U SRIJEDU PREZENTACIJA AGROBUDŽETA ZA 2018.

0

Petnjička opštinska administracija pozvala je sve poljoprivredne proizvođače sa teritorije opštine Petnjica da u srjedu 21.02.2018 sa početkom u 14h dođu na prezentaciju Agrobudžeta za 2018. godinu

Predavanje će se održati u zgradi opštine u skupštinskoj sali.

A.N.

PETNJICA: SLABA NAPLATA KOMUNALNIH USLUGA

1

Komunalno preduzeće u Petnjici postoji od 2. februara 2016.godine, a trenutno je zapošljeno četrnaest radnika. Kako su portalu radija saopštili nadležni ove službe, odaziv građana Petnjice nije na zadovoljavajućem nivou, kada je u pitanju plaćanje komunalnih računa. Račune za smeće, građani Petnjice su počeli da dobijaju od februara 2016.godine, a ukupan iznos na godišnjem nivou koje komunalno fakturiše je 9 867 eur. Po osnovu istih faktura, naplata na godišnjem nivou iznosi 6 743 eura što čini 68.33% naplate.

Kada je naplata smeća u pitanju, ona bi bila rentabilna da opština Petnjica ima svoju deponiju. Međutim, ako se uzme u obzir da se izdvaja 323.65 eura po turi preduzeću iz Rožaja za odvoz komunalnog otpada, onda je poslovanje komunalnog preduzeća na ivici rentabilnosti.

Rožajsko komunalno preduzeće jednom sedmično dolazi i odvozi smeće a u ljetnjim danima, kada se znatno poveća broj stanovnika u Petnjici, onda dolazi i dva puta sedmično. Kada je voda u pitanju naplata računa je znatno lošija. Podsjećanja radi, račune za vodu građanima su počeli da se uručuju od januara, 2017.god.

Na godišnjem nivou, Petnjičanima se fakturiše 5 648 eur a naplata je 2 431 eur, što čini 43% naplate. Kako su kazali iz nadležne službe, samo za hlorisanje se na godišnjem nivou izdvoji 1 200 eura. Ako se tome doda da je održavanje vodosnabdijevanja znatno skuplje, onda se da zaključiti da je neophodno da građani ispunjaju svoje obaveze u cilju rentabilnosti komunalnog preduzeća Petnjica. Stoga su nadležni uputili apel svim građanima da redovno izmiruju svoje obaveze i na taj način pomognu boljem i efikasnijem radu komunalnog preduzeća.

DENIS BOŽOVIĆ

ISAD MURATOVIĆ: ČEKAM DA OPŠTINA ISKOPA KANAL ZA VODU KAKO BIH POČEO SA TEHNIČKIM PREGLEDOM AUTA

1

Petnjičanin Isad Muratović tvrdi da već dvije godine čeka da opština iskopa odvodni kanal za vodu ispred objekta namijenjenog za tehnički pregled auta. Objekat se nalazi na samom izlasku iz užeg jezgra Petnjice, na putu prema Boru. 

“Iz opštine su to obećali prilikom asfaltiranja puta pored moje kuće. Ne mogu početi bez toga. Poslao sam zahtjev i postigli smo dogovor, ali se niko nije javljao povodom toga“,  kazao je Muratović.

On je saopštio da je u ovaj objekat investirao više od 170.000 eura.

 

ALDIJANA NOVALIĆ

 

PETNJICI IZ EGALIZACIONOG FONDA 755.320 EURA

0

Ministarstvo finansija donijelo je plan privremene akontativne raspodjele novca iz Egalizacionog fonda za tekuću godinu, koji iznosi 31 milion eura.

 Petnjica će dobiti 755.320 eura, a najviše novca ide u Nikšić 6,1 milion, potom Bijelo Polje 5,75 miliona, Berane 3,92 miliona, Pljevlja 2,66 miliona, Rožaje 2,62 miliona, Danilovgrad 1,88 miliona, Andrijevica 1,26 miliona, Šavnik 1.04 miliona, Plav 1.05 miliona, Kolašin 1,01 milion, Mojkovac 925.467 eura, Ulcinj 870.212 eura, , Žabljak 626.325 eura i Gusinje 469.536 eura.

Ove opštine, uključujući i Prijestonicu Cetinje, su i prošle godine bile korisnici Egalizacionog fonda, na osnovu čega je napravljen plan za ovu godinu. Generalni sekretar Zajednice opština Refik Bojadžić Pobjedi je kazao da nakon ovog, privremenog, slijedi konačni plan.

“Ova sredstva će se do donošenja konačnog Plana akontativne raspodjele sredstava za 2018, privremeno akontativno raspoređivati opštinama korisnicima Fonda, a na nivou procentualnog učešća pojedinih opština u ukupnim sredstvima Fonda za 2017. Budući da se Prijestonici Cetinje, shodno Zakonu o Prijestonici, više ne dodjeljuju sredstva Egalizacionog fonda, raspodjela se vrši na 15, umjesto na 16 opština, kako je to bilo do ove godine. Zbog toga se obezbjeđuje nešto veći nivo sredstava Egalizacionog fonda pojedinačno po opštini”, objasnio je Bojadžić.

“DOBRO VEČE MONTENEGRO” SINOĆ U PETNJCI

0

Sinoć je u Sali Centra za kulturu u Petnjici održana pozorišna predstava “Dobro veče, Montenegro”.Ova pozorišna predstava je prva predstava na našim i širim prostorima na temu egzodusa izbjeglica sa Bliskog istoka i migrantske krize, sagledane kroz sudbinu jedne migrantkinje, koja na kraju stiže u Crnu Goru, gdje nalazi utočište.

“Održavanje ove predstave znači nastavak saradnje s autorom teksta, Draganom Koprivicom, koji je u decembru u Petnjici imao premijeru svog autorskog projekta “Čovjek za sve”, u kojem igraju mladi glumci amateri iz osnovne i srednje škole u Petnjici, a glavnu ulogu je igrao talentovani Emir Muratović, koji je na sebe skrenuo pažnju na prošlogodišnjem, 47. Festivalu dramskih amatera u Bijelom Polju”, istakao je direktor petnjičkog Centra za kulturu Sinan Tiganj dodajući da gostovanje Studentskog teatra iz Podgorice u Petnjici predstavlja vid povezivanja mladih pozorišnih amatera iz dva grada, kao i detalj bogatog kulturnog mozaika koji Petnjica priprema za naredni period (književne večeri, muzički, dramski i drugi sadržaji).

Petnjička publika je sinoć bila u prilica da uživa u glumačkoj predstavi koju sačinjavaju članovi Studentskog teatra: Nikoleta Radević, u glavnoj ulozi, i Nađa Labudović i Nemanja Vojvodić. Majstor svjetla je Dražen Milić, a tona Nemanja Klikovac.

DENIS BOŽOVIĆ

ĐULSA MUHOVIĆ: AKO NEMA SRCE ŠIROKO, ČOVJEK NE MOŽE BITI DOBAR

2
Devedesetogodišnja Bihorka Đulsa Muhović od milošte ili skraćeno Đula, svoje staračke dane provodi u Podgorici kod rodbine jer su joj svi “po svijetu proputili”. U kući na Koniku, podgoričkom naselju, Đula je proslavila ulazak u desetu deceniju života. Ljeti se vraća u u Trpezi, gdje sa svojom porodicom “udiše dobri bihorski vazduh”. Tri puta je rodila blizance i ima 50 unučadi i praunučadi.
Danas punite devedeset godina. Pričali su mi stariji da se nikad niko nije upisao u knjige kad se rodio, nego su djeca išla sama pa se upisivala.
– Nije bogomi. Moj je otac bio hodža, klanjao je i postio. Redovno je djecu upisivao.
Đe je bio hodža?
– Niđe, samo je klanjao i postio. Bio je veliki domaćin.
Kako ste se prezivali?
Hodžić rodom, a Muhović udata.
Sa koliko godina ste se udali?
– Ja sam malo posedela poviše, od 16 godina.
Bogami ste zakasnili?
– Pa ja da ne zakasnim požurih, ali ne žalim. Fino sam se udala, finu porodicu. I finog sam muža imala. Ali, nažalost, otišao je malo ranije. I sin mi je otišao. Imam djecu dobru, porodicu, snahe, sve mi je fino.
Koliko imate djece?
– Imala sam osmoro. Sin mi je najstariji umro, ostali su mi unuci. Imam dobre snahe, od dobrih ljudi. Ja sam gledala odakle ću da ih oženim. Za sve smo šitali i to je važno bilo. Ako nije sudski zakačeno, ako nije nešto u redu, ja ne volim u kuću da mi dođe. Unučad mi dobra, paze me. Na našem terenu, mislim da sam najsretnija majka. Imam 20 unučadi, ja mislim. A praunučadi 30. Triput sam se dvojčila, triput imala blizance. Nijesam tad imala ni struju ni vodu, nego lampu i fenjere. Najmlađi kad su rođeni dobila sam struju i vodu, imala sam komfor kao ovdje. Kad sam rodila najmlađe, plakala sam što sam rodila, kud ću pet sinova. Treba šest kuća da se napravi, treba veliko imanje, a evo sad sve ostalo, sve zatvoreno. Idem na ljeto tamo, a zimi ne daju mi djeca, ovdje sam u toplije krajeve.
Ti blizanci, jesu li svi bili sinovi?
– Bila je jedna ćerka i pet sinova. Sve su majke slale jednoga vojnika, ja dvojicu u mornaricu, gospodsku vojsku Titovu vojsku. Bila sam vrijedna, živa žena pa sam sve postigla, lijepo ih odnjivila. Samo da nemaju problema sa zakonom, drugo je sve lako, sve će se postić’. Ni gladna, ni žedna, ni gola. Nijesam htjela daleko da se udam, jedno pet, šest koraka. Bilo Titovo doba, šarena kola, igranke, konferencije, nijesmo se sastajali sa momcima, ali smo se pismima čuli i uzimali. Nit’ sam ja smjela. Otac mi je bio opasan, nije dao druženje sa momcima. Od 16 se udala, od 17 u domovini. Muž nije imao majku, ali je imao dobru maćehu, dao joj Bog na taj svijet sve najljepše jer me je prihvatila kao svoje dijete, a i ja sam slušala. Tad se moralo slušat, djeca su poslušna bila. Pisma sam ja pisala. Završila sam četiri razreda. U maj se zaratilo, a u jun sam trebala da završim pa sam jedan mjesec ostala dužna četvrtom razredu. Zaratilo se 41. Školu sam učila u Trpezima, gdje je tada imalo ta četiri razreda, a kad je došao Tito „osmoletka“.
MUŽ ZASLUŽUJE POŠTOVANJE AKO NIJE PIJANICA I PROPALICA
Đula priča i da pisma ne čuva, ali da “ima žali” za mladošću, jer da se starat mora. Neobično joj što je rodila triput po dvoje djece, a da nikad ni na kontroli nije bila. Svu djecu je kući rodila, a od pomoći je imala jednu ženu. Sjutradan bi nastavila normalno sa poslom kao da nije rodila. Pomuzi ovce i krave. Kaže da je imala dobar brak i ćutek nije nikad zaslužila, jer smatra da muž uvijek mora biti stariji, ali ne po godinama, nego što zaslužuje pažnju, poštovanje, ako nije propalica i pijanica, jer “to se ne može trpjeti, nije žena robijaš”.
– Ako žena ne poštuje muža, niko nju ne poštuje živ. U braku ljudi treba da budu složni i vjerni. Ne zove se brak da se vežeš već da se voliš i poštuješ.
Priča i o tome kako je bila šnajderica, tkala ćilime, tkala stazice, radila sve što je pare donosilo, da djecu izdržava. Mašinu još čuva i pokloniće je snahi. Žnjela je žito, kopala kukuruz. I nije samo kopala i orala, jer bilo je dosta ljudi. Sada je sve trnje po njivama…pa iako ljudi dolaze na odmore, napravili su fine kuće, ima struje, telefona, svaka kuća kola, na selu kao u gradu.
Kaže da se najviše plaši kriminala, svađe i pijanke.
Bila je predsjednica Antifašističkog vijeća za taj kraj i priča o tome kako je to bila lijepa titula za to doba, ali se nje odrekla kada je dobila djecu, jer nije mogla da postigne toliko obaveza. Bila je na Titovom grobu, jer su tako odredili. Smatra da ko je cijenio i poštovao, Titovo je vrijeme bilo dobro, da je bila sloboda, da si mogao mirno spavati i na ulici. Priča i o tome da su joj danas djeca „podaleko“. Neki su tu, neki u inostranstvu. Dođu ljeti da je posjete. Kaže i da nije ni inostranstvo zlatno i sjajno, već da je moralo da se ode.
Gajila je duvan dok je mogao da se proda, a nikad nije duvanila. I da se pomalo sadilo, da se ima za sebe. Stoke je dosta imala. I ovce i krave i koze. Za njih kaže da su „napast“.
Brat joj je Džeko Hodžić. Bio je na Golom otoku “na Infobiro”, ali nikada nije imala nikakvog problema zbog toga. Ljudi ga “ošpijali”, pa je zato tamo završio. Tjerao je pravdu, “pa je zalutalo to u Titovo vrijeme”.
MAHMUT ADROVIĆ JE BIO VELIKI I DOBAR ČOVJEK
Rata se dobro sjeća. Početka, partizana, po šumi im je nosila hranu. Brat joj je bio, pa je znala đe se nalazi, kada bi obišli teren davala im je hranu, ali penziju boračku nije dobila. Nije imala godine. Bilo je teško, pa nijesu znali na koju stranu krenuti, sa Osmanom Rastoderom ili sa partizanima. Brat joj je bio borac i komunista, deset puta su joj kuću pretresli, kudeljica vune nije ostala što Osmanovi ljudi nijesu pretresli. Na kraju su Osmana Rastodera ubili, a kuću su mu zapalili, gdje mu je i žena izgubila život u požaru. Kaže da su četnici krenuli na pohod da pale sve, pa im se učinjelo da vide džamiju i vratili se. Vjeruje da bi cijelu Petnjicu zapalili. Dolazili su kod njenog oca četnici i komunisti da se dogovore gdje da čekaju Njemce, ako ih napadnu. Nakon dogovora četnici na jednu stranu, a partizani, kojih je bilo malo, na drugu. Centar četnicima je bila Polica.
Toga dana je poginuo Mahmut Adrović sa bratom. To su bili studenti koji su se razdvojili i otišli ka Petnjici. Za Mahmuta kaže da je bio veliki i dobar  čovjek. Njen otac je bio bogataš, pa se družio sa Mahmutom. Kad bi Mahmutu nešto zafalilo znao bi kome da se obrati, jer je njen otac pomagao i drugim studentima. Babačić, Duraković, Huremović i dva Hodžića, u to doba studenti. Jedan Hodžić za doktora, a drugi pravo. Kada se zaratilo, brat joj je došao iz Beograda. Osmana nije zapamtila po dobru, jer je otjerao njenog brata, a nekoliko nedužnih ljudi je otjerano za Njemačku. Jednog Durakovića su otjerali na godnu dana, ali došao je živ. Bilo je to zlo vrijeme.
MITRALJEZ JE BIO SPREMAN DA MI STRIJELJAJU BRATA
Kaže da je sada sloboda i da voli vrijeme. Svi su složni i ne treba gledati ko je ko. Samo treba gledati ko je čovjek, ko zna šta je familija, šta je “siromaštinja”.
– Ako nema srce široko, čovjek ne može biti dobar.
Pamti i lijepa i loša vremena. Kao najljepša uspomena ostala joj je ona kad joj je brat došao iz partizana. Kada je prošao korpus iz primorja našla je kapu petokraku koju je stavila na glavu i sva srećna požurila do kuće i tamo zatekla brata. Tu noć pamti po velikoj žalosti jer je to bila noć kada je poginuo jedinac brat njene maćehe i još jedan hodža. Zapravo, ispričala je taj tragičan događaj, kako su u baraci na vrhu sela, Babići, otac i sin i hodža odsjeli. A hodža, imao bradu. Pa, partizani iz korpusa misleći da su četnici, ubiju ih.
Priča i o tome kako je u ovim selima samo jedan učitelj bio pravoslavac, da je bio iz Andrijevice i službovao u Trpezima i da je nju učio. I da je imao i kuću i imanje. Zvao se Milan Perović. Sjeća se da bi svako jutro svratio kod njenog oca na rakiju, pa onda na učenje. I da je poslije prodao imanje i otišao.
O svom mužu, kaže da je umro u 83. godini, poslije 62 godine braka. Žali što nije živ da vidi svu ovu finu omladinu, unučad, snahe… Bio je samo pet godina stariji od nje, a preminuo je od moždanog udara. Priznaje da kada bi se on naljutio, ona bi ćutala, da se zna da je muž starješina kuće, pa i ako joj nije bilo ni malo pravo. Vjeruje da sloga kuću gradi i da je ona zato stalno bila strpljiva. Sjeća se da je muža uvijek zasmijavala. Kaže, bolje da ga nasmije nego da ga ljuti.
Najteži trenutak u životu joj je bio kada je vidjela da će joj strijeljati brata, u 27. godini. Najteže je bilo što to mora da gleda, a ne smije da se priđe. Mitraljez pripremljen i čekaju da ga strijeljaju, ako ne kažu đe je brat. U tom trenutku je stigla albanska aktivna vojska koja je stanovala u kuli Osmanovića, jer je Redžo Osmanović javio, pa su ih oni rastjerali. A naši ljudi „seljaci, svakoje pušku natovarilo i čekaju da strijeljaju dijete ako ne kažemo gdje je Džeko“. I jedni Albanci su bili komunisti, jedan uze majci dijete u naručje i ispjevao je jednu pjesmu, a samo je dvije riječi albanske zapamtila „ćoj đaljo, ćoj ređo“.
– Samo naši ljudi su teror vršili nad nama. Sto suda pčela prevrnuto. Bježali smo na planinu.
Danas, velike su joj godine kaže, ali zahvalna je što smo je saslušali da ispriča priču. U Trpezi će opet doći u maju, jer ima veliku baštu. Nada se da će tu biti posijano povrće kao nekada, ali ona ne može.
Sina savjetuje da uvijek zakopča džepove jer mu u svakom času može neko „peljnuti“ nešto, pa da on nedužan odgovara. Sa njom rote među snahama nema, jer ona lijepo zbori, pa su i svi takvi.
SAMIR RASTODER

OBILAZAK MLADIH PČELARA U BIHORU

1

Odjeljenje za poljoprivredu Opštine Petnjica ovih dana obilazi poljoprivredne proizvođače. Akcenat je stavljen na mlade pčelare koji su pravo na nabavku pčelinjih društava ostvarili na osnovu Javnog poziva opštine Petnjica za 2017. god. kao i pčelare koji su pravo na nabavku društava ostvarili na osnovu projekta koji se realizovao u saradnji sa Opštinom, TIK-om i Udruženjem pčelara Bihor.

„U ovom periodu veoma je bitno da su pčelinja društva zdrava i  imaju dovoljno hrane. Osim pomenutog veoma bitna činjenica jeste da društva imaju maticu koja je u fazi zalijeganja jaja“, saopštili su iz službe.

U narednom periodu ovo odjeljenje posjetiće sve poljoprivredne proizvođače sa teritorije opštine Petnjica. Kako su istakli, najveća pažnja biće posvećana poljoprivrednicima koji su preko Javnog poziva za 2017 godinu ostvarili pravo  za nabavku sadnica šljive i lijeske kao i nabavku plastenika

„Napominjemo, da stojimo na raspolaganju svakom poljoprivrednom proizvođaču kojima je neophona stručna pomoč“, istakli su iz službe za poljoprivredu opštine Petnjica.

DENIS BOŽOVIĆ

AGOVIĆ: POSTAJEMO PRIVLAČNO MJESTO ZA ŽIVOT I INVESTIRANJE

7

Naša opština do sadaje bila saobraćajno izolovana i realno se nije moglo očekivati da će biti privlačna za bilo kojeg potencijalnog investitora. Realizovanim i započetim projektima mijenjamo tu sliku i siguran sam da će uz unapređenje ostale infrastrukture Petnjica postati privlačno mjesto za ulaganje u oblasti preduzetništva kaže predsjednik opštine Samir Agović. Akcenat je ove godine, dodaje on, na izgradnji puteva, vodovoda, uređenju užeg gradskog jezgra kao i na poboljšanju

elektromreže.Nastavićemo temeljnu rekonstrukciju puta Petnjica Berane. Direkcija za saobraćaj je raspisala tender za izvođača radova na toj dionici koja je duga 12,4 km. Vlada je obezbijedila 7.400.000 eura kaže Agović. Po njegovim riječima, realizacijom tog projekta stvoriće se pretpostavka za dinamičniji razvoj naše sredine.

PROJEKTI

U toku je i izrada projekta za rekonstrukciju dionica regionalnog puta Trpezi Kalače čija je vrijednost 50.000 eura. Sredstva su obezbijedili Vlada i Ministarstvo saobraćaja preko Direkcije javnih radova.

-Posvećeni smo iznalaženju sredstava za izradu projektne dokumentacije za put Bioča Petnjica. Sredstva koja se ulažu u saobraćajnu infrastrukturu su velika, ali je to prijeko potrebno sjeveru. Jer, izgradnjom puteva, uz autoput Bar Boljare, integrisaće se sjeverni region i ubijeđen sam biće dobro mjesto za život. Očigledno da je Vlada posvećena razvoju sjevera i da će se za nekoliko godina naš region približiti stepenu razvoja ostala dva regiona u državi ističe Agović. Tokom ove godine biće nastavljeni radovi na četvrtoj fazi izgradnje vodovoda Murovsko vrelo za šest domaćinstava, čija je vrijednost u ovoj fazi oko 200.000 eura.

-Osim toga, radićemo i na vodovodu Višljica na Savin boru. Ministarstvo poljoprivrede nas podržava u realizaciji ta dva projekta, lokalna uprava takođe izdvaja svoja sredstva, ali i građani novčanim sredstvima pomažu realizaciju najavljuje Agović. On dodaje da je planirano asfaltiranje tri kilometra lokalnih puteva, nasipanje i čišćenje puteva ka katunima, ali i pojedinim mjesnim zajednicama.

GRAD

Ove građevinske sezone aktuelni će biti radovi u užem gradskom jezgru. Riječ je o tri projekta.

-To su regulacija Koraćkog potoka, izgradnja modernih saobraćajnica i poslovnog objekta za potrebe državnih organa. Prva dva projekta fi-nansira Direkcija javnih radova u ukupnoj vrijednosti od 450.000 eura. Što se tiče izgradnje objekta za potrebe državnih organa, finansira ga Ministarstvo rada i socijalnog staranja, a vrijedan je oko 200.000 eura – dodaje Agović.

Imaće urednije snabdijevanje strujom

Petnjičanima je jedan od najvećih problema loše snabdijevanje električnom energijom. Prvi čovjek opštine očekuje da ga riješe ove godine.U saradnji sa menadžmentom CEDIS-a stvorene su pretpostavke za ulaganja u oblasti elektrosnabdijevanja. U ovoj godini radiće se rekonstrukcija niskonaponske i visokonaponske mreže. Izvršiće se rekonstrukcija dalekovoda 10 kl I Jaštag Paljuh sa krakom za Tucanje Savin Bor najavljuje Samir Agović.

Zavrijedili povjerenje

Na nedavno održanim | lokalnim izborima DPS je osvojila apsolutnu vlast.

To je ujedno i najbolji rezultat koji je ta partija ostvarila na lokalnim izborima i sa 20 mandata | od ukupno 31 koliko u Skupštini opštini Petnjica ima DPS, riječ je o gotovo dvotrećinskoj većini.

-Zahvalni smo našim biračima koji su nam pružili tako snažnu podršku, međutim, sa druge strane je to velika odgovornost.

Mi smo ovakav rezultat ostvarili predanim, odgovornim i poštenim radom, | imali smo snažnu podršku Vlade i zahvaljujući toj podršci ostvarili smo mjerljive rezultate u svim oblastima života naših građana – ističe Samir Agović.

IZVOR: POBJEDA
V.JAŠOVIĆ 

PRIPREME ZA PODIZANJE POTPORNOG ZIDA

1

Radnici građevinske firme Genex, danas sa svojom mehanizacijom rade na rasčiščavanju odrona koji se nalazi preko puta motela u Petnjici.

Kako nezvanično saznaje portal radija, kada budu povoljni klimatski uslovi, u ovom dijelu putnog pravca će se raditi na podizanju potpornog zida.

D.B.

 

POČELO PRIJAVLJIVANJE FARMERA ZA OSTVARIVANJE PRAVA NA PREMIJE

0

Anis Adrović, savjetnik u Agro biznis centru je rekao da su nakon održanog predavanja o premijama i bezbijednosti mliječnih proizvoda, Bihorci pokazali interesovanje.

“Odmah nakon javno održanog predavanja i informisanja mještana, oni koji se bave ovim poslom počeli su da dostavljaju zahtjeve za registraciju, kao i dokumentaciju u cilju upisa gazdinstva u registar kako bi mogli ostvariti pravo na premije za prerađene mliječne proizvode”, rekao je Adrović.

Iz Ministarstva su naglasili posebne uslove prilikom ostvarenja prava na premiju, gdje se ističe da gazdinstva koja prerađuju do 50 litara mlijeka, to rade bez dodatne opreme, a ona koja prerađuju više od 50 litara mlijeka na dan, moraju imati posebne objekte za to.

A.N.