IZ KULTURNE SEHARE BIHORA: KAJA – PJESMA TUGE, LJUBAVI I DIJALOGA

1

(Tekst je napisan i prvi put objavljen u reviji Bihor 2012. godine)

Narodna lirska pjesma Kaja, koja se godinama, ako ne i vjekovima, pjevala i pjeva na prostoru Gornjeg Bihora i to najčešće samo u nekoliko sela od Radmanske klisure do Turijaka, s pravom se može svrstati među najljepše lirske pjesme muzičke baštine bošnjačkog naroda uopšte. Doduše, ona se dosta sporo prenosila u druga bihorska sela i dalje; odnosile su je odive kao dio svoje spreme, odnosili je mladi Bihorci iz ovih sela u daleke zemlje i krajeve gdje su odlazili tražeći mjesto pod suncem.
A pjesma ko pjesma – primala se samo kod onih koji su imali sluha i u čijim dušama je bilo mjesta da se skrasi ovaj muzički dragulj od neprocjenjive duhovne vrijednosti.
Lirska poezija skupni je naziv za pjesnička djela u kojima se na emotivno topao i saosjećajan način neposredno izražava čovjekov doživljaj života i svijeta, ali i samoga sebe u svijetu. Kako taj doživljaj često podrazumijeva jednu jedinstvenu zgusnutu emociju, i izraz tog doživljaja u lirskoj pjesmi također karakterizira jaka zgusnutost. Zbog toga su lirske pjesme po pravilu kratke i zasnovane na jednom jedinstvenom osjećanju ili raspoloženju. Lirski izraz je karakterističan po svojoj izrazitoj ekspresivnosti (tj. izraženoj emocionalnosti), koja posebno dolazi do izražaja u ritmičnosti stihovne organizacije i po harmoničnosti pjesničkog oblika. U tom pogledu lirika, uz epiku i dramu, predstavlja jednu od temeljnih mogućnosti umjetničkog izražavanja – piše prof. Zdenko Lešić.
Nisam je prvi put čuo u Bihoru. (Iako sam relativno rano otišao iz ovog kraja, često sam mu se vraćao otvorenih čula.) Najvjerovatnije zato što se dio Bihora u kojem sam rođen nalazi izvan prostora gdje se najčešće pjevala ova pjesma. Prvi put sam je čuo 1995. u Luksemburgu, od čovjeka koji je rođeni muzički talenat ali ga je život skrenuo na druge i drugačije puteve – Isaha Agovića Ilja, koji je dobar dio života proveo radeći kao nastavnik u osnovnoj školi u svom rodnom selu Vrbici. No, Isah i nije jedini iz tog kraja koji je suštinsko zamijenio formalnim. Po njegovom kazivanju, on je ovu pjesmu prvi put čuo i zapisao od Fehime Agović rođ . Ličina, radnice u istoj školi. Fehima je ovu pjesmu donijela iz svog sela Radmance, gdje se u njihovoj kući pjevala skoro u svim prilikama. Obično su je pjevali utroje: sestre Nedžiba i Fehima i brat Ahmo.
Helem, odmah je uslijedila moja detaljna pretraga po antologijama i drugim zbirkama u kojima su sakupljane lirske narodne pjesme iz Sandžaka, Crne Gore i Bosne, ali je nigdje nisam našao zapisanu. I sam sam učestvovao u objavljivanju velike Antologije lirske narodne poezije muslimana Sandžaka, koju je, uz svesrdnu pomoć i korištenje ranijih istraživanja jednog broja sakupljača od kojih su neki bili i iz Bihora – Ismet i Hamida Rebronja, a od starijih Mahmut Adrović i Ćamil Sijarić – priredio veliki pisac i čuvar bošnjačke kulture u Crnoj Gori – Husein Bašić, ali ni tu je nisam našao, što znači da je to kulturni raritet – dragulj skriven međ bihorskim brdima.
Od trenutka kada sam čuo ovu pjesmu zalagao sam se da se usnimi, zaštiti i spasi od zaborava. Po tom pitanju Isah Agović je napravio prve korake: više puta je javno pjevao na skupovima, a u toku je i usnimavanje na CD-u.
Godine 1986. ekipa Radio -Titograda posjetila je selo Vrbicu i, u okviru emisije za selo, snimila ovu pjesmu. Otpjevali su je Fehima i Isah Agović. Bilo je to prvo pokazivanje pjesme Kaja široj javnosti. Sa bihorskih svadbi i posjedaka otišla je pravo na radio koji je, u to vrijeme, bio jako slušan. Do nevjerice začuđuje činjenica da se tada niko nije zainteresovao za ovu veličanstvenu pjesmu!
Po prvi put je otpjevana i na jednom velikom skupu; bilo je to ove godine na manifestaciji Zavičajne staze, Bihor 2011 ., gdje su je pred prepunom salom petnjičkog Doma kulture otpjevale žene od kojih se ova emocijama impregnirana pjesma i širila po bihorskim selima: Fehima i Nedžiba. Njihov brat Ahmo Ličina, sa kojim su je nekad pjevale, već godinama nije među živima.
Pjesma Kaja, nepoznatog autora, koju je narod godinama nadograđivao, ima zgusnutu pjesničku formu u kojoj dominiraju odjeci žala i tuge za voljenom djevojkom – zbog koje je njen dragi strpan u tamnicu. Iskazano kroz nekoliko strofa, ispričana je sva tragika onoga koji umjesto sa svojom dragom pod svilenim jorganom, čami u tamnici, toliko dugo da je već i brava na vratima zahrđala. U ovoj pjesmi je posebno izražen misaoni dijalog koji se doima koliko kao ispovijest, toliko i kao optužba. Posebnu pažnju zavređuju i fonetski elementi pjesme koja, iako je lokalna, ni po čem se ne ograničava samo na taj prostor, jer je ona tematski i jezički univerzalna i, uz neznatnu adaptaciju, prilagodljiva različitim izvođenjima. A evo i teksta ove čudesne pjesme:

Kajo, mila Kajo,
Pitoma ružice,
Haj, vaj,
Ja za tvoje bijelo lice
Dopadoh tamnice…

Ja ti nisam kriva;
Kriva ti je nana,
Haj, vaj,
Što ti ležiš i tamnici
Tri godine dana.

Na planini, Kajo,
Sazrela je trava,
Haj, vaj,
A na mojoj sobi, Kajo,
Zahrđala brava.

Tamnica je, Kajo,
Sa četiri sprata,
Haj, vaj,
A na mojoj sobi, Kajo,
Čelikova vrata.

Ja ću tvoju sliku
Čuvati na grudi,
Haj , vaj,
Samo nemoj, mila Kajo,
Da te drugi ljubi.

Pruži ruku, Kajo,
Da se rukujemo,
Haj, vaj,
A potome, mila Kajo,
Da se poljubimo.

Krenimo od prvog stiha, u Bosni bi se po običaju reklo: Kajo, bona Kajo… I na Pešteri, a i na Kosovu bi joj se zasigurno dodao drugi pridjev; negdje bi bilo bona, negdje bre a negdje mori, dok je mila, u ovom kontekstu, jezički specifikum kraja. Metafora pitoma ružice također je idiom iz narodnog jezika Bihora. Na taj način – prevođenjem ruže u ružicu – pojačava se doživljaj ružine boje i mirisa.
Već u drugoj strofi imamo razvoj dijaloga koji pjesmi daje posebnu draž i na najneposredniji način je intimizira; prizivanjem drugog – ženskog glasa, koji još smjesta pokušava da se oslobodi odgovornosti, pjesma dobiva onu vrstu zapleta što, koliko pobudi pažnju slušalaca toliko i u izvođačima priziva adrenalin.
U svakoj strofi, poslije distiha, imamo refren haj, vaj – koji konkretno ne znači ništa ali usporava iskaz čineći ga zanimljivijim i pjevaču (ili pjevačima) omogućava da se pribere i prikupi dah za nastavak pjevanja. Dakle, u ovom slučaju to je vrlo učinkovita poštapalica.
U trećoj strofi imamo dvije potpuno oprečne slike: sazrele trave iz žive prirode i najzamrlijeg, užasno morbidnog predmeta čija živost ograničava slobodu onoga koji se nalazi iza – zahrđale brave. Zahrđala je jer se tri godine ne upotrebljava!
U četvrtoj strofi imamo tamnicu od četiri sprata i na sobi čelikova vrata. Moglo se ovdje komotno ritmički ugradit i drugačiji stih, recimo umjesto: … a na mojoj sobi, Kajo, čelikova vrata, moglo se reć: … a na mojoj sobi, Kajo, čelična su vrata… Iskaz bi bio potpuno identičan, ali ne i doživljaj, jer – kad umjesto čelična, kažete čelikova – ta ista vrata postaju i tvrđa i utvrđenija, a sam mandal, sistem koji ih zaključava, prosto se stapa sa željezom od kojeg su izlivena. Četiri sprata povećavaju misteriju o tamnim kazamatima, koji ne samo što su bez sunca i mjeseca, već su još i na spratove, a to je tuga koja se k nebu diže.
Kako bi pjesma poslužila svrsi narodni pjevač je, vrlo vješto, iskočio iz morbidne situacije i prešao u čistu elegiju. Štoviše, dvije posljednje strofe prelaze u relaksirajući ton, te se pjesma završava posve neočekivano i, da izbjegnem “hepiend”, ukazuje se zračak svjetlosti iz crnila kojim je natopljen prvio dio pjesme.
Faiz Softić

POMOĆ ZA LEJLU OD BOŠNJAČKE DIJASPORE I CHR HAJRAT

1
Bošnjačka dijaspora u saradnji sa CHR Hajrat, koji radi u okviru Muftijstva Sandžačkog je za devojčicu Lejlu, obezbijedila sredstva za terapiju koju koristi već pet godina.
“Lejla već je pet godina bolesna i ima Juventilni Artritis ili oboljenje svih zglobova. Od 2015. godine do 2017. Lejla koristi injekcije Metrotreksat i Embrel. Do sad je imala četiri operacije, koljena, stopala i lakta. Zadnja operacija je bila 21.11.2017. desnog koljena i desne ruke. Sad su joj prepisane Arora tablete i Humea injekcije 40 ml  koje mora primati svakih 15 dana. Druga kontrola je 21.02.2018.
 CHR Hajrat se zahvaljuje svim donatorima sa željom i dovom da im se višestruko vrati svakim dobrom i hairom”, stoji u saopštenju ove organizacije.

NOVOGODIŠNJI POKLONI ZA DJECU SA KOSOVA I DJECU SA POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU

0

Juče je predsjednik opštine Petnjica Samir Agović, uručio novogodišnje poklon paketiće djeci dvije izbjegličke porodice sa Kosova koje su smještene u Petnjici. Takođe, lokalna uprava je već tradicionalno uručila novogodišnje pakete i djeci sa poteškoćama u razvoju. „Svake godine tokom novogodišnjijh praznika želimo da obradujemo djecu i na taj način pokažemo da smo mi iz lokalne uprave raspoloženi da pomognemo i da obradujemo našu djecu, a na taj način pokazujemo da imamo brigu i za našu najmlađu populaciju“, kazao je za portal radija Samir Agović.

IZ TIŠINE JEDNOG NAROČITOG CENTRA SVIJETA

0

Tmuša pritisla Borsku visoravan, prst se pred okom ne vidi. Ni snijega nema da osvijetli jednu vlažnu, kao od prosutog mastila, decembarsku noć. Samo zvuci, a i njih je malo. Čini se, neka mnogo škrta noć. Tišinu i korake po mokrom asfaltu dopuni tek poneki automobil iz daleka, skroz tamo iz pravca Dobrodola i Savin Bora.
A pored glavne džade, kakav je već red, kafana. I unutra, upravo nesrazmjerno lošoj svjetlosti – veselo, baš kao što to u kafani i treba da bude.
“Izmiješaj te karte više”, čuje sa stola oko kojeg sjedi pet-šest gorštaka.
U priči dopunjuju jedan drugog, idu riječi preko riječi, čini se da niko ne vodi računa o rezultatu igre.
A društvo, Elvedin, Amir, Aldin, Mifto, Elvir i Anes, svi Savinborci. I svi po prezimenu Rastoderi. “Ubijaju“ mrklu monotonu noć kartama, druženjem i smijehom. Kažu da ovih dana nema posla previše, ali da će ga na pretek biti kad “osamne”. A tek ljeti, vele, biće posla do guše. Taman da glavu ne mogu da obrnu. Svi su poljoprivrednici i stočari. I svi bez dvoumljenja tvrde da je Savin Bor centar svijeta.
“Bogami, ovo još malo dok ne napada, a poslije će biti teško dolazit ovdje. Ne moš’ izać nako da se smrzneš”, pričaju Savinborci.
Na pitanje kako supruge razumiju njihove kafanske sate, kažu kratko samo da će pretrpjeti kritike. A i da će lako preživjeti. Sa tim, nemaju problema.
„Samo ti piši, žene nam ne mogu ništa. Neki su oženjeni od nas, a neki nijesu. Evo smo ih odvojili da se ne miješamo. Slikajte ovoga ovdje sa bradom, ovoga mudžahedina… On nam je glava, a mi smo mu vrat pa upravljamo njime“, uz smijeh dodaje jedan od njih.
Onda se partija karata nastavlja, zašarene se po stolu prosute, do prve pauze za poneki gutljaj pića, ispod sivkastog dima cigarete sakupljenog oko blijedog svijetla. Dok se vrijeme lijeno razvlači kroz noćnu tminu, sa tragom nejakog kafanskog svjetla i jednog naročitog centra svijeta, nadomak Savin Bora.

SAMIR RASTODER

UMALO TRAGEDIJA U VRBICI: KOMŠIJA PUCAO NA KUĆU I ROĐAKE?

0

U petnjičkom selu Vrbica, prije tri dana, na kuće Sanela i Sameta Adrovića ispaljeno je više hitaca iz vatrenog oružja. Prema izjavi Sanela Adrovića, na njega i kuće pucao je rođak i komšija Eldin Adrović. Nakon prijave događaja policiji, Eldin Adrović je priveden i prema nezvaničnim informacijama trenutno se nalazi u bjelopoljskom istražnom zatvoru.

Sanel Adrović je za portal Radija Petnjica rekao da su se jedva spasili i da su njihove dvije porodice u šoku.

Sanel Adrović

“Bez ikakvog povoda i razloga, komšija i rođak Eldin Adrović je 26.12.2017. godine oko 21 čas, došao sa vatrenim automatskim oružjem na kućni prag mog brata da ubije njega i njegovu familiju. Sva sreća pa je on sa familijom bio kod mene. Kada je uvidio da nema nikog u kuću, onda je kundakom od puške polomio šoferšajbnu od auta, “golfa III” koji je bio parkiran ispred. Čuli smo iz moje kuću viku i psovke i izašli smo ispred. Prvi sam ja izašao i on je ugledavši mene, repertirao pušku, nanišanio i pucao jednom. U tom trenutku, pored mene se nalazio moj sinovac koji ima četri godine, a odmah pored njega brat Samet i snaha Alisa. Ušli smo u kuću sa namjerom da spašavamo glave. U rasponu od nekoliko sekundi začula su se još dva pucnja čija su zrna završila u fasadu kuće u kojoj smo se sklonili. Nakon izvjesnog vremena, ja sam izašao ispred kuće i vidio sam da njega nema. Ušao sam u sobu kod svoje porodice i zatekao uplakane majku i maćehu kao i preplašene  porodične prijatelje sa Police koji su došli da nazdrave glavu, jer mi je nedavno otac preminuo. Moj apel svim nadležnim institucijama jeste da reauguju jer se radi o smišljenom ubistvu dvije porodice, brata sa njegovom familijom kao i mene i moju porodicu. Ako tome dodamo da je bez ikakvog povoda, onda je više nego očigledno da se radi o monstrumu. Ako je tog dana pokušao da liši života dvije porodice, šta možemo očekivati u buduće“, kazao je za portal radija Sanel Adrović.

Prema pouzdanim informacijama do kojih je došao portal radija, nedaleko od kuće Eldina Adrovića, policija CB Berane je juče pronašla vatreno oružje, automatsku pušku koja je obrađena od strane krim tehničara i poslata u forenzički centar na vještačenje.

D.B.

U PETNJICI BEZ ORGANIZOVANOG DOČEKA NOVE GODINE

2

Bez obzira na to što je samo još nekoliko dana do kraja kalendarske godine u Ooštini Petnjica se ne može osjetiti praznična atmosfera. Nijedan dio centra nije ukrašen novogodišnjim ukrasima.

Vlasnici petnjičkih lokala su nam, takođe saopštili da neće biti organizovanog dočeka Nove godine.

U razgovoru sa vlasnikom lokala „Merak“ saznajemo da u tom restoranu neće biti organizovanog dočeka jer nije bilo dovoljno interesovanja građana.

“Nećemo ništa organizovati, jer naše sugrađane ne intersuje mnogo takav doček ovdje”, rekao je za portal Radija Petnjica Emil Muratović.

Vlasnik lokala „Paša“ Elvis Ajdarpašić, takođe kaže da od organizovanog provoda “najluđe noći” neće biti.

“To nam nije uobičajna praksa i nijesmo o tome ni razmišljali”, kaže Ajdarpašić.

Da Petnjičani ne mare mnogo za organizovani doček Nove godine jasno je i nakon razgovora sa nekoliko njih. Skoro svi su rekli istu rečenicu – “kući je najljepše”.

“Novu godinu ću dočekati, tradicionalno pored malih ekrana”, rekao je Iko Latić, odbornik DPS i službenik Opštine Petnjica.

ALDIJANA NOVALIĆ

 

ALMIR MURATOVIĆ (SPP): DPS NE ŽELI DA ČUJE DRUGAČIJE MIŠLJENJE

0

Odbornik Stranke pravde i pomirenja Almir Muratović je rekao da je jučerašnje formiranje skupštinskih odbora SO Petnjica pokazalo da DPS ne želi uključiti u rad struku i čuti drugačije mišljenje.

“To su opravdali izbornim rezultatom, ali na osnovu procentualnosti glasova opozicija nije ispoštovana u tom dijelu. Postoji tu i jedna politička nelogičnost a to je da su pojedine opozicione stranke bile protiv ili uzdržane na glasanju (BS i SD) ,a nastavile su rad u tim odborima.
 Takođe, što se tiče odluke o privremenom finansiranju opštine do usvajanja budžeta, primjetno je da vlast kasni sa razvojnim projektima. Nadamo se da će prilikom projektovanja budžeta prepoznati prioritete finansiranja projekata koji će podstaći omladinu Bihora da ostanu ovdje”, zaključio je odbornik SPP Almir Muratović.

ALDIN MURATOVIĆ: DPS JE PREKRŠIO STATUT OPŠTINE

1

Odbornik BS u petnjičkom parlamentu Aldin Muratović je za portal radija rekao da je ta partija na sjednici lokalnog parlamenta glasala protiv izbora i imenovanja članova Odbora.

“DPS je prekršio Statut Opštine i napravio pravno nasilje, jer u odborima nema procentualne zastupljenosti opozicije. DPS je trebao da ima tri člana,  a opozicija dva, a ne ovako, da opozicija ima jednog člana, a DPS četiri”, rekao je Muratović.
On je naglasio da su odbornici Bošnjačke stranke bili uzdržani prilikom glasanja o pripremenom finansiranju Opštine.

“Već četvrtu godinu predsjednik opštine nije u stanju da predloži budžet u redovnom roku.  Razloga za to ima dosta, prije svega,  ne može da nadje način, kako da uklopi sredstva za urbanistički plan od 100 000€, kako da uklopi sredstva za kupovinu objekta u iznosu od 250 000 eura, koja već treću godinu prenosi, što nije po zakonu. Takođe ne zna šta da radi zbog partijskog pritiska za nelegalno primljene radnike uoči lokalnih izbora u Petnjici”, zaključio je odbornik BS u SO Petnjica Aldin Muratović.

 

JUGOSLOVENSKA KNJIŽEVNOST SE NE MOŽE ZAMISLITI BEZ MEĐEDOVIĆA, SIJARIĆA, BURDŽOVIĆA, ADROVIĆA…

0

Sinoć je u Sali Centra za kulturu u Petnjici održan okrugli sto na temu „VRIJEDNOSTI BOŠNJAČKE KULTURE“. Kako je u najavi kazala Rebeka Čilović, veče je bilo posvećeno Bošnjačkoj kulturi istakavši da je ovo ujedno prilika da i Centar za kulturu u Petnjici zatvori više nego li uspješnu godinu.

Uvodno izlaganje je započela citirajuci Camila Sijačica “dobro je dok u ovom zivotu imamo sta jedni drugima da kazemo”, dalje je podsjetila na sustinsku podjelu na usmenu i pisanu knjizevnost, te na njene leksicke osobenosti(arhaizmi, turicizmi, lokalizmi) sto sve zajedno cini da se Bosnjacka knjizevnost razlikuje od drugih. Zavrsila je pjesmom Faiza Softica “ako sretnes refika licnu” i na primjeru pokazala sta je knjizevnost.

Profesor istorije Marko Radojević je govorio o istoriji Bošnjačkog naroda gdje je između ostalog istakao da govoriti o prošlosti Crne Gore a ne govoriti i prošlosti Bošnjačkog naroda na prostoru Crne Gore da je to nemoguće.

„Bošnjaki narod jeste narod koji je autohtoni narod na prostoru Crne Gore, narod koji je svojom kulturom i istorijom ostavio značajni pečat na razvoj Crne Gore. Možemo samo zamisliti koliko bi istorija Crne Gore i ne samo njena, već slobodno možemo reći i jugoslovneska bila siromašnija bez jednog Ćamila Sijarića, bez jednog Avda Međedovića, koliko bi književnost bila siromašnija bez ženidbe Omeragić Meha, koliko bi antifašistička borba obog kraja izgubila bez jednog Mahmuta Adrovića i bez jednog Rifata Burdževića. Dakle, definitivno jedan narod koji je bitisanjem svojim na ovim prostorima ostavio značajan trag bivše Jugoslavije. Ovaj prostor Sandžaka jeste prostor jedne burne istorije. Malo parče zemlje po teritoriji ali izuzetno velike i izuzetno bogate istorije. Volim da često kažem da ta istorija nije često bila med i mlijeko. Naprotiv, više je puta bila i istorija crnih dimova i zapaljenih kuća i raznih vojski koje su krstarile ovim područjima a krstarile su mnoge. Ipak, kakva da je to je istorija našeg kraja, naša istorija i treba da gledamo i da se potrudimo da iz nje izvučemo ono najbolje i da te svijetle primjere pokazujemo generacijama koje dolaze“, između ostalog je istakao profesor istorije Marko Radojević koji je u svom izlaganju definisao prostor Sandžaka kroz istoriju i istakao zadovoljstvo da jedan od najvećih studentskih domova u Beogradu nosi ime Rifata Burdževića Tršo.

Asmir Lucević je istakao u svom izlaganju da upravo islamska arhitektura svjedoči o duhu mjesta i o duhu vremena.

„Njena specifičnost je u tome što je na umjetnički način, estetski način brojnih kula koje su dobile drugo ime nego što su se prvobitno nazivale. Šta bi Niš bio bez tvrđave ili Drina bez Vezirove ćuprije, pa da ne navodimo druge destinacije islamske arhitekture“, kazao je Lucević, istakavši da ostaci islamske arhitekture u Crnoj Gori odolijevaju vremenu ali ne i urbanizaciji.

„Islamska arhitektura u Crnoj Gori predstavlja značajan element identiteta svih građana države. Pokazuje da nju ne čine samo sakralni objekti, već su to prostori koji se daju na korišćenje svim stanovnicima i koji su svojom formom, sadržajima, elementima dobrobit za sve“, zaključio je na kraju svog izlaganja Asmir Lucević.

Novinarka iz Berana, Milena Bubanja je kroz demografski prikaz i popis stanovništva u Bihoru, prikazala migraciona kretanja.

„Bošnjaka u Sandžaku ima oko 250.000 što čini većinsko stanovništvo sa prkeo 50% od ukupnog broja stanovnika“, kazala je ona. Kroz popis stanovništva, Bubanja je prikazala kako je sazrijevala bošnjačka nacionalna svijest.

„Oslanjajući se na brojke, ostaje mi da zaključim da se svijest o bošnjačkom identitetu sada već utemeljila među njenim pripadnicima. O muslimanima na našim prostorima se više zna i pamti nego što je napisano. Čak ni u ozbiljnoj naučnoj literaturi tema muslimana u Crnoj Gori nije sistematski obrađivana niti iscrpno izučavana, na nama kao društva u cjelini je da učinimo da kultura, tradicija i vrijednost bošnjačke kulture žive. Jačanje crnogorskog nacionalnog etnikona ne smije se ostvarivati asimilacijom drugih naroda, u konkretnom slučaju Bošnjaka i osporivanjem njihovog nacionalnog subjektiviteta. A to je ovaj skup posebno važan jer uključuje i one koji nijesu Bošnjaci ali se tim pitanjem bave i istražuju“, istakla je na kraju svog izlaganja novinar Milena Bubanja upućujući čestitke organizatoru okruglog stola, Asmir Cikotiću.

Projekat je podržan od strane  Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava.

DENIS BOŽOVIĆ

SO PETNJICA: USVOJEN PREDLOG ODLUKE O PRIVREMENOM FINANSIRANJU

2

Odbornici petnjičkog parlamenta usvojili su danas Predlog odluke o privremenom finansiranju Opštine Petnjica za period  januar-mart 2018. godine.

Sekretar Sekretarijata za lokalnu upravu, Ziko Alilović je između ostalog naveo da je Sekretarijat za lokalnu upravu pripremio budžet, ali da su okolnosti uslovile njegovo odlaganje, te su shodno Zakonu o budžetu pripremili Predlog odluke o privremenom finansiranju.

Opozicioni poslanici su u više navrata replicirali i negirali navode sekretara i odbornika DPS-a, a poslanik BS Rifat Agović kaže da Statut i poslovnik o radu Skupštine nalaže da se prije rasprave o odluci ona nađe na dnevnom redu nadležnog odbora.

“Odluka o privremenom finansiranju nije prošla ni Odbor za statute ni propise, ni Odbor za finansije I budžet. Uz to, ovo je četvrta godina za redom da Petnjica neće donijeti odluku o budžetu u regularnom roku, već nakon tri mjeseca”, rekao je odbornik BS.

Predsjednik Opštine, Samir Agović je potvrdio navode sekretara Sekretarijata za lokalnu upravu Alilovića.

” Željeli smo da usvojimo precizne parametre, da bi tačno znali na šta možemo računati kada su lokalni izvori finansiranja u pitanju. Želim da naglasim da Opština Petnjica do sada nijednom nije imala rebalans budžeta i takvu politiku nastojimo da zadržimo i ubuduće”, rekao je Agović.

Na sjednici Skupštine su takođe izabrani članovi Odbora za statut i propise, Odbora za finansije i razvoj privrede i Odbora za izbor i imenovanje.

Na svečanosti nakon sjednice uručena su priznanja i nagrade najboljim sportistima Petnjice.

ALDIJANA JAVOROVAC