Osim privatnika koji prevozi učenike ujutro u 7:00 časova iz Petnjice do Berana i vraća ih u 14:15 popodne, nemoguće je iz bihorskog centra otići bilo gdje sa gradskim ili međugradskim prevozom. Razlog je prost – jer takvog prevoza nema, a zašto ga nema i to je jednostavan odgovor – zato što se privatnim preduzetnicima, koji se bave prevozom, ne isplati otvarati linije prema Petnjici. Nerantabilo je, kažu.
Zato je omiljeni “sport” Petnjičana stopiranje na raskrsnici ispred Centra za kulturu. Oni “nuždeniji” i drugi kojima je “dublji džep” potrebu za prebacivanjem iz tačke A u tačku B završavaju taksijem.
Ostali su osuđeni na višesatno čekanje na dobru volju onih sa automobilom kako bih prebacacili do Berana, Bijelog Polja ili Rožaja. Drga solucija je pješačenje i po nekoliko kilometara do željene destinacije.
ALMINA ŠABOTIĆ
