LION HODŽIĆ: NASILJE NIJE PRIVATNA STVAR

0
184
Lion Hodžić

Monstruozno ubistvo petnaestomjesečne bebe kao i medijska tabloidizacija slučaja, podstakla je Bihorca, predstavnik NVO “Liberalni poredak Liona Hodžića da se obrati javnosti.

“”Sa tugom i sjetom prihvatio sam ovaj nemili događaj. Posebnu nelagodu je prouzrokovalo to što je opet oštećen onaj ko još nije mogao ni da se zaštiti. Na sve to dolazi činjenica da je uzrok tome neko koga je mali Pavle volio i ko mu je bio najbliži. Stoga, najoštrije osuđujem nasilje nad djecom, ali i generalno nasilje. Parafraziraću djelove transparenata sa protesta zbog smrti Pavla – apelujem na svu javnost da nasilje nije privatna stvar, baš iz razloga što kasniji ishodi jesu stvar svih nas. Napomenuo bih da nasilje može da se prijavi anonimno i da se tako nećete zamjeriti nikom, iako to ne bi trebala da bude otežavajuća okolnost. Svjedoci smo da postoje ljudi koji su vidjeli povrede od Pavla, ali su slijepo vjerovali da su zadobijene od pada. Kad bi smo svi reagovali na svaku mogućnost nasilja, ono bi se itekako suzbilo. Ponavljam, nasilje nije privatna stvar, nasilje je stvar svih nas. Na konkretan način jer smo dio društva koje treba zaštitu ili indirektno đe vas oskudno inteligentni ljudi svrstavaju u isti koš sa onima koji izazivaju bilo kakvo nasilje, odnosno, bilo kakvu negativnu aktivnost. Iz ovog drugog razloga ću se osvrnut na jedan glavni problem našeg društva. Za svako djelo pojedinca, krivi smo svi povezani sa njim. Posebno boli generalizacija u slučaju smrti malog Pavla. Boli zbog djela, zbog činjenice da postoji neko ko je spreman da učini nešto slično, a na kraju ti osobu sa takvim pedigreom “zakače” kao nekog tvog i etiketiraju da je cijeli narod kojem pripa isti. Podjednako je oličenje oskudnih mentalni sposobnosti i u nekom slučaju koji nije ovaj. Previše je mržnje u nama i kao Novu godinu čekamo sve što možemo da svalimo na ljeđa onih koje mrzimo. Nije nam niko kriv zbog mržnje, krivi smo mi sami što smo dozvolili da neko ko nam je do juče bio “bližnji” sad postane nešto bolesno, zarazno i sramno. Neću da nam svi pripadnici pravoslavne vjeroispovjesti budu krivi zbog nekog morbidnog pravoslavca, kao što neću da svi pripadnici islamske vjeroispovijesti budu krivi zbog jednog zlobnog, kvarnog i i podmuklog ubice. Neću da pripadam istoj grupi kojoj pripada neko ovakav ili neko ko je zaslužan što sve ovo govorim, jer je razlika između mene i vas ta što je meni iskreno žao zbog svega što se desi i što ću svom snagom, dok god budem mogao, truditi se da iskorijenim tamnu stranu našeg društva, a vi puni mržnje svim silama ne dozvoljavate da dođemo do izražaja. Ima nas mnogo takvih, samo nas vi sa druge strane ozbiljno krijate iza vaših tamnih pleća. A na kraju, istim metodom hoćete da nas saplete i tuđom zaslugom da nas ocrnite. Razlika između mene i vas jeste što je Pavle moj, a kod vas samo činjenica da je počinioc pripadnik islamske vjeroispovjesti i da mogu i ja da budem kriv zbog njegovog zlodjela. Razlika je što je moje ljubav, a vaša mržnja, razlika je što se ja budim sa namjerom da nekom pomognem, a vi sa željom da nekog ko nije vaš zavijete u crno. Razlika je što sam ja pjesmu napisao razočaran, a vi ćete da je razumijete na vaš način zato što je za sve ovo kriv pripadnik islamske vjeroispovjesti. Razlika je što meni i dalje neće bit krivi svi kojima vi pripadate samo zato što šaka vas ima ovakav stav protiv mene i sličnih meni“, zaključuje u svojoj poruci Lion Hodžić, student druge godine Elektrotehničkog fakulteta u Podgorici koji je za malog Pavla napisao i pjesmu.

I sinoć nad ovim gradom bila je tama.
Svjetlost nam nije donio ni sljedeći dan.
Šta će bit sa mnom, sa tobom, sa nama?
Čiji će se sjutra prekinuti san?

Palim svijetlo, tmina sve veća.
U vazduhu se osjeća čudan smrad.
Taj miris ne ispuštaju radost i sreća.
Dolazi od smrti što zavi ovaj grad.

Sve je zaključano, a ključa nema.
I ova vatra sad je hladna postala.
U kome ove noći đavo drijema?
Nema dječije sreća, ona je nestala.

I ovih dvadeset zima je malo,
Još mnogo treba da ih bude.
Koliko je toga u mjesecima stalo?
Ima li nečega drugog osim tuge?

Noćas samo bol tu je,
Mržnja ljubav je sakrila.
Njegova graja sad se ne čuje,
Život mu je smrt zavila.

 

DENIS BOŽOVIĆ

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY