“RAZMEĐA BIHORA”: UNIVERZALNOST ZAVIČAJNIH PRIČA

U produkciji NVO Centar za kulturu Bihor ovih dana štampana je zbirka odabranih priča sa prošlogodišnjeg festivala “Zavičajne staze” pod naslovom “Razmeđa Bihora”. Knjiga sadrži odabrane priče 32 autora iz Crne Gore, regiona i dijaspore.

Ocjenjujući 44 rukopisa pod šifrom žiri festivala je konstatovao “da su tekstovi uglavnom književno sadržajni, stilski izražajni, impregnirani koloritom Bihora, njegovim pejzažima, interesantnim sudbinama ljudi i njihovim karakterističnim jezikom. Međutim, iako se najveći broj priča oslanja na Bihor, izborom tema i motiva, ima i onih, koje su moderne, slojevite, prelaze bihorske međe, onih što tretiraju istinski univerzalne ljudske probleme i vrijednosti”.

Književnik Faruk Dizdarević napisao je u recenziji da je simbolika naslova “Razmeđa Bihora” važna odrednica ovoj pripovijednoj eksplikaciji, a da treba dodati da ima pripovijesti koje svojim narativom prelaze “bihorske međe”.

“Svrha ovog konkursa, bolje reći kulturnog poduhvata, jeste upoznavanje šire javnosti sa naravima Bihoraca, ali i potsticanje literarne kreativnosti kojom inače ne oskudijeva ovaj kraj. Dobrim dijelom siže ovih priča je životna svakidašnjica kao predmet i zapitanost: da li je sve tako opisivo i jednostavno? Izgleda jeste, ali nije. U pričama je, najvećim dijelom, dat kolorit Bihora, njegovi žitelji koji žive punim ljudskim životom, sa svojim „sitnim događajima i krupnim brigama“, sa svojim opterećenjima i radostima, u sukobima da se osvoji pravo na život, ljubav, sreću, slobodu i parče hljeba”, naveo je Dizdarević.

Nada Bukilić istakla je vrijednost zbirke.

“Postoje boljke za koje ne pomaže ni hodžin zapis, ni kineska akupunktura, ni Sv. Vasilije, ni divlji glog iz srca Sibira. A vidiš, knjiga pomaže. Dvojako je ljekovita: liječi onog ko piše i onog ko čita. Zato je knjiga i dobar dijagnostičar: po priči ćete znati ko od čega boluje. U ovogodišnjoj zbirci priča, nastaloj izborom priča pristiglih iz cijelog regiona, ima dovoljno ljekovitog. I to je prva vrijednost ove zbirke”, istakla je Bukilić.

..

“Ćamil Sijarić je pisao o Bihorcima i Bošnjacima, ali nije pisao za njih. Pisao je za sve nas. A to je već cilj koji stoji pred samim Festivalom kratke priče – Zavičajne staze. Ova zbirka, sa nekoliko izuzetnih priča i sa onima koje su još na razmeđi, novi je dragi kamen u mozaiku priča za sve nas. Nadamo se da ćete uživati u prepletu najljepših emocija, sjećanja, poruka i želja naših autora”, dodaje ona.

Knjiga “Razmeđa Bihora” je šesta u ediciji Festivala priče “Zavičajne staze”.

Organizatori se nadaju da će festival i ovoga ljeta okupiti značajne stvaraoce i ljubitelje umjetnosti. Pozivaju pisce i one koji imaju dara za pripovijedanje da se jave na konkurs festivala, do 21. maja ove godine.

“Krivudavim, sporednim, uskim, širokim… svakakvim putevima prolaze i hodaju Bihorci. Traže se i nalaze tamo gdje je moguće, reklo bi se “tamo gdje im je suđeno”. A sudbina i sebet idu zajedno! Još kao akcijaši, sa najiskrenijom namjerom, gradili su pruge, mostove, zgrade… odlazili na privremeni rad u inostranstvo, vjerujući da će zaista biti privremen, a uvijek čeznuli da se što prije vrate svome kraju. U tom zanosu sporo su shvatali i još sporije prihvatali da se “zemlja bratstva i jedinstva” ruši. Rodilo se beznađe. Zagazilo po bihorskim džadama, po putevima, stazama i prečicama. Fijukale su sa svih strana zlokobne riječi, ubojitije od kuršuma. Ispod rebara su ljudi uvijali podmukle rane od prebijanja i tamnovanja, da bi sačuvali ognjišta. Među prvima su krčili “puteve očajnika”. Uspjeli su u Evropi, Americi… Samo, put do zavičaja još ne mogu da otvore. Velika tranzicija u budućnost huči kao pomamljeni talasi mora. Okeani svijeta zovu. I visoke gore ječe, i putevi se prepliću planetom. A samo je jedno mjesto dom. Zavičaj! Onaj dom u kojem mirišu gurabije”, piše urednik programa Festivala priče “Zavičajne staze”, Mirsad Rastoder.

PREUZETO: PORTAL RTCG