HAZBIJA KALAČ: SANDŽAK JE ŠANSA, A NE OPSANOST ZA CRNU GORU

Hazbija Kalač

Istraživanjda CDM-a su pokazala da Vas podržava 0,8%  građana Crne Gore, zašto ste ušli u kampanju i da li je motiv novac, jer znamo da svi predsjednički kandidati dobijaju oko 16.900€ ?

KALAČ: Nije novac u pitanju..

Jeste li dobili taj novac već ?

KALAČ: Ne još. Očekujem već sjutra, nadam se, ali u svakom slučaju imamo dovoljno pozajmica, pa ćemo to vratiti. Dakle, kampanja ide normalno, sve to funkcioniše. Dakle, novac nije u pitanju, da ponovim, u pitanju su mnogo ozbiljnije stvari. Novac je sredstvo, a ne cilj. U pitanju su životi ljudi, životi u jednom realnom svijetu, a ne u svijetu virtuelnom, političkom ili ne znam kakvom. Dakle, radi se o tome da je 53%  teritorije države zaboravljeno potpuno, dakle radi se o sjevernom regionu koji je potpuno isključen iz ozbiljnih, društvenih, ekonomskih tokova. Radi se o tome da iz tog regiona prosto ljudi sele, tražeći spas ili u južnom ili središnjem dijelu, što je bolja varijanta ili se sele prema zapadu. To je nažalost najčešća varijanta i najteža. Dakle, mnogo problema. U motivu ovog kandidata jesu realni razlozi, a ne novac ili ne znam slava, ili ne znam šta su već sve napričali okolo.

Kad smo kod novce i imovine, Vi ste prijavili da imate pašnjak oko 400m2, tu nadomak Podgorice u Tuzima, prijavili ste da imate automobil, pa me zanima gdje živite, ako imate samo pašjak i automobil ?

KALAČ: Živim u očevoj kući. Dakle, živim sa majkom, naravno sa porodicom.To je imovina koja je ostala od oca, koja se vodi na majku. Dakle, na mene je samo to što sam prijavio. Ima još jedna parcela koju dijelim sa bratom. Dakle, vrlo skromna imovina.

Većina građana Crne Gore živi sa prosječnom platom od 500€, a Vi ste prijavili da kao odbornik u Rožajama imate 110€ i još naknadnu platu sudskog vještaka od 365€, da li Vi stvarno živite od plate 465€ ?

KALAČ: Da. Otprilike, to je to. Živim u  sredini koja na žalost ima veoma mali broj zaposlenih …

Neobično je da u politici imamo nekog čovjeka koji kaže da mu je plata kao bilo kome od gledalaca koji nas trenutno prate.

KALAČ: To je nešto što čini me čini ove izbore dodatno kvalitetnim i ja mislim da to mene više preporučuje nego što mi je na neki način mahana, da tako kažem. Podaci su sasvim tačni, ja živim upravo od tih sredstava.

Zašto ste promijenili ime stranke iz BDZ-a u Stranku pravde i pomirenja, gdje se to bošnjački izgubilo ?

KALAČ:  Dakle, nije se izgubilo. U programu je ostalo, s tim što, naravno, želimo da se otvorimo i željeli smo da se otvorimo i već to otvaranje ima svojih rezultata. Mi se već snalazimo u političkom miljeu i drugih naroda, religija i to je bio naš cilj. Dakle, naš politički cilj jeste građansko društvo, međutim, tu smo vrlo realni..

Dakle, Vi očekujete glasove i Milice i Marka i Miloša, a ne samo Samira, Sabahudina i tako dalje i tome slično ?

KALAČ: Apsolutno.Ja mislim da će Milica glasati za mene.

Još jedna zanimljiva stvar, čini se, kroz Vaše političko djelovanje da Vam nije glavni konkurent DPS već Bošnjačka stranka. Kazali ste za njih svojevremeno da kad dođu  na funkcije zaborave, odnosno ne smiju da pomenu riječ Sandžak već to istog trena za njih postaje sjever Crne Gore, šta su Bijelo Polje, Rožaje i tako dalje ako nijesu i sjever Crne Gore ?

KALAČ: Sjever je širi pojam od Sandžaka, da se razumijemo, pod jedan, a pod dva Sandžak nije bauk, Sandžak je šansa, a ne opasnost za Crnu Goru. Crna Gora je definisana u granicama koje su nepromjenljive, Ustav Crne Gore je zakon za sve nas, ja poštujem Ustav Crne Gore..

I poštujete granice Crne Gore ?

KALAČ: Poštujem naravno. Poštujem granice Crne Gore i garantujem suverenitet Crnoj Gori svojom političkom platformom, svojim političkim djelovanjem. To je jedna od važnijih dimenzija mog političkog predstavljanja na političkoj sceni i poruke kojima želim okupiti ne samo Bošnjake, nego okupiti i Crnogorce i Srbe i Albance i ostale narode. U svakom slučaju želim ući u vlast, to je cilj svake političke organizacije i zbog toga ja ne isključujem političke partnere, niti DPS, niti Bošnjačku stranku, iako kritikujem i jedne i druge. Dakle, nije tačna ta činjenica da ja ne kritikujem DPS. Istina, DPS je više pod udarom drugih političkih struktura, pa se ta naša kritika manje primjećuje. S druge strane, dijelimo nekako još uvijek većinu biračkog prostora, odnosno biračkog tijela sa Bošnjačkom strankom i prirodno je da u tom smislu imamo više političkih, da kažem, trvenja.

Bošnjačka stranka je podržala kandidaturu Mila Đukanovića. Vi ste međutim dobili podršku njihovog člana, Orhana Šahmanovića, koji je na čelu Opštine Plav. Šahmanović je bio zanimljiv medijima uoči posljednjih parlamentarnih izbora kada je sa liderima Demokratskog fronta bio kod Ramzana Kadirova, vidite li nešto problematično u činjenici da imate podršku jednog takvog čovjeka ?

KALAČ: Ne. Zašto bi to bilo problematično?

Protesti DF-a 2015. ako se dobro sjećam uz “srbadiju barsku”, koja je otvoreno klerofašistička četnička organizacija, mogli smo da vidimo jednu zastavu BDZ-a. Da li ste Vi lično nešto imali sa tim ?

KALAČ:  Nije bilo samo zastava BDZ-a nego je bila zastava Bošnjačkog naroda u Crnoj Gori. Dakle, i ne radi se o tome da su protesti bili u dominantnom znaku jedne klerofašističke organizacije…

Ne, ne nijesam ja kazala da su bili dominantno, već uz…

KALAČ: Radi se o tome da su to u početku bili građanski protesti. Ja bi pomenuo jedno ime  uz veliko poštovanje prema tom čovjeku, urednik “Monitora” Esad Kočan je bio na tim protestima i brojni intelektualci iz Bošnjačkog, Srpskog, Crnogorskog naroda. Dakle, protesti su bili opštenarodni u početku i mi smo podržavali takve proteste i dali smo saopštenje da ćemo biti u protestima sa narodom Crne Gore, sa svim narodima Crne Gore. Željeli smo promjene, naravno željeli smo promjene na način da izvršimo izvjesni politički pritisak da se uđe u formiranje Vlade koja bi bila nešto nalik Vladi spasa ili nacionalnog jedinstva, što je bio na neki način početni stav onih koji su pozivali u proteste. Desilo se međutim da su protesti izmaki kontroli. Mislim da je tu svakako vlast učestvovala u kreiranju tih protesta. Vjerovatno u sadejstvu sa nekim iz opozicije i desilo se šta se desilo-protesti su otišli u pravcu koji nije bio u našoj političkoj mjeri i mi smo se povukli. Dakle, to što su bile neke organizacije tamo, to uopšte nama nije smetalo, mi smo podrazumijevali da protesti treba da izvrše određeni politički pritisak da se politički tokovi u Crnoj Gori krenu u pravcu smenjivosti vlasti.To je bio naš konačni cilj.

Jedna od izjava koja je meni posebno skrenula pažnju proteklih dana je da Vam ne pada na pamet da se pravdate zbog odnosa sa Zukorlićem. Da li Vas on i na koji način podržava u ovoj predsjedničkoj kampanji ?

KALAČ:  Ja sam veliki  prijatelj sa Zukorlićem i ponosim se time. Radi se o velikom intelektualcu, velikom čovjeku, koji je prijatelj svih naroda na Balkanu. Po prirodi stvari, prosto zbog funkcije koju obavlja i okolnostima u kojima je djelovao najviše se eksponirao kao prijatelj Bošnjačkog naroda. Posebno prijatelj institucije Islamske zajednice. Dakle, čovjek koji je prosto na neki način omeđio jedan politički i društveni prostor, dao mu određenu dimenziju, donio neke nove kvalitete u tim relacijama, u komunikacijama među ljudima, građanima i narodima u odnosu prema vlastima i tako dalje. Dakle, jedna vrlo zanimljiva ličnost koja prosto neće biti nezabilježena i vjerujem da će imati velik politički domen u smislu promjene političkih relacija. Ja se dakle ponosim tom činjenicom, veoma sam, da kažem, na neki način obradovan, što mi se pružila prilika da sarađujem s takvim čovjekom i mi imamo dobru saradnju.

Imate li finansijsku podršku njegovu za ovu kampanju ?

KALAČ:  Ne.

Da li ste planirali da govori na nekim Vašim skupovima do kraja kampanje ?

KALAČ:  Pa, ne.

Koji je glavni grad za Vas, da li je to Podgorica ili Vam je bliže srcu Sarajevo ili je to Novi Pazar ?

KALAČ:  Za mene je Podgorica glavni grad. Ja se kandidujem da budem predsjednik ove države i da naravno poštujem Ustav Crne Gore.

Znate li “Oj, svijetla majska zoro” napamet ?

KALAČ:  Pa, učio sam je kao dijete, mislim da je nisam zaboravio, ali je možda od tad nikad više nisam ispjevao. Ali hoću da vam kažem još jednu stvar, dakle, po pitanju Sarajeva i Novog Pazara. Sarajevo je na neki način duhovni centar svih Bošnjaka svijeta. To je jedna činjenica koja je nesporna. Ja se jako lijepo osjećam u Sarajevu, dakle, to želim da javnost zna.

Je li Vam lijepo sad ovdje u Podgorici ?

KALAČ:  Pa naravno da je lijepo. Osjećam se kao svoj na svome. Ja sam građanin ove države, ovdje su svi moji korijeni, ja sam ovdje otkad se prvi put snijeg zabijelio i kada je prvi put trava zelenila. Dakle, moji korijeni su ovdje, ovo je moja zemlja, ja se borim za ovu zemlju i boriću se i neću otići odavde. Ali, pazite mi živimo u  prostoru koji je do juče bio jedna država, to su bili isprepletani narodi, kulture, to je bio maltene jedan civilizacijski prostor i sad je tako. Mi se integrišemo u Evropsku uniju, a opet imamo problem da se regionalno integrišemo. Pravimo neke granice na regionalnom planu, pravimo planinske zidove između Crne Gore, Srbije, Bosne, Kosova i tako dalje.. Dakle, što se tiče mene ja u tom smislu imam vrlo raščišćene račune. Ovo je moja zemlja, ja volim ovu zemlju, Podgorica je glavni grad, ja se želim boriti i borim se za nju, za demokratizaciju ove države, za privredni napredak, za opstanak i ostanak ljudi u njoj , a ne za odlazak, a kulturne veze, duhovne veze, one nemaju granice. Vi znate, Srpskoj pravoslavnoj crkvi je sjedište u Beogradu, ali ona obuhvata srpski narod u cijelom svijetu i tu nema nikakvih problema. Katolička crkva sjedište u Vatikanu, a opet imate u svakoj zemlji, da kažem, katolika i tu nikakvih problema nema.

Ja poznajem jednog muslimana koji kaže da njegova baba nikad u životu nije kazala da je Bošnjakinja

KALAČ: Ima muslimana koji nijesu Bošnjaci, a ima Bošnjaka koji nisu muslimani. Imate nekoliko sela u Mađarskoj koji su Bošnjaci i tako se izjašnjavaju, a oni su Katolici. Bošnjaci su, prije toga bili Bosanski hristijani koji su primili većinski islam, ali je jedan dio ostao  u hrišćanstvu.

Rožajci koji Vas poznaju kažu da važite za uglednog građanina Rožaja, a kažu i da ste religiozni. Nedavno ste kazali da sa sedam gladnih godina nasljeđuje erom od sedam sitih godina i tako ste citirali jednu od poruka svetih knjiga, a aludirajući na činjenicu da je Milo Đukanović sedmi na listi.

KALAČ: Dakle, pazite, naravno da je religija suština društvenih procesa. Oni koji nijesu religiozni, oni to drugačije gledaju…

Tokom ratova 90-ih smo vidjeli da je svako svoju religiju zloupotrijebio svoju religiju na način na koji im je odgovaralo , je li tako ?

KALAČ:  Pazite i ateizam se zlouptrebljava. Najveće zločine na svijetu su počinili komunisti. Kad prebrojite žrtve videćete koliko je to. Više su počinili zločina komunisti nego fašisti, to je činjenica koja se krije. Dakle, sve se može zloupotrijebiti, ali sve se može i pravilno i korisno upotrijebiti. Moja poruka u tom smislu jeste da je ovaj period bio period  “sedam gladnih godina”  i da poslije “sedam gladnih godina” treba da dođe period “sedam sitih godina “. Uzeo sam da je taj broj sedam simbolički prekretnica u ovom perodu, prosto, htio sam da kažem jednu poruku koja na neki način nagovještava promjene.

Nedavno ste pominjali zločine i u Evropi i u svijetu, a ja bih skrenula pažnju na jedan koji se desio u Crnoj Gori, a koji se ne pominje jednom jedino riječju u istorijskim udžbenicima. To je zločin u Šahaovićima, to je današnje Tomaševo. Završila sam osnovni i srednju školau a za zločin 1924. saznala sam na fakultetu, jer mi je istoriju predavao Šerbo Rastoder. Ko je kriv što se jedan od najvećih zločina početkom 20. vijeka uopšte ne pominje u onome što naša djeca uče ?

KALAČ: Ja sam predsjednik Stranke pravde i pomirenja. Naša politička ideologija, politička platforma, nastala je upravo kao rezultat realnih potreba da se i u Crnoj Gori i u regionu krene proces rasvjetljavanja svih onih događaja historijskih koji predstavljaju istorijske smetnje u komunikaciji među narodima i ljudima. Jedan od tih problema jeste upravo ovaj koji ste sada pomenuli, a to je da se određeni historijski događaji prosto skrivaju, prećutkuju, ne pominju, ne izučavaju. Grijeh je ne reći istinu i ne smije se istina pokrivati jer istinu je nemoguće pokriti, zatrpati, zataškati. Istina uvijek izađe na vidjelo i zato je bolje uvijek izaći sa istinom što prije da raščistimo te ne raščiščćene račune, da prosto jedni drugima oprostimo, da se mirimo, a ne da se svađamo, jer samo je u tome budućnost ovog regiona. Mi se, rekao sam na početku, integrišemo, pokušavamo da nađemo zajedničku kopču prema evropskim kulturama, evropskim narodima, a istovremeno još uvijek ovdje pravimo barijere i gledamo se poprijeko. Dakle, mi moramo jedni druge pogledati u oči, moramo priznati jedni druge, svoju historiju, kulturu, jezik, sve ono što nas čini, na neki način, istim i posebnim. Moramo priznati te relacije i onda ići u neki proces pomirenja kao jedna trajna vrijednost koja bi trebalo da ovo područje stabilizira da prosto ljudi ovdje lijepo i stabilno žive, sigurno žive, a da se ne gledaju poprijeko i ne strahuju jedni od drugih. Dakle, vi ste pomenuli jedan istorijski događaj, ima mnogo još takvih događaja i takvih istorijskih, da kažem, nerasvijeljenih činjenica. U Plavu i Gusinju se desilo nešto slično, Limska dolina, dakle mnogo je takvih događaja, prosto puna je istorija zločina i zato je neophodno da se što prije istorijska nauka objektivno osvrne prema prošlosti, ali ne da se truemo na prošlosti, nego prosto izvučemo neke zaključke što ne treba raditi i čime se ne smijemo zamajavati. Ispred nas je budućnost, mi moramo razmišljati dominantno o budućnosti. Dakle, moramo imati u fokusu budućnost, a ne prošlost. Prošlost samo onoliko koliko nam je neophodno da raščistimo, eventualno, neke dileme u međusobnim relacijama.

Ipak, pomenuli ste kulturu, kad je po srijedi ta oblast, Crna Gora je umalo, prije dvije godine dobila Dan kulture koje je trebalo da bude obilježeno 13. novembra, na dan kad je ođen Njegoš. Ipak Bošnjačka stranka tada se usprotivila, imali smo izjavu jednog Vašeg sunarodnika koji je Njegoša nazivao genocidnim pjesnikom, pa se Crna Gora, uslovno rečeno, zapalila, ali i Vi ste imali jednu poprilično jaku izjavu tim povodom, ovo je jako važno jer ste kandidat za predsjednika Crne Gore, a jedna od ključnih tekovina crnogorske države svakako su Petrovići, posebno Njegoš. Tada ste izjavili da je Njegoš postao sami vrh, citiriam, crnogorskog političkog prostora na kojem je “ko pobode prvi zastavu, on i njime vlada”, kazali ste, a sad Vi mi potvrdite da li je ovo pravilno prenešen Vaš citat, da je Crna Gora novim, savremenijim sredstvima mogla da uđe u novi krug istrage poturica.Stojite li i danas kao kandidat za predsjednika Crne Gore, da je Njegoš bio, možda genocidan ?

KALAČ:  Mislim da je gospodin Šerbo Rastoder, u tom smislu prilično korektno odgovorio na ovo pitanje, ali pitanje je postavljeno meni. Dakle, ja mislm da se mi oko nekih vrijednosti nikada nećemo složiti, ali ono oko čega se ne možemo složiti trebamo ga ostaviti vrijednostima tog naroda. Ne trebaju Crnogorci nametati Bošnjacima ili Albancima neke njihove vrijednosti , istovremeno mnoge vrijednosti Bošnjaci ili Albanci ili drugi manjinski narodi ne trebaju nametati Crnogorcima i Srbima. Njegoš je napisao “Gorski vijenac”koji ima svoju poruku koja nije za uzrast osnovnih i srednjih škola. Nju treba iznositi na akademski nivo, izučavati ga na akademskom nivou. Djeca iz tog uzrasta nisu u stanju da na neki način uoče ni pjesništvo ni neku drugu poruku istorijsku, koja je eventualno bila usmjerena prema nekim procesima. Dakle činjenica je da je upotrijebljeno ili zloupotrijebljeno njegovo djelo u političke svrhe i činjenica je da su na pjesništvu Njegoša , odnosno na tekst  “Gorskog vijenca”  počinjeni broji zločini kasnije, upućuju nas na to da budemo vrlo oprezni u kreiranju školskog programa koji djeca uče u osnovnim i srednjim školama. Zbog toga sam rekao da je to veoma osjetljivo pitanje, da ga treba iznositi na akademski nivo, a ne dozvoliti da se djeca uče nečim za šta nisu pripremljena, njihovi senzori zapravo nisu pripremljeni za tu vrstu ni pjesništva, ni proze, šta god da je umjetničko djelo ili nije umjetničko djelo. O Njegošu o “Gorskom vijencu” ja imam moju percepciju. Crnogorcima i Srbima ona ne treba biti interesantna, mi se razlikujemo u nekim vrijednostima , to ne pripada mom kulturnom krugu. Onaj ko vrijeđa moju vjeru, ko vrijeđa moje dostojanstvo, sigurno da ne može biti vrijedan za mene, ali to ne znači da se mi u svemu možemo složiti i to ne znači da se trebamo svađati zbog toga. Prosto, uvažimo te razlike.

A kako onda očekujete da Vas glasa neka Milica poslije ovoga što ste kazali ?

KALAČ: A zašto me jedna Milica ne treba glasati, ako ja ne vjerujem u ono u šta ti vjeruješ. Mi se razlikujemo, ali smo ljudi, ali se poštujemo, ali ja poštujem ono što vi poštujete. Zašto ne priznajemo razlike, ima razlika i u vuđenju i u kulturnim vrijednostima. Na kraju krajeva, imamo razlika u vjeri koja ima bitnih razlika, iako se radi o monoteističkim religijama i hrišćanstvo i islam su monoteističke religije i one vjeruju u jednog istog Boga, ali imaju određene razlike i mi moramo poštovati te razlike, ako ne bismo poštovali, mi bi se svaki dan za vratove hvatali, a to nije civilizacijski, to nije ljudski, na kraju krajeva to nije poruka ni tih religija. I ostavimo te razlike, ostavimo ih tamo gdje su one potrebne, a nađimo se tamo gdje treba da se nađemo. Mnogo je veći prostor gdje se možemo naći od onog koji nam je posebna koji nam je da kažem različit, u odnosu na druge. I u tom smislu, moj savjet jeste, da Milica i sve Milice i Osman ili Hazbija ili bilo koji, prosto, nauče komunikaciju u tom smislu. Nauče komunikaciju da se mi u izvjesnim stvarima razlikujemo i da poštujemo te razlike i da ne zalazimo u intimu ljudi šta oni doživljavaju u odnosu na to. Ja vas neću pitati šta doživljavate u odnosu na neke vrijednosti koje su moje vrijednosti. Ja ne želim da se vi izjašnjavate, prosto, ostavite to sebi, ja ću ostaviti moju intimu meni.

Ja sam samo kazala, sponosom da sam kumovalal uglednoj muslimanskoj porodici iz Pljevalja

KALAČ: Apsolutno se slažem sa time. Mislim da nema razloga da se ne ponosite. Ja se razlikujem i ponosim što ja ima prijatelja na sve strane i svih vjera.Evo imam  i Milicu kao prijatelja. Dakle, u tom smislu mi zaista treba da naučimo tu vrstu komunikacije, da se poštujemo u razlikama.

Građani će, kad smo kod razlika svakako različito glasati 15. aprila, do izbora ima sedam dana, što realno očekujete evo vidimo da Đukanović, s vremena na vrijeme pominje i manjine i obraća se glasačima SDP-a, kako to čitate ?

KALAČ: Naravno borba ulazi u finiš, podiže se temperatura, ovdje će biti, da kažem, vrlo žestoko. Ja želim da uputim poruku biračima, građanima Crne Gore da sada otbore oči, da shvate da Crna Gora mora krenuti, poput cijelog regiona, u proces promjena. Crna Gora mora postati demokratska država u kojoj se smenjuje vlast, još uvijek tu vrijednost nemamo, mi smo još uvijek ona ista vlast od 45. godine bez obzira što je ona mijenjala ime. Dakle, ja sam juče bio predsjednik BDZ-a, danas sam SPP-a, ali to je ideološki ista partija To priznajem, tu nema neke velike razlike. Otvaramo se naravno, ali ipak držimo kontinuitet. Ova vlast ima taj kontinuitet, nije se desila promjena. Nama treba promjena, dakle ovom društvu trebaju promjene, ovom društvu treba da se osjeti da je vlast smjenjiva, da će ga neko kazniti sjutra, kad dođe neka nova vlast. U ovom ambijentu mi  nemamo tu prijetnju. Mi zbog toga imamo i nepotizam i korupciju, kriminal i sve nam se na neki način integriše u ovoj činjenici. Sve je tu sadržano i sve je to uzrok svih problema koje danas imamo. Kad bismo imali smjenjivost vlasti mnoge stvari bi se same po sebi riješile.

Da nijeste kandidat koga biste od preostalih šestoro glasali ?

KALAČ: Za sebe govorim da sam opozicioni kandidat, iako neki mediji to uzimaju sa rezervom. Moja politička svijest u ovom momentu jeste opoziciona, iako težim da budem vlast, naravno, svi se bore za vlast. Najbliži su mi opozicioni kandidati. Međutim, politika je vještina koja traži da se prosto nađe zajednički imenitet sa određenim političkim strukturama, a taj zajednički imenitet su u stvari ciljevi politički, koje u ovom slučaju, ja, gajim. Dakle, za mene je vrlo interesantno ko će se odraditi problemu sjevera, iseljavanja, problemima 23. i 24. poglavlja, 27. poglavlja koje je uslov svih uslova.

Protokolarno svi se zalažete za to.

KALAČ: Nismo svi. Ja sam jedini koji se zalaže za to da se Termoelektrana u Pljevljima ugasi, a nema drugih i trećih blokova. Svi drugi drugačije posmatraju to. Dakle, da vidimo to pitanje, da vidimo pitanje šta je sa tih 190 miliona koji su po onom planu za ravnomjerno regionalni razvoj predviđeni da se ulažu u sjevernom regionu. Dakle, prosto, ta pitanja moramo postaviti na dnevni red. Dakle, moj utisak je, ja sam jedini kandidat sa sjevernog regiona, svi su ostali iz Podgorice.

Dakle nećete da mi kažete koga biste glasali da nijeste kandidat, da li mislite da će biti drugog kruga ?

KALAČ: Mislim da će se desiti drugi krug.

RAZGOVOR VODILA: MILICA MINIĆ

Intervju sa predsjedničkim kandidatom Hazbijom Kalačem emitujemo na radiju danas 11. aprila u 13:05 časova, repriza sjutra 12. aprila u 20 časova.