliko postali moćni i sa kojih toliko loših sadržaja šalju našoj mladoj djeci i pritam se da li smo jači mi kao roditelji, kao društvo da se izborimo sa tim i takvim ponašanjem i medija i sadržaja koji se pružaju na internetu. Pitam se gdje je tada uloga roditelja, škole, društva, države, gdje smo svi tu. Da li smo dali više djeci u tom dijelu nego što je trebalo da damo. I da li je najveća kazna djetetu isključiti internet. To su pitanja i izazovi kojima moramo biti posvećeni. Naša obaveza je da radimo svakodnevno na afirmaciji društva, afirmaciji pozitivnih zakonskih rešenja, i da stremimo sveukupno boljem društvu. Najviše možemo postiči ukoliko kao društvo budemo svjesni da smo odgovorni za generacije koje dolaze. I ja sam optimista. Vjerujem da ćemo i ove probleme koje danas imamo u porodici, u društvu, svi zajedno korigovati i dati doprinos da se naša djeca na bolji način vaspitavaju i odrastaju, u srećnijem i harmonijem društvu. Često puta nije ekonomska strana uzork nasilja, nerazumijevanja i ošeg odnosa prema djeca. Zato sami možemo mijenjati sebe i uz ovakvu manifestaciju, predavanje, doprinijeti da promijenimo takvo stanje. Zato želim da poručim svim roditeljima a posebno našoj djeci, odrastaj te u srećnom, prosperitetnom i berićetnom društvu, uz našu želju, našu namjeru da to bude tako i da to mijenjamo, ali nas iskritikujte kada budete veliki ako ne budemo ništa promijenili.

BENDŽAMIN PERKS

Ono što istraživanja pokazuju za sjever CG jeste da djeca, koja žive u ovim oblastima, imaju deset puta priliku da pohađaju predškolsko vaspitanje i obrazovanje u poređenju sa vršnjacima iz bogatijih opština u Crnoj Gori. Ovo je problem koji vodi ka začaranom krugu intergeneracijskog siromaštva i problema. 85% razvoja čovjeka dešava se u prvih 6 godina života i onda možete da shvatite koliko je ova vrsta vaspitanja i obrazovanja važna. Napredna društva se razvijaju brže zato što koriste najsavremenija naučna znanja. Činjenica je da u ruralnim područjima ljudi jako teško dolaze do takvih znanja. Ono što nam saznanja danas posebno ukazuju jeste da djeca koja su izložena i nasilju i zanemarivanju i nažalost disfunkcionalnim stilovima roditeljstva kasnije imaju veliku šansu da njihovi životni ishodi budu mnogo loši, prvenstveno mislim na lošije zdravlja, lošija obrazovna postignuća, uključenost u kriminal čak i u kasnija zapošljavanja. Na nacionalnom i globalnom nivou će vam danas svaki ekonomista reći da dugoročni troškovi koji su izazvani lošim životnim okolnostima u ranom djetinjstvu imaju velikog štetnog i negativnog uticaja da praktično odnose 8% od ukupnog brutodruštvenog proizvoda na saniranje posledica loših životnih ishoda u ranom djetinjstvu. Nasilje i zanemarivanje se na neki način prenose putem onog pomenutog intergeneracijskog začaranog kruga jer roditelji prosto oponašaju mentalni model koji su usvojili u svom djetinjstvu koji su naučili od svojih roditelja ne znajući koliko štetne posledice mogu da izazovu po svoju djecu. Mi ne možemo zbog toga osuđivati roditelje jer je u pitanju jedan nesvjesni koji su oni praktično usvojili koji smatraju adekvatnim, u pitanju je problem koji je u ograničenoj mjeri ali onaj veći je taj da 40% djece živi u određenim uslovima gdje ne dobijaju adekvatnu podršku i ne ostvaruju emocionalnu povezanost. Danas možemo iskreno i kao roditelji, kao djedovi i bake priznati i na temelju postojećeg životnog iskustva i naučnih i saznanja da roditeljska ljubav ima smisla isključivo kada je zasnovana na poštovanju i na podržavanju, a da nasilje i zanemarivanje vode ka raskidanje jake veze između djeteta i roditelja. Ono što danas znamo kroz nauku i iskustvo jeste da upravo kroz adekvatne obrazovne i socijalne servise možemo podržati roditelje i kreirati uslove u kojima će njihova djeca se prosperitno razvijati i rasti u adekvatnim društvima i porodicama. Znajući sve ovo i imajući informacije možemo znati da upravo kroz ovakve servise dugoročno možemo intervenisati i dovesti do razvoja našeg društva paralelno sa intervencijama koje naravno moraju biti ekonomske prirode u borbi protiv siromaštva. Danas jedinstvom u zaustavljanju nasilja nad djecom podržavamo našu djecu koja će odrasti u odrasle osobe i voditi sadržajne živote ispunjene odnosima ljubavi i poštovanja u zajednicama koje su prosperitetne i koje napreduju. Hvala vam i zaustavimo nasilje.

SAMIR RASTODER

 

Uvjeren sam da sam sasvim slučajno rođen u Beranama i da slučajno živim u Podgorici, ali sam siguran da sam sasvim namjerno Petnjičanin, jer je ovdje napravljeno sve što je dobro u meni. Ovdje su mi dedo Sadrija i bika Fatima uglavili vrijednosti koje su se kasnije razvijale. Ti ljudi bi sigurno bili pravi promoteri i zaštitna lica ove ili neke slične akcije. Najstrožiji prekor, ako ga tako mogu nazvati, koji sam od njih čuo za nestašluke koje sam pravio, bio je – e sinko dobro mi te našlo. Ako sam slomio ogradu, mladu šljivu ili počupao rasad čuo sam samo – dobro mi te našlo!

Tako sam odrastao razmišljajući o tome koliko su svojom blagošću i razumijevanjem i razgovorima, poštenjem i usađivanjem pravih vrijednosti, bili autoritet, veći od bilo koga ili bilo čega, što dolazi od vike, kazni, zastrašivanja, batina. A bilo je i toga oko mene. Nažalost, ima i dalje.

Roditelj sam već pune 22. godine. Čarna i Relja su sada odrasli ljudi i rezultat onoga kako smo ih, supruga i ja vaspitavali se vide – bolji su, pametniji i kudikamo ljepši ljudi od mene.

Kao što znate, roditelj prolazi kroz veliki broj faza odrastanja i vaspitavanja svoje djece, gdje su dileme svakodnevne i svakosatne. Nemoguće je nepogriješiti ili biti superotac ili supermajka, ali što se manje grešaka napravi to bolje se bolji ljudi odgaje. To je aksiom analogije.

Vjerovali ili u Crnoj Gori je fizičko kažnjavanje djece zakonom zabranjeno tek u julu prošle godine. Dakle tek smo prošle godine sazreli kao društvo da kažemo da batina nije iz raja izašla i da kažemo da djeca zaslužuju mnogo više. U nekim zemljama te zabrane postoje već tri decenije.

Svako nasilje nad djetetom vrijeđa i ponižava, svako boli i svako ugrožava razvoj i odrastanje djeteta. Posljedice mogu biti i teške i dugotrajne za fizički i emocionalni razvoj!

Ja ne vjerujem da vi mislite kao što ne mislim ni ja da postoji ijedan razlog zbog kojeg bi dijete moralo da trpi nasilno ponašanje od bilo koga. Još manje razloga postoji da se opravda izostanak reakcije nadležnih službi u zaštiti djeteta.

Najveći problem u ovome je ipak, kako prepoznati na vrijeme da se to nasilje dešava. U Bihoru smo, sredini koja nije mnogo različita od ostatka Crne Gore i po tome. I ovdje su otac, majka, susjedi…starije osobe svakako bili neprikosnoveni autoriteti. Na taj način su i vaspitavali djecu. Ono koliko ja znam, ranije nijesu imali puno potrebe za fizičkim nasiljem već se poslušnost djeteta dobijala apsolutnim strahom od kazne, izopštavanja, etiketiranja sredine kao lošeg, slabog i kojekakvog pojedinca. Naravno, niko nije znao šta se dešava među četri zida u kući.

Važno je da akciju UNICEFa prepoznamo kao traženje najboljeg načina da se pomogne djeci, roditeljima i društvu u cjelini kako da djetetu damo pravo na dostojanstven život.

Ne smijemo zabijati glavu u pijesak, okretati glavu i misliti kako će to neko drugi da riješi. Na taj način bivamo saučesnici u nasilju svake vrste nad djetetom. Dakle, svih nas se tiče i niko nema pravo na apstinenciju od reakcije.

Vjerujem da se u materijalima koje ima UNICEF i partneri mogu naći savjeti psihologa i socijalnih radnika o tome kako prepoznati rekcije djece koja su trpjela neki vid nasilja. To mogu biti vrlo različite reakcije, nekada i više njih istovremeno, kao što su česte promjene raspoloženja, noćne more, strahovi, izolovanost, poremećaji u ishrani, problemi u učenju, izostanak iz škole, problemi u komunikaciji i sa vršnjacima i odraslima. Nijedan pokazatelj nije siguran znak da je dijete žrtva nasilja, ali je siguran pokazatelj da dijete ima problem i da treba podršku. O ovome vam naravno bolje i preciznije mogu pričati stručnjaci iz ove oblasti a ja sam ih samo dotakao na brzinu kako bih ilustrovao moju malu priču.

Kada sam govorio o odgovornosti pojedinca odnosno društva, mislio sam i na odgovornost javnih ustanova – prije svih škola i vrtića, a onda i ostalih organizacija kojima je posao vaspitanje i obrazovanje djece.

S obzirom na to da sam skoro tri decenije poslenik javne riječi, moram reći odnosno priznati u ime novinarske profesije da u posljednje vrijeme djeca trpe i takozvano medijsko nasilje. Sa naslovnih strana štampanih medija, televizijskih i radio uradaka šire se besprizorni sadržaji puni agresije koju posebno osjećaju i vide baš djeca. Zato je i moja odgovornost velika, posbeno u Petnjici. Radio Petnjica će u tom smislu djelovati proaktivno i snažno se uključiti u UNICEFovu kampanju zaustavimo nasilje, a u nastavku ćemo svakako promovistai vrijednosti koje isključuju svaki oblik nasilja, a najprije onaj gdje su žrtve najmlađi.

Već od sjutra ćete na našem portalu moći vidjeti sav materijal u vezi sa ovom temom. Postavićemo banere koje promovišu servise potrebne da se problem prepozna i prijavi. Naravno i veliki broj edukativnih materijala.

Takođe, Radio Petnjica je već osnovao klub mladih i djece pod nazivom Haber mladih Bihora i već imamo nekoliko članova. Cilj je da se kroz druženje, djeca i mladi edukuju i o ovakvim stvarima o kojima smo danas pričali. Iz toga će uskoro izaći i emisija na radiju koju će uređivati najmlađi, a koja će se baviti njihovim problemima. Nadam se saradnji i škola, a i opštinskih struktura kako bismo zajedno riješili i rješavali, između ostalih i probleme zlostavljanja odnosno nasilja nad djecom.

Poštovani na kraju uz zahvalnost što ste me saslušali da ponovim da „batina nije iz raja izašla“, ali ako jeste ona nije namijenjena djeci već onima koji njome mašu i prijete.

D.B.