Urednik portala Standard Samir Rastoder uhapšen je juče nedaleko od Kraljeva i tako zaustavljen u obavljanju radnog zadatka, nakon čega su ga službenici srbijanske policije i agenti BIA-e neosnovano maltretirali punih šest sati, isljeđivali i skidali do gole kože! Tom prilikom, Rastoder je nezakonito pretresan, a oduzet mu je i mobilni telefon, koji je sve vrijeme njegovog zadržavanja bio u rukama agenata, koji su ga po svemu sudeći detaljno pregledali. Rastoder je pušten sinoć nakon što je uredništvo nestanak prijavilo crnogorskoj policiji i uputilo poruke na njegov broj da će slučaj tretirati kao otmicu. Rastoder je bio na radnom zadatku i u proputovanju kroz Kraljevo, zaustavljen je oko 14.30 časova, kada ga je policija opkolila sa petoro automobila i u nalik na filmsku akciju izvukla iz vozila njega i vozača jedne taksi firme, koju je angažovao portal Standard.

Urednik Standarda juče ujutro prešao je granicu na prelazu Dračenovac i preko Novog Pazara, Raške, Kopaonika, stigao do Kruševca. Međutim, tokom putovanja primijetio je više nepoznatih vozila, koja su ga konstantno pratila i kretala se ispred i iza automobila u kojem su se nalazili on i vozač.

U konsultaciji sa glavnom i odgovornom urednicom Jasminom Muminović, Rastoder je odlučio da odustane od zadatka i da se vrati u Crnu Goru. Ipak, u tom trenutku nepoznata pratnja nije odustajala, već je napravila obruč u kretanju na putu između Kruševca i Kraljeva, gdje se u jednom trenutku pojavila saobraćajna patrola i zaustavila vozilo.

U momentu zaustavljanja, pored dva vozila sa policijskim oznakama, taksi auto u kojem su bili Rastoder i vozač opkolila su još tri automobila uz upaljene rotacije. Tada su im naredili da izađu iz vozila, stave ruke na haubu i rašire noge, kako bi ih pretresali. Sve se to odigravalo naočigled brojnih prolaznika, od kojih su neki i snimali neuobičajenu akciju.

Poslije pola sata držanja raširenih ruku, nogu i detaljnog pretresa vozila, Rastoder i vozač su privedeni u zgradu policije u Kraljevu, a auto odveženo u garažu iste zgrade.

Uprkos upornom insistiranju da mu se objasni povod takvog postupanja, Rastoder nije mogao dobiti odgovor od brojnih policajaca i inspektora, koji su ih „opservirali“.

Nastavak torture

Nakon ulaska u prostorije policije slijedi nastavak torture, koja je trajala više od pet sati. U nekoliko kancelarija i na više spratova mijenjali su se inspektori kriminalističke policije i agenti BIA-e, koji su kroz razna pitanja pokušavali da iznude odgovore Rastodera, od povoda dolaska u Srbiju do stavova o trenutnoj političkoj situaciji u toj susjednoj državi.

Interesovali su se za rutu kretanja, stajanja, fotografisanja, komunikacije i poznanstava u Srbiji, na Kosovu i u Crnoj Gori. Kako su vidjeli da njihova unakrsna ispitivanja nemaju efekat, koji su željeli da ostvare tako je i njihova nervoza bila vidljivija.

„Ajmo! Ja ću da ti kažem zašto si ovde, ali ti ćeš pre toga skoncentrisano i iskreno da kažeš gde si bio, šta si radio i zašto si u Srbiji“, tako je počelo višesatno ispitivanje od strane četvorice agenata BIA-e u posljednjoj u nizu kancelarija, kroz koje je Rastoder juče prošao.

U jednoj od kancelarija gdje su Rastodera isljeđivali inspektori kriminalističke policije, natjerali su ga da izuje cipele, provjeravali mu đonove, a onda tražili i da svuče svu garderobu, koju su detaljno ispipali sve do šavova.
Rastoder je detaljno opisao rutu puta, razloge putovanja, način angažovanja taksiste.

„Nemoj da nam vređaš inteligenciju, nego lepo ajmo ponovo“, rekao je drugi agent BIA-e. Rastoder je ponovio istu priču više puta, do detalja gdje je odlazio u toalet. Agente BIA-e je interesovalo zašto je izabrao baš tu rutu, da li je imao komunikaciju sa bilo kim u Srbiji i da li zna bilo koga u toj državi.

“Šta će se desiti ako si lagao“

Nakon što su ga pitali „ko je ukucavao rute u navigaciji“ i odgovora Rastodera „da je on to radio“, agenti bije su postavili pitanje – da li je ukucavao koordinate, na šta su dobili negativan odgovor.

„Ako mi sada pregledamo navigaciju i utvrdimo da si lagao, šta će se desiti“, pitao je agent. Na to je Rastoder odgovorio da mu nije poznato da se na navigaciji mogu ukucavati koordinate i da nema pojma o čemu pričaju, a da ako ga uhvate u laži, svako samo radi svoj posao.

Zatim su se raspitivali da li je nešto snimao ili slikao tokom proputovanja kroz Srbiju.

„Ne, nijesam ništa slikao i ako sam imao namjeru da slikam prelijepu prirodu na Kopaoniku“, rekao je Rastoder. Međutim, njima to nije bilo dovoljno, već su uzeli njegov telefon, natjerali ga da isti otključa i ponijeli ga u drugu prostoriju.

Uslijedila je serija pitanja o tome šta urednik Standarad misli o političkoj situaciji u Srbiji, šta misli o Vučiću, Brnabić, zatim šta misli o priznanju Kosova od Crne Gore te o mišljenju o prijemu CG u NATO.

Agenti su pažljivo slušali političku analizu Rastodera uz povremene komentare. Isljednike je takođe interesovalo kada je Rastoder išao na Kosovo, te zašto i on nije otišao iz Crne Gore kada su to uradile njegove sestre i brat. Sve ovo navodi na zaključak da je interesovanje agenata BIA-e imalo sasvim drugu pozadinu od one koju su šturo saopštili da se navodno sumnjivo kretao rutom gdje je prolazila štićena ličnost.

Bez objašnjenja zašto ga ispituju

Sve vrijeme, uredniku Stadarada nije bilo konkretno objašnjeno zašto ga saslušavaju i drže u policijskim prostorijama, a nije mu bila ni data mogućnost da bilo kome javi gdje se nalazi.

„Molim Vas, dajte mi telefon da pred vama zovem suprugu, jer će ona da poludi“, kazao je Rastoder ali je na to dobio eksplicitan odgovor da to „nije moguće“.

Sve vrijeme, uredništvo Standarada je pozivalo Rastodera na njegov broj, ali je se agenti BIA-e, koji su telefon držali u rukama nijesu odazivali.

„Ako se ne javiš u narednih pola sata, smatraću da te neko oteo! Moraću sve da alarmiram“, glasila je poruka, koju je Rastoderu u 17:49 časova uputila glavna urednica Standarda, koju su agenti pročitali. Kako odgovora nije bilo u datom roku, slučaj je prijavljen pripadnicima crnogorske policije.

Tek u 20:13 časova, Rastoder se javio i kratko kazao da je tek izašao iz policije i da kreće odmah ka Crnoj Gori. Sve radnje koje su juče sprovedene nad Rastoderom i njegovim saputnikom izvedene su na nezakonit način, o čemu svjedoči i činjenica da je pušten iz policije bez objašnjenja zašto je zadržavan i bez kopije zapisnika o saslušanju.

Pokušaj montaže portala IN4S

Uprkos svim ovim činjenicama na portalu IN4S pojavila se informacijama da je Rastoder uhapšen jer je navodno nosio 1.500 eura Saši Sinđeliću, svjedoku saradniku u postupku za pokušaj terizma na dan izbora 2016. godine, što je notorna neistina. Rastoder je kod sebe imao svega 500 eura za putne troškove, što je konstatovala i kraljevačka policija.

Iako je taj portal dobio lične podatke o Rastoderu, vozači i vozilu, što ukazuje da su izvor informacije službe bezbjednosti Srbije, ipak sve ostale informacije navedene u spornom tekstu su čista montaža, kako bi te službe u javnosti pokušale da opravdaju način nezakonitog postupanja prema Rastoderu. U prilog tome ide i činjenica da niko od brojnih inspektora i agenata tokom ispitivanja nijednom nije pomenuo ime Saše Sinđelića.

Uredništvo Standarda

Osnovna škola “25. maj – Vrbica” postigla je veliki uspjeh na državnom školskom takmičenju u fudbalu, koje je održano pod pokroviteljstvom Ministarstva sporta i fudbalskog Saveza Crne Gore.

Srednja mješovita škola u Petnjici je jedna od osam škola u Crnoj Gori koje su dobitnice 3D štampača u  okviru projekta Digitalne tehnologije kao potpora inkluzivnom obrazovanju. Poziv za učešće u ovom projektu, čiji je autor nastavnik bilogije Branko Anđić, objavljen je na sajtu Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Podgorica. Koordinator projekta za školu je prof. informatike Mirela Ćeman.

Za učešće su bile prijavljene 22 osnovne i srednje škole. Razmatrano je i evaluirano 20 prijava koje su bile kompletne. Partneri u projektu, po preporuci Univerziteta Johannes Kepler – Centra za STEAM obrazovanje, odabrali su SMŠ Petnjica. Važno je istaći da je petnjička škola jedina sa sjevera koja je ušla u projekat.

Glavni cilj ovog projekta  je stvaranje digitalnih obrazovnih alata koji se mogu koristiti u inkluzivnom obrazovanju kao instrument za kooperativno učenje između učenika sa invaliditetom i učenika bez smetnji u razvoju. Projekat uključuje neophodnu obuku nastavnika i materijale za praktičnu implementaciju u inkluzivnoj učionici. Realizaciji ovog projekta pomogli su Univerzitet Johanes Kepler Linz, Austrija (Johannes Kepler, University Linz), Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Crne Gore, OŠ “Zalik” Mostar, Bosna i Hercegovina. 

Školama koje su ušle u projekat biće dodijeljeni besplatni 3D štampači i materijali za štampu koje mogu korisititi u nastavi, a koji će biti obezbijeđeni iz budžeta projekta najkasnije do prvog septembra 2019. godine.

U petnjičkoj školi obuka za upotrebu i korišćenje 3D štampača u obrazovanju održana je 24. maja 2019. godine. Obuku su realizovali: Branko Anđić, Desanka Malidžan i ekipa iz  Austrije: Eva Ulbrich, Diego Lieban, Renata Vagova. Višesatnoj obuci je prisustvalo 15 nastavnika.

Zbog nepovoljnih vremenskih prilika, lokalna uprava je odlučila da pruži pomoć lokalnom udruženju pčelara.

Naime, opština je opredijelila 1000 eura za petnjičke pčelare za obezbjeđivanje neophodne određene količine prihrane za pčelinja društva.

“Izuzetno loše vremenske prilike su opteretile pčelare tako da smo odlučili da izađemo u susret njihovom zahtjevu za podršku za njihova pčelinja društva kako bi obezbijedili određenu količinu hrane za naše udruženje koje je veoma aktivno.

Poznato je da svake godine pružamo određenu vrstu podrške našim pčelarima, posebno mladim, jer smatramo da sektor pčelarstva je veoma interesantan za naše područje i naše ljude.

Opšte je poznato da je bihorski med izuzetnog kvaliteta i da imamo desetak jako uspješnih pčelara koji po svojim aktivnostima i radom u pčelinjaku mogu biti primjer i za veće sredine. Netaknuta priroda i bogatstvo paše za pčele koje se ogledaju u prostranim cvjetnim livadama, četinarskim i listopadnim drvećem odnosno svega onog što je neophodno pčelama za proizvodnju meda, predstavlja ovu sredinu veoma atraktivnom za bavljenjem pčelarstvom.

Zbog toga nam je cilj da pružamo podršku udruženju pčelara kroz podsticajne mjere i subvencije. Pčelarstvo je inače djelatnost kojom može da se bavi svaki stanovnik naše opštine ukoliko ima samo afinitet prema ovoj djelatnosti jer, osim rada i znanja, ne zahtijeva određene pretpostavke u smislu posjedovanja poljoprivrednog zemljišta ili šumskog kako je to za neke druge grane poljoprivrede preduslov.

Veoma često izlazimo u susret zahtjevima našeg udruženja pčelara za određena predavanja eminentnih stručnjaka a sve sa ciljem podizanja nivoa znanja za ovu djelatnost. Kako se radi o udruženju koje je dobro organizovano, oni mogu uvijek očekivati podršku lokalne uprave ali i ministarstva poljoprivrede koje takođe podstiče da se, prije svega mladi ljudi, aktivno bave pčelarstvom”, istakao je za portal radija Samir Agović, predsjednik opštine Petnjica.  

DENIS BOŽOVIĆ

Nedavno je direktor Uprave za dijasporu Predrag Mitrović, boravio u Luksemburgu na poziv Bošnjačko donatorskog fonda ( BD Fond ). Riječ je o prvoj zvaničnoj posjeti, a sastanak je organizovan u prostorijama BD Fonda.

Cilj sastanka je bio da se Mitrović upozna o aktivnostima koje sprovodi ovaj fond.

„Iskoristili smo priliku da upoznamo gospodina Mitrovića, sa radom, aktivnostima i projektima našeg udruzenja, od osnivanja pa do danas. Gospodin Mitrovic je istakao, da uspjeh koji smo postigli, posebno projektom školovanja djece, to jest studenata u Crnoj Gori, zaslužuje svaku pohvalu i pažnju javnosti. Naš gost je takođe iskoristio priliku da čestita našem kandidatu Enveru Koraću, na izboru u članstvo savjeta za dijasporu, istakavši da je lično asocirao članovima komisije da prilokom odabira imaju u vidu zasluge i realizovane projekte BD-Fonda. Moram istaći da je Direktor uprave iskoristio svoje pravo da nominuje još pet kandidata, među kojima je izbor pao i na trećeg kandidata iz Luxemburga Ismeta Muhovića.

Komisija je predložila našeg kandidata Envera Koraca, dugogodišnjeg predsjednika našeg udruženja, kao i Edina Latića, kandidata ZK Bihor, za ulaz u članstvo savjeta. Kao predsjednik našeg udruženja zahvalio sam se gospodinu Mitroviću na posjeti, kao i na ukazanom povjerenju i podršci našem kandidatu. Ovaj radni sastanak i pozitivna energija sa njega, kako nas članova kluba tako i direktora Mitrovića, nagovještaj jedne duge i plodne saradnje”, istakao je Iljaz Rastoder, predjesnik BD Fonda iz Luksemburga.

DENIS BOŽOVIĆ

Predstavnica crnogorske dijaspore iz Kraljevine Belgije, mlada i talentovana Lea Vratnica, predstavila je na RTCG (Jutarnji program) premijerno spot za pjesmu “Poljem se vija”.

Pjesma je snimljena u studiju Senada Dreševića, koji je uradio i aranžman.

Lea je prošle godine pobijedila na festivalu “Dijaspora pjeva svojoj Crnoj Gori” koji je organizovala NVO “Asocijacija za Dijasporu Crne Gore” i Glavni grad Podgorica.

Lea je rođena 04. septembra 2001. godine u Eupen-u (Kraljevina Belgija), od oca Gorana i majke Danijele. Rodom je iz Podgorice (Tološi).

Završila je nižu muzičku školu u Eupen-u 2014. godine (sofeđo i violina) i već četiri godine pohađa privatne časove pjevanja kod poznatog belgijskog soprana g-dje Carole SIMONS.

Lea se prevashodno bavi pop muzikom ali je interpretiranjem crnogorske izvorne pjesme otkrila emociju, toplinu i ljubav koju nosi izvorna pjesma.

Izjavila da je promovisanje bogatog muzičkog nasljedja, tradicije i multietničnosti domovine Crne Gore veliki izazov i pravo zadovoljstvo.

Pogledajte spot i slušajte pjesmu:https://www.youtube.com/watch?v=DwibdVHzrdo

Početak je aprila 1992. Tokom agresije na BiH, u prvom talasu mobilizacije, određen sam da branim Sarajevo sa njegove jugoistočne strane, tačnije na Osmicama, gdje se nalazi istomeni hotel na koji su dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore danonoćno navaljivali u želji da ga osvoje i ovladaju dobrim dijelom opštine Stari Grad. Bilo mi je trideset četiri godine. Za rat ni previše mlad, niti previše star. Taman.

Moja kuća nalazila se samo nekoliko stotina metara niže od ovog hotela i potpuno je bilo prirodno da mi ratni raspored bude baš na tom mjestu. Tik uz hotel nalazi se put Pale – Trebević – Sarajevo, važna saobraćajnica i od strateškog značaja za obje zaraćene strane, srpsku posebno. Danima smo grčevito branili položaj. Napadani smo sa svih strana i u svako doba dana i noći.

Polovinom aprila krenuo je bjesomučan napad na ovaj hotel i prostor oko njega. Tukli su nas topovima sa Trebevića, Borija, Zlatišta i ko sve zna odakle ne….

I ne samo hotel tukli su i naselja Širokače ispod ovog položja. Jedna topovska granata pala je nekoliko metara od moje kuće, u Festinu baštu, i velika crna pečurka zaklonila vidik prema kući u kojoj su ostala moja petogodišnja kćerka, devetogodišnji sin, i supruga. Kao i mnogi koji su vjerovali da se u Bosni i Sarajevu jednostavno ne može desiti rat – nisam još uvijek nikud bio izmjestio porodicu iz svoje kuće, iz svoga grada, iz svoje države… Vidim kako druga granata pogađa moju kuću, ali nisam smio ni pomisliti da napuštam položaj koji smo grčevito branili običnim automatima, dok je s druge strane udarano topovima, a onda se uključio i tenk sa Borija. Ubrzo, samo nekoliko metara sa moje desne strane, pada Enver Kadić, divan čovjek i otac dvoje maloljetne djece, nekoliko njih biva ranjeno. Dolazi pojačanje iz komande Pod Bistrikom, odvlače poginulog Envera i još četvoricu ranjenih. Ubrzo ginu još četvorica, Gledam prema svojoj kući i vidim da nedostaje pola krova. Senad Pecar me sokoli: Faize, sve je u Allahovim rukama, ne plaši se, napravit ćemo novu kuću. Odolijevamo napadu. Na posljetku – vatra je utihnula, prebrojavamo se. Senad Pecar klanja na mjestu gdje je pao Enver Kadić. Skoro pola voda je van stroja. Nedostaje Rasim Sućeska. Nema ga ni među poginulim, ni među ranjenim, niti među nepovrijeđenim (dijelovi njegovog tijela otkopani su na padinama Zlatišta petnaest godina poslije rata). Kasno nam stiže smjena, skoro dva puna sata su odocnili. Silazim prema kući i noge me drhte; ne znam šta ću i kako zateći. Svuda okolo puta niz Brajkovac, Nadlipe, pa Lipe – patrljci i ruševine. Razbacani crijepovi, oluci, prozori, svuda oko puta… . Poneko izviruje iz podruma kuća, izgledaju kao sišli s pameti…

 Vrata na kapiji moje kuće – izvaljena. Jedva koračam. Dozivam, niko se ne javlja. I kućna vrata su odbačena u baštu iznad. Ulazim unutra, jedan rog kuće zaboden u krevet na kojem sam ostavio svoju djecu. Nikoga u kući. Posve sablasno izgleda moj, sve do toga dana, topli dom; supruga u trku zaboravila tanjir na frižideru u kojem sada, kao rukom spušten, leži veliki zubat geler od topovske granate. 
 Izlazim u avliju, prelazim ulicu i u kući Rasima Sućeske zatičem pun podrum unezvijerenih lica, uglavnom žena i djece. Ima i poneka prosijeda muška glava kojoj se nikako ne ide na liniju. Iz te gomile iskače moja kćerka Jasmina: Tataaaa, došao si…
Jesam, dušo, kažem joj… Je li kod vas sve u redu. Jeste, samo više nemamo kuću, a kakav si to – samo ti se vide oči i usta, sav si u prašini…?
 Isto veče, djeca i žena, sa ostalima iz ulice, sišli su u sklonište hotela „Evropa“ a ubrzo, djeca su otputovala za Beograd, odatle za Crnu Goru, odakle su, poslije dvije godine, otišli u Luksemburg.

Ja sam ostao do kraja rata, da se, skoro goloruk, borim protiv četničkih topova koji su neprestano granatirali Sarajevo. Branio sam svoj grad, svoj narod i svoju državu. Rame uz rame sa mnom bili su Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Moje su ruke ostale čiste. I savjest! Nisam izdao narod ni državu kojoj sam pripadao. Da bilo ko tako danas napadne bilo koju državu u kojoj bih se našao – branio bih je. Na samom završetku rata krenuo sam za porodicom i poslije jednomjesečnog tumaranja, presretanja i vraćanja, stigao u Luksemburg.

Dugačkim hodnikom izbjegličkog doma „Don Bosco“ trči mi u susret kćerka Jasmina sa isto onako raširenim rukama kao kada sam dolazio sa položaja na Osmicama, samo sada malo veća; grli me i plače: Tataaaa, došao si…
E zato, dragi moji prijatelji, ja ne volim topove. Ne volim ih pa makar se oni zvali i Ramazanski. Nikako ih ne volim… Ama baš nikako…

Juče su opštinu Petnjica posjetili predstavnici organizacije KOD, Vuk Ikovć i Boško Milović.

Oni su razgovarali sa predsjednikom opštine i njegovim saradnicima o sadnji drveća na teritoriji naše opštine i tom prilikom predložili nekoliko mogućnosti kroz koje bi se realizovala ova aktivnost od kojih bi jedna mogla biti izgradnja igrališta, što bi bilo značajno, s obzirom da kod nas do sada ne postoji ni jedno igralište, i što bi svakako Petnjici bilo potrebno.

Organizacija KOD se bavi gradjanskim aktivizmom i predstavlja reakciju na stvarnost, a svoj rad predstavlja najviše preko socijalnih mreža kao što su Facebook, Instagram i YouTube.

Inicijativu 100.000 stabala  su pokrenuli zbog sve većih gubitaka šume u požarima i prevelike betonizaciji urbanih područja.

Predsjednik opštine, Samir Agović zahvalio se predstavnicima organizacije KOD na posjeti i   saopštio da je opština spremna da podrži ovu inicijativu sa nivoa lokalne uprave.

Zavičajni klub ,,Bihor” i ove, kao i unazad nekoliko godina, organizovao je put za Luksemburg za najbolje učenike devetog razreda sa teritorije opštine Petnjica.

Ove godine su se učenicima iz Petnjice pridružili učenica OŠ “Polica” kao i medicinski radnik koji radi u opštini Petnjici.

Koordinator zavičajnog kluba ,,Bihor”, Enver Rastoder je iskazao zadovoljstvo što se ova akcija pretvara u tradiciju i što će naša djeca ovim gestom biti dodatno motivisana da uče i rade na sebi. Napomenuo je da je ovo deveta generacija djece koja učestvuju u akciji.

,,Veličina jednog čovjeka nije samo u onome koliko ima i koliko može već u onome koliko je spreman da pruži drugima. ZK to zaista radi, ne samo kroz ovaj projekat već i kroz pomaganje učenicima prvog razreda sa dodjelama školskog pribora. I to su veoma humane akcije koje doprinose jednom novom početku naših mališana. Hvala ZK na svemu što je uradio, članovima koji se trude, rade i podržavaju nas i našu omladinu” kazao je Enver Rastoder, koordinator zavičajnog kluba ,,Bihor” za Petnjicu.

On je istakao da se svake godine nađe neko “novo lice” koje se pridruži učenicima na putu za Luksemburg.

,,Drago mi je što smo ove godine obuhvatili i školu sa Police, gdje je Magdalena Trifunović bila prvi predstavnik te škole. Imali smo učenike iz osnovnih škola Savin Bor, Vrbica, Tucanje, Trpezi i Petnjica a bili su i učenici sa teritorije Bijelo Polje, ili kako ga popularno zovu Donji Bihor i tu spadaju osnovne škole Lozna, Godijevo, Goduša i Sušica. Sa njima su putovali nastavnik i vođa puta, Eldina Kastrat i sa teritorije opštine Bijelo Polje je putovao Eso Vreva” dodao je Rastoder.

Eldina Kastrat, vođa puta, je kazala da nosi veoma lijepe utiske sa ovog putovanja i da će ovaj put pamtiti po ljubaznim i vedrim domaćinima. 

,,Malo je put bio dug, ali udoban i prilika za neko novo upoznavanje. Što se mene tiče, ja sam prvi put bila u Luksemburgu. Imala sam priliku da putujem po cijeloj Evropi ali nekako nošena mišlju da je ta država mala i da nema puno toga da pruži sam je zaobilazila. Međutim, sada kada sam otišla i obišla Luksembrug sam se uvjerila u suprotno. Luksemburg ima šta da pruži. Ima dosta kulturnih i istorijskih mjesta koje vrijedi posjetiti. Oduševljena sam, ne samo prirodom i okolinom, već i ljudima i toplom dobrodošlicom ZK, gdje su nam svi nesebično izašli u susret. Ja već 11 godina radim ovdje, na području Petnjice i čula sam za ZK i njihve aktivnosti ali nijesam znala da oni broje 250 članova. To je jedan ogroman klub a svi rade kao jedan. Ja tamo nikoga nijesam poznavala i bila sam smještena kod predsjednika kluba, gospodina Eska Halilovića i želim srdačno da se zahvalim njemu i njegovoj porodici jer sam se osjećala kao da sam otišla kod nekog svog” kazala je Eldina Kastrat, vođa puta.

Amra Cikotić ( Trpezi ): ,,Bilo nam je prelijepo. Dočekali su nas zaista divno i bili su veoma ljubazni prema nama. Ovaj put me je motivisao da nastavim da radim i da napredujem jer vidim da ostali to cijene. Uživala sam u druženju i upoznavanju novog društva. Iako je put bio dug, ekipa je bila zanimljiva pa i nije bilo teško izdržati.”
Adelisa Zverotić ( Tucanje ): ,,Zahvalna sam što su baš mene pozvali na ovaj put, jer znam da su se moj trud i učenje isplatili i da je neko to prepoznao. Drago mi je što sam upoznala i nove prijatelje koji su dodatno učinili da ovaj put bude prijatan i zanimljiv.”
Magdalena Trifunović ( Polica ): ,,Zahvaljujem se svom bivšem razrednom starešini, Isljamu Ćemanu, jer sam se zahvaljujući njemu i na njegovu inicijativu pridružila učenicima koji su putovali za Luksemburg. Hvala ZK koji je usvojio njegov predlog i što su me pozvali. Ljudi koji su nas dočekali u Luksemburgu su srušili sve moje predrasude koje sam imala o toj zemlji i ponašali su se prema nama kao prema svojoj djeci. Premašili su naša očekivanja. Bili su veoma ljubazni i gostoljubivi. Trudili su se da nam pokažu nešto novo i od srca im se zahvaljujemo.”
Inera Latić ( Petnjica ): ,,Ovo je za mene bilo jedno divno iskustvo koje me podstaklo da nastavim da radim i da se trudim. Svi koji su tamo bili su ostavili zaista lijep utisak na nas. Gdje god da su nas odveli su imali spremnu i zanimljivu priču. Iskoristila bih ovu priliku da se zahvalim Seadu Agoviću i svima ostalima koji su učinili da se osjećamo kao kod svoje kuće”.
Eldina Kastrat, profesor OŠ “Tucanje” je kazala kako bi vrlo rado ponovo posjetila Luksemburg. 

,,Mi smo tamo pričali o nekim novim idejama i planovima tako da se nadam da će se ponovo ukazati prilika da posjetim Luksemburg i da se družim sa ljudima tamo. Zahvalila bih se svima, pogotovo Seadu Agoviću jer je on sa nama bio sve vrijeme tokom našeg boravka tamo, zatim Sabriji, Hamidu, Raifu i svim ostalima koji su naše putovanje dodatno uljepšali. Njihova topla dobrodošlica i humor su ovo putovanje učinili za pamćenje. Željela bih da se posebno zahvalim Faizu Softiću i hvala na prelijepom poklonu, njegovoj knjizi, koju mi je poklonio. Sve pohvale i mogla bih slobodno da napišem recenziju za neku sledeću knjigu” kazala je Kastrat.

,,Ja bih se još zahvalio agenciji “Šuntić” koja vrlo uspješno realizuje ovo putovanje već 9 godina. Bilo je poziva i u 12 sati ali sam znao da djeca sigurno i bezbjedno putuju. Napomenuo bih da je OŠ iz Trpezi spremila zahvalnicu ZK koju ćemo uručiti njima prvom prilikom. Zahvalio bih se svim članovima ZK, od prvog do poslednjeg, i svima koji su učinili da ovaj put bude nezaboravan”, kazao je Rastoder.
,,Zahvaljujem se svima na toplom dočeku, divnoj atmosferi koju su stvorili entuzijazmom i odlučnošću da nas ugoste. Bili smo oduševljeni njihovom srdačnošću, veselim izrazom lica, plemenitošću, voljom i snagom članova kluba da nas što više upoznaju sa, nama nepoznatom, zemljom. Očekivali smo divno gostomprivstvo, ali su oni nadmašili naša očekivanja. Veliko hvala. Želim da svima poželim sreću, uspjeh i volju da nastave istim stopama kao i do sada” kazala je Nataša Đukić.

ALMINA ŠABOTIĆ

Bjelopoljac Mele Kadić, osim toga što je uspješan biznismen, poznat je po svom humanom radu i donacijama.

Još jednom je pokazao svoju humanost pa je donirao hiljadu eura porodici Ferida Palamara za kupovinu krave i na taj način pomogao ovom domaćinstvu.

“Ovo nije prvi put da gospodin Kadić pomaže ljudima koji se nalaze u teškoj materijalnoj situaciji. Lokalna uprava je zahvalna ovom dobrotvoru, a posebnu zahvalnost porodici Kadić uputio je Ferid Palamar“, saopštili su iz lokalne uprave.

DENIS BOŽOVIĆ