PETNJICA “OŽIVJELA”

Petnjica je danas posebno “živa” jer je veliki broj ljudi iskoristilo lijepo vrijeme, pa su ulice i lokali puni. Iznenadna živost na ulicama Petnjice možda se može objasniti i činjenicom da će danas bihorski centar posjetiti i predsjednički kandidat Milo Đukanović koji će, prema nezvaničnim informacijama, imati nekoliko sastanaka sa saradnicima, ali bez konvencije ili nekog drugog javnog skupa.

Izbori su u Petnjici uvijek unosili živost i “obične” dane pretvarali u drugačije, pa su neki od današnjih prolaznika u šali zaključili da su izborni periodi potrebni Petnjici više nego ostalim sredinama jer se “makar nešto dešava”.

Prije nekoliko dana Petnjicu je posjetila i predsjednička kandidatkinja Draginja Vuksanović. Predsjednički kandidat SPP Hazbija Kalač je često u Bihoru, jer iz komšiluka pa je skoro domaćin na ovom terenu. Još ne znamo ali je sva prilika da ostale kandidate Petnjičani neće vidjeti, jer Bojanić, Milačić, Miličković i Dedeić ne misle da bi im ta posjeta donijela korist.

A.N. i S.R.  

 

SUAD AGOVIĆ: U BIHORU I BRESKVE RAĐAJU

0

Mladi poljoprivrednik iz Bihora Suad Agović, diplomiranje inženjer poljoprivrede i vodič stručne prakse poljoprivrednog smjera u srednjoj stručnoj školi u Petnjici, sa svojim bratom Samirom Agovićem, na svom imanju, u mjestu Bare, već nekoliko godina vodi brigu o voćnjaku koji su sa ljubavlju zasadili. Ovih dana je aktuelna rezidba, kalemljenje i prskanje.

„Prije pet godina zasadili smo kruške, šljive i jabuke i danas je to pravi voćnjak. O zasadima svakodnevno  vodimo računa, posebno ovih dana kada je potrebno posvetiti više pažnje i preduzeti aktivnosti oko rezidbe, prskanja i kalemljenja. Rezidba je završena, pa se sad pripremamo za druge poslove kako bi naš voćnjak opstao. Ove godine će se biti i plodova, nadamo se“, kazao je mladi poljoprivrednik Suad Agović za portal Radija Petnjica.

„Prije prskanja treba orezati voćke i ukloniti suve grane, mahovinu i lišajeve, pa tek onda temeljno  okupati biljku od korijena do vrha, tako da se oprska svaka i najmanja grančica. Prskati treba po suvom danu bez vjetra i u vrijeme kada je temperatura vazduha iznad pet stepeni. U tu svrhu najčešće se koristi plavo ulje, odnosno preparati na bazi bakra, dok se  crveno ulje koristi u fazi mišijih ušiju. Ono smanjuje i do 50 odsto prskanja u vrijeme vegetacije. Crveno ulje je ekološko sredstvo. Ono se sastoji od rafiniranog parafinskog mineralnog ulja kome je pridodan bakarni spoj, a djeluje kontaktno i protektivno. Ima širok spektar djelovanja za suzbijanje uzroka bolesti voćaka, vinove loze i povrća. Koristi se i za premazivanje rana nakon rezidbe“, kazao je Agović.

Procvjetala breska u Petnjici

Pored voćnjaka, u kojem je zasađeno više od 2.000 sadnica, na svom imanju zasadio je i više od 500 sadnica maline. Prethodnih dana su završili sa rezidbom, a ovih dana će obaviti i prskanje.

Zanimljiv detalj u cjelokupnom prizoru, velikom voćnjaku, u mnoštvu sadnica zasađena je i nekoliko breskvi, koja svake godine donosi rodove. Možda je to nekada bilo nemoguće, jer kažu starijida su bile oštre zime, pa nije moglo opstati stablo ove voćke,  ali zbog promijenjene klime poslednjih nekoliko godina i u Bihoru ona cvjeta i donosi plodove.

 

ALDIJANA NOVALIĆ

UNION IZGUBIO, AGOVIĆ DOBAR U PORAZU

Fudbalski klub Union, čiji je predsjednik Bihorac Mita Ličina, izgubio je juče utakmicu od ekipe Hesperange iako jedva puta vodio. rezultat je na kraju bio 4:2 za goste.

 

U prvom poluvremenu nije bilo golova, ali je Union diktirao tempo, stvorio dvije vrlo dobre prilike, međutim mreže su ostale netaknute. U drugom poluvremenu je viđeno šest golova četiri u golu Uniona i dva u mreži Hesperanga.

Union je poveo u 58. minutu. Na dodavanje Alena Agovića, Sébastien Porzi je sa 20 metara šutom po zemlji doveo domaćine u vođstvo.

Samo tri minuta kasnije gosti su poravnali na 1:1. Union je nastavio sa napadima i stvorio nekoliko šansi pa je tako u 68. minutu,  solo akcijom Jerom Dufura vrati Unionu prednost na 2:1.

Uslijedio je neobjašnjiv pad u igri Uniona koji sugosti iskoristili prvo poravnanjem u 72. minutu,  a minut kasnije i vođstvom. U 81. minutu gosti su stavili tačku na meč.

Alen Agović:

“
Šteta, igrali smo dobro, ali nismo izdržali psihički. Gosti su to znali da iskoriste i da kazne naše propuštene prilike, kojih je danas bilo mnogo. Moramo što prije da zaboravimo ovaj poraz, jer već u srijedu igramo derbi protiv naših komšija iz Rumelanga.

PROMOCIJA KNJIGE “OSTALA SU SJEĆANJA” HAĆIMA DURAKOVIĆA U LUKSEMBURGU

Iako bez prisustva autora, koji zbog bolesti i duboke starosti, nije bio u mogućnosti prisustvovati, ZK “Bihor” organizovao vrlo uspjelu promociju knjige memoarske proze “Ostala su sjećanja”, poznatog bihorskog entuzijaste i čovjeka koji je ostao cijeloga života vjeran zavičaju – Haćima Durakovića, dipl. ecc. iz sela Trpezi u Bihoru.
Veliki broj njegove familije koja živi u Luksemburgu, te poznavaoca i poštovalaca njegovog lika i djela – prisustvovali su promociji i do zadnjeg mjesta popunili salu ZK “Bihor” u gradu Rumelangu.
Promociju je otvorio i moderirao Remzija Hajdarpašić, predsjednik UO ZK Bihor, a o knjizi i autoru govorili su književnik Faiz Softić i njegov mnogo  mlađi kolega dipl. ecc. Ruždija Kočan.
Teško je za tako malo vcremena reći sve ono što čini lik i djelo Haćima Durakovića, ali ova knjiga jeste, u neku ruku, sublimat, njegovih djela za koja se bespoštedno zalagao cijeloga života. On nije izdao ideju nosilju iz svoje mladosti i cijeloga života nije prestao vjerovati u dobro ljudi koje nas okružuje, a ko prestane u to vjrerovati – izgubio je dušu – naglasio je, između ostalog, Softić u svom izlaganju.
 Ruždija Kočan, kolega po struci Haćima Durakovića i dugogodišnji prijatelj, govorio je o značaju Haćimovog vizionarstva, te naglasio da će sjeme koje je naš Haćko zasijao ostati zauvijek u našem Bihoru, te naglasio:
 – Haćim je pionir procesa kojima se započelo sa mijenjanjem odnosa prema našem kraju, kao i konkretizacija tih nastojanja. Ovo je upravo prirodan nastavak i nadogradnja onog što su kroz književnu imaginaciju učinili pjesnici, jako prigrlivši svoj zavičaj. I ne samo da su ga spasili svakojakog, pa i toponimskog zatiranja, već mu udahnuli novi život koji se ostvaruje i kroz ono što je Haćim dugi niz godina svom snagom podupirao – rekao je Ruždija Kočan i na samom kraju dodao:
  – Vraćajući zavičaju taj imaginarni i samo njemu jasan dug – Haćim nas je sve zadužio da nastavimo ono što je on tako dugo i sa toliko entuzijazma gajio. Ova knjiga je svjedok vremena i pojedinca koji je sve svoje potencijale stavio u službu zajedničkog dobra i dobrobit svoga kraja.

  U ime porodice i potomaka Haćima Durakovića obratio se Esko Halilović, dipl. ing. agronomije, koji je nadahnut, kao i obično, između ostalog, rekao:
      – Čast mi je da u ime porodice Haćima Durakovića koja je brojna i koja dobrim dijelom živi u Luksemburgu, kažem nekoliko riječi o njemu kao čovjeku i njegovom djelu „Ostala su sjećanja“ koje ne predstavlja niti mit, niti legendu, već suštu realnost i oslikava život čovjeka kome je suđeno da bivstvuje među bihorskim brdima, gaji svoja uvjerenja i svakodnevno brine kako da čovjek u tome kraju bude bolje. Ova knjiga oslikava njegovu borbu u više dimenzija; od pošumljavanja goleti, radnih akcija, probijanja puteva, otvaranje fabričkih pogona, a ujedno ga ni jedna politička struja nije mogla saviti i upotrijebiti za svoje interese – ostao je do kraja vjeran petokraki – naglasio je Halilović.
  U drugom dijelu promocije uspostavljena je puna interakcija između publike i promotera te su se u razgovoru o knjizi i autoru uključili Raif Adrović, Sako Pačariz i Šabo Kršić koji je pojasnio zašto Haćim nikada nije našao uposlenje u petnjičkoj zadruzi koja je u to vrijeme bila vrlo moćna, nego je jedan period radiou Beranama a drugi u Rožajama.

       

AGOVIĆ ČESTITAO VASKRS PRIPADNICIMA PRAVOSLAVNE VJEROISPOVJESTI

2

Povodom velikog hrišćanskog praznika Vaskrsa, predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović uputio je čestitke pripadnicima paravoslavne vjeroispovjesti.

“Svim pripadnicima pravoslavne vjeroispovjesti čestitam veliki praznik Vaskrs uz želju da praznik provedu u krugu porodice i prijatelja i da svaki naredni dočekaju sa uspjehom u životu i radu. Poštovanje jedni drugih je obaveza svih nas i posebno to treba iskazivati u vrijeme ovakvih prazničnih dana, kada savako do nas treba da doprinise međusobnom uvažavanju i poštovanju. Zato još jednom upućujem iskrene čestitke povodom ovog praznika”, rekao je predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović.

 

UNION SJUTRA PROTIV HESPERANGE, BIHORCI TRAŽE PODRŠKU NAVIJAČA

Sjutra u okviru 20. kola Druge luksemburške lige Union dočekuje četvoroplasiranu ekipu Swift Hesperange. Ekipa Uniona 05, koju vode ljudi iz Crne Gore pokušaće da veže drugu uzastopnu pobjedu ove sezone, nakon prošlonedeljne pobjede u gostima od 4:3 nad Canachom.

Ekipa Hesperange, koja je trenutno u formi dolazi na vruće gostovanje u Tetange protiv super motivisane ekipe Uniona koja će do kraja prvenstva pokušati da izbori opstanak. Union igra dobro od kako je kormilo ekipe preuzeo iskusni stručnjak Augusto Martins.

Potpredsjednik Asmir Cikotić:

Pokušaćemo da dođemo do nova tri boda, koja bi nam mnogo značila za dalju borbu za opstanak. Ako budemo igrali kao posljednji meč protiv Canacha rezultat neće izostati. Još jedanput kao i mnogo puta do sada pozivam naše zemljake i sve ostale navijače Uniona da dođu da nas podrže.

HAMOVA TVRĐAVA: NEIMARSKO ČUDO NA RATE

3

Hamova tvrđava na Koraćkom kršu nije ni blizu monumentalnosti i istorijske važnosti poput Kotorskih ili Budvanskih bedema, niti blizu ljepoti Ulcinjskog starog grada i Novske tvrđave, ali je po svom nastanku i svojevrsnoj predanosti u izgradnji neumornog neimara Hama Koraća, posebna i jedinstvena.

Na obodu Koraćkog krša, tamo gdje su donedavno obitavale samo koze, Hamo je počeo da slaže kamen po kamen, pa zid po zid, i još nije stao. Konture su tu kao i glavni bedem, nalik srednjovjekovnoj utvrdi.

Tvrđava na kršu iznad sela Johovice u početku je izazivala znatiželju, čak i poneki podsmjeh, ali je brzo postala popularna i mjesto gdje se obavezno mora poći. U modernijem izrazu reklo bi se da postaje brend Bihora, nezaobilazno mjesto za “selfije”, fotografije i pogled na petnjička brda i ravnice.

I onaj ko je vidi ili posjeti ne prestaje da se pita kako je nešto od njenih djelova sagrađeno i zašto, te gdje su krajevi Hamove zamisli.
D.B i S.R.

ENKO KORAĆ: VIŠE OD 200 LJUDI PROŠLO ŠKOLU KURANA ZA ČETIRI GODINE

0

Enko Korać, koordinator škole Kurana u Petnjici u emisiji “Aldijana2” osvrnuo se na sve veći praktikovanje vjere u Bihoru ali je i dodao da to nije dovoljno.

“Islam je počeo da se budi u Petnjici samom organizacijom škole Kurana. On se sačuvao u kućama gdje je majka grlila svoje dijete i proučavala mu ezan. Međutim, da mali broj ljudi praktikuje islam može se vidjeti petkom za vrijeme džume”, kazao je Enko za portal Radija Petnjica.

U svom današnjem izlaganju pomenuo je i velikane islamske kulture i tradicije u Bihoru, a to su Aćif Skenderović, prvi Bošnjak- doktor Islamskih nauka i Aljo Cikotić, imam u Travniku.

“Da je škola Kurana doprinijela u buđenju islama pokazuje i interesovanje ljudi koji su se odazivali na predavanja i kurseve o vjeri, gdje su učena arapska slova, kazivana predavanja o vjeri i islamskim vrijednostima, nakon čega su mnogi polaznici nastavili školovanje na medresama I drugim jakim srednjim školama”, dodao je Enko za portal Radija Petnjica.

Škola Kurana postoji već četiri godine na području Bihora i do sada je prošlo preko 200 polaznika koji su sa sobom ponijeli mnogo novih saznanja o vjeri i životu uopšte. Korać je iskoristio priliku i najavio otvaranje Bošnjačkog kulturnog centra na području Petnjice, gdje će se trend učenja o vjeri i o vjerskim vrijednostima nastaviti uzlaznom putanjom.

On je najavio predavanje koje će se održati 16.aprila 2018. sa početkom od 18.00 časova u Domu kulture u Petnjici, a tema islamskog predavanja je „Allahove blagodati ljudima“.Gost predavač će biti profesor Sead Islamović iz Novog Pazara, uz to biće gost najmlađih hafiz Kurana u Sandžaku Abdul Melik Hajdarević iz Novog Pazara.

ALDIJANA JAVOROVAC

KOMUNA: BUNE BIHORACA U OSMANSKOM CARSTVU – MUKE NAGRDNIH GODINA

0

Promjene u administrativnom državnom aparatu nužno su obuhvatale i promjene upravitelja Bosanskog ejaleta. Samim krajem 1845. godine za novog valiju Bosne bio je izabran hadži Halil Kamil-paša umjesto dotadašnjeg Osman Nuri-paše. Pred njim su stajali mnogobrojni poslovi, među kojima i borba protiv odmetnika od vlasti. Njihova pojava bila je povezana sa zauzetošću vlasti, koja nije uspijevala da uspješno sanira nagomilane probleme, prije svega one u sferi socijalnog statusa stanovništva. U pljačkaškim pohodima odmetnika, koje smo pomenuli, naročito su stradali bihorski i rožajski katuni.

 

Pogoršanju situacije doprinijela je i sušna 1846. godina, za koju je mitropolit Petar II Petrović Njegoš u jednom pismu upućenom ruskom konzulu u Dubrovniku, Jeremiji Gagiću, rekao da je „nagrdna“ i da takvu godinu „ne pamti sadašnji naraštaj“. Tako teško stanje koristile su lokalne ličnosti i njihovi pomagači da ucijene siromašno stanovništvo muslimanske i hrišćanske konfesije. Skadarski valija je kao moćni feudalac obećavao pomoć u žitu za godinu dana svima onima koji bi priznali njegovu vlast. Neobično duga, „gladna godina“ je bila i burna, zbog čega je Ćehaja-paša sa svojim odredima svakodnevno bio prisutan na području od Plava i Gusinja do Bihora i Đurđevih Stupova, hapseći one osobe na koje se sumnjalo da rade protiv zvanične osmanske vlasti. Najveći dio njih bio je upućen u Gusinje ili Skadar, a pušteni su tek na intervenciju ruskog konzula Alekseja Jegoroviča Sučenkova i Ijasenta Ekara, francuskog konzula u Skadru.

Bosanski ejalet je u vrijeme valije hadži Halil Kamil-paše u vojnom pogledu bio podijeljen na četiri eskadrona, odnosno buljuka regularne konjice ili spahija i jednu regimentu tj. alaj, koji se sastojao od četiri bataljona (tabora) regularne pješadije. Jedan konjički eskadron brojao je 160 konjanika, a jedan tabor pješadije 800 vojnika. Da bi vojnu organizaciju u povjerenoj mu pokrajini učinio što efikasnojom, hadži Halil Kamil-paša je poslednjeg dana mjeseca šewwala 1262. godine (oktobra 1846.), objavio bujuruldiju putem koje je pozvao sve pripadnike alaja da po tri mjeseca na smjenu izvode obuku u  većim vojnim centrima. U tom smislu Bihorci su bili obavezni da se odazovu na obuku komandi u Novom Pazaru i tamo upute svoje mladiće. Način na koji su mladići „vrbovani“, naročito za pješadiju, bio je vrlo intresantan. Naime, radilo se o tzv. „plaćenoj dobrovoljnosti“, koja je podrazumijevala da se mladićima prilikom upisa u vojničke spiskove davalo po 500 groša „na ruke“, a kasnije, mjesečno, još po 5 groša iz centralne blagajne. Vojnici su uglavnom „vrbovani“ iz redova onih koji nijesu imali zemljišnih posjeda, a u mjestima gdje su bili stacionirani, u vojnoj vještini su se obučavali jedan do dva puta nedeljno. Novom bujuruldijom od 9. zul-hidžedžeta 1262. godine (28. novembra 1846.), hadži Halil Kamil-paša je naredio da svi mutesellimi u buduće moraju nositi službene uniforme i da ne smiju upotrebljavati naziv kapetan. Ta odredba se odnosila i na Rožajsku kapetaniju, koja je zahvatala i dio teritorije Bihora.

 

U narednoj 1847. godini hadži Halil Kamil-paša je uspio da riješi i pitanje carina Bosanskog ejaleta, na način što su ih u zakup uzeli uglednici iz pojedinih muteselimlluka. Carinu kojoj su podlijegali Bihorci, uzeo je u zakup Jakup-beg, mutesellim Novog Pazara. Pitanje carina bilo je izuzetno važno za stanovništvo Bihora, kako za onaj dio koji se bavio neposrednom proizvodnjom, tako i onaj dio koji se bavio trgovinom. Carina je naplaćivana na svu izvezenu i uvezenu robu, što je direktno uslovljavalo cijene pojedinih proizvoda. S obzirom da je unutrašnje tržište u Bihoru bilo nerazvijeno, kao i da je izvoz bio izložen različitim opterećenjima, u prvom redu visokim carinama, zatim tzv. unutrašnjim carinama – trošarinom, badžom, monopolom begovskih porodica i drugim davanjima, trgovina Bihora je u tom periodu počela da slabi. Proizvodi koji su izvoženi iz Bihora bili su: vuna, sušene šljive, jagnjeća koža i bukova tahta. Glavno trgovačko središte bilo je Bijelo Polje, odakle je roba dalje išla prema Dubrovniku, Kotoru i drugim centrima. Vuna se kao glavni izvozni artikal carinila sa 13 % pri izlasku sa teritorije Osmanskog carstva, a uz tu cijenu često je naplaćivana i badža u iznosu od 60 para po tovaru. Takav način naplaćivanja carinskih dažbina, nije bio u interesu onih koji su se bavili neposrednom proizvodnjom, mada ni trgovcima, naročito onima koji su se bavili kupprodajom, nije ostavljao prostora za enormno bogaćenje. Takođe bi se moglo zapaziti da je izvjesna koncentracija političke i ekonomske vlasti u rukama nekoliko glavnih begovskih i aginskih porodica u Bihoru i kruga ljudi okupljenih oko njih, sputavala kako ekonomski, tako i socijalni i kulturni razvoj ukupnog stanovništva na području Bihora.

Smirivanje stanja u Bihoru i okolini uslijedilo je tek u ljeto 1848. godine, kada je bosanski valija Mehmed Tahir-paša naredio da se u svakom kadiluku sastave defteri za opremljenu vojsku i posebni defteri za hranu u dva primjerka. Veće prisustvo državnih činovnika na terenu, koji su popisivali muškarce starosti od sedamnaset do sedamdeset godina, uslovilo je smirivanje situacije, ali izgleda sasvim kratko, zbog čega je Porta odlučila da izvrši vidljiviji rez u pogledu sprovođenja reformi. Njen glavni adut bio je Lutfi Omer-paša Latas. Kao specijalni izaslanik za sprovođenje reformi u Bosanskom ejaletu, Omer-paša je došao u Bosnu u ljeto 1850. godine sa tri korpusa vojnika, kojima su komandovali dobro osposobljeni oficiri. U sprovođenju reformi Omer-paša nije imao milosti prema svojim protivnicima, pa je topovima i prolivenom krvlju uspio da zavede puno poštovanje odluka centralne vlasti. Njegova misija na tlu Bosanskog ejaleta završena je 1852. godine, nakon čega su bili otvoreni putevi za nove događaje i procese.

Razna fiskalna opterećenja te zahtjevi da se plati trećina i služi vojska, bili su razlozi nove pobune muslimanskog seoskog stanovništva koja je izbila u Bihoru 1855. godine. Buna se brzo proširila na Pešter i okolinu Rožaja, zahvatajući i pravoslavno stanovništvo, zbog čega je Porta bila prinuđena da izda naređenje bosanskom veziru Huršid Mehmed-paši, da sa svojim nizamima prokrstari teritorijom Novopazarskog sandžaka i silom oružja umiri pobunjenike. Ova pobuna je bila i povoljna prilika za odmetanje u šumu pojedinaca koji nijesu htjeli biti poslušni pojedinim begovskim porodicama. Narod je te pobunjenike u Bihoru nazivao „firarima“. Huršid Mehmed-paša je krajnje ozbiljno shvatio naređenje svojih pretpostavljenih, pa je početkom januara 1855. godine prema Bihoru i Trgovištu uputio jedan tabor svojih vojnika kojima je komandovao bimbaša Mahmud-beg Osmić iz Travnika, a on sam je poveo rezervni sastav jačine nekoliko stotina ljudi, popunjavajući ga takođe rezervistima iz onih mjesta kroz koja je prolazio na putu do Bihora. Huršid Mehmed-pašin zadatak je bio da sakupi zaostale poreze i smiri nastalu situaciju. Za krajeve prema kojima se uputio važilo je da su „bez reda i discipline“. Kada je sultanova vojska pristigla na odredište, bila je dočekana od strane pobunjenika sa kojima je stupila u borbu. Žilavi otpor koji su Bihorci i Rožajci pružali pašinoj vojsci potrajao je puna dva mjeseca i na kraju je skršen oko sredine marta 1855. godine, nakon čega su uslijedila zlostavljanja. Po slamanju otpora, pašini doglavnici su na području Bihora i okoline sproveli masovna hapšenja sumnjivih osoba, ukupno njih 240, od kojih je bilo 238 onih koji su bili muslimani i samo dvojica pravoslavaca. Uhapšeni su potom odvedeni u Sarajevo, odakle ih je trebalo sprovesti prema Carigradu, gdje ih je najvjerovatnije čekala kazna surguna (progonstva). Međutim, po dolasku u Sarajevo, tadašnji sarajevski kadija Ibrahim Saduddin-efendija je za uhapšene odredio drugačiju mjeru. Uhapšeni Bihorci i Rožajci bili su raspoređeni u nekoliko tvrđava, odnosno zatvora na teritoriji Bosne, gdje su ostali skoro pune dvije godine, nakon čega su bili pušteni svojim kućama. To potvrđuje i dokument koji je po oprostu kazne, a radi se o dobijanju dozvole za nastanjivanje u Novom Pazaru, dobio izvjesni Jusuf-beg. To što je Novi Pazar bio određen za njegovo mjesto boravka, može uputiti na zaključak da je on bio jedan od istaknutijih vođa pobune, te da je po povratku sa robije, policijskim organima bilo nužno da isprate njegovo ponašanje. Dodajmo takođe da mnogi od utamničenih Bihoraca i Rožajaca, vjerovatno, nijesu dočekali da se vrate u svoj zavičaj, jer su u zatvorima umrli.

Po smirivanju pobune u Bihoru i Trgovištu, Huršid Mehmed-paša je pristupio postavljanju novih povjerenika u tim krajevima. Za upravnika je postavio Džavid-bega, a za sudskog naiba Pljevljaka Šemsi kadiju.  Vlastima iz Bosanskog ejaleta svakako je bilo stalo da na svom području zavedu red i tako izbjegnu unutrašnje nemire, jer je dosta raspoloživih snaga tada trebalo vojno angažovati u tzv. Krimskom ratu protiv Rusije. Među uhapšenima iz Bihora bilo je mještana iz sela Dobrodole, među kojima je glavnu riječ imao Ali Hrnjo, odnosno Alija Šabotić, koji je vodio česte borbe protiv Mehovića iz Savinog Bora, pokušavajući da spriječi njihovo nasilno zauzimanje posjeda u ataru svog sela. Iz sela Vrbice među uhapšenima se našao i bajraktar Hadrović, čije ime, na žalost, nije upamćeno.

Vojna intervencija Huršid Mehmed-paše u Bihoru i Trgovištu (Rožajama i okolini), ostavila je teške posljedice na stanovnike tih područja i kao takva duboko se urezala u pamćenju Bihoraca. Odvođenje u ropstvo 240 ljudi sa jednog ne tako velikog područja, značilo je njegovo slabljenje u mnogim pozicijama, a ostavljanje na upravu ljudi koji nijesu bili iz tih krajeva, opasnost koja je mogla vrlo brzo dovesti do novih nereda. Iako su mjere centralne vlasti protiv stanovništva Bihora i okoline bile vrlo represivne, bošnjačko stanovništvo tih krajeva nije prestajalo da pruža otpor agama i begovima u pogledu plaćanja trećine i drugih dažbina, zbog čega će nemirno stanje u ovim krajevima potrajati sve do izbijanja Velike Istočne krize 1875. godine.

Piše: mr Sait Š. Šabotić

 

 

 

FIRMA “TOŠKOVIĆ” NAJAVILA NOVI CENTAR PETNJICE ZA 60 DANA

0

Rekonstrukcija ulica užeg gradskog jezgra u Petnjici je jedan od važnijih projekata u ovoj godini. Vrijednost radova je 150,000€, a radiće ga firma „Tošković“ iz Podgorice.

Rekonstrukcija centra Petnjice

„Ovo je jedan od važnih radova za razvoj Petnjice. Svakako da će uže gradsko jezgro u Petnjici dobiti novi, ljepši izgled. U sklopu ovog projekta ne podrazumijeva se rušenje objekata, već samo rekonstrukcija i uređenje ulice. Ovaj projekat smo dugo najavljivali, ali zbog tenderske dokumentacije i nepovoljnih vremenskih uslova nijesmo mogli otpočeti sa radovima. Sada se nadamo da će nas vrijeme poslužiti i da ćemo moći završiti, kako je najavljivano od strane izvođača radova, za 60 dana“, kazao je, za portal Radija Petnjica, predsjednik Opštine Petnjica, Samir Agović.

ALDIJANA NOVALIĆ