Sinoć je u Centru za kulturu Petnjica održano ‘’Veče nagrađenih pisaca’’ u okviru Festivala priče – Zavičajne staze – Bihor 2016. Prva nagrada na ovogodišnjem konkursu pripala je Nadi Bukilić za priču Grančica, drugo mjesto pripalo je Redžepu Nuroviću za priču Priča o Bihoru i još ponečemu, a treće Faizu Softiću za priču Bijeg.
Specijalna nagrada Festivala pripala je priči Taksi autor Fajko Kadrić.
Član žirija Mehmed Đedović u obraćanju petnjičkoj publici kazao je da se potvrdilo da je potpuno opravdano i nadasve neophodno održavanje jednog ovakvog konkursa.
‘’Dobro sam oslušnuo Bihor kroz ove tekstove, mrznuo se u mećavama, čuvao stada sa ovčarima, strahovao od vukova, putovao do udaljenih sela sa prvom učiteljicom, vraćao se u svoj rodni kraj nakon puno godina, tekao sa Limom i plašio se njegovih nabujalih voda, veselio srećama i tugovao zbog golemih nesreća koje su lomile i traje ovaj narod ali ga nisu savile i istrgle korijen bez obzira na sve muke i belaje’’, kazao je Đedović.
U okviru ‘’Večeri nagrađenih pisaca’’ učešće su uzeli i članovi KUD-a Bihor iz Petnjice sa narodnim igrama i etno grupa Saz.
Prenosimo vam saopšenje NVO Centra za kulturu Bihor u cijelosti
‘’Nakon pažljivog i odgovornog rada, isčitavanja 43 priče pod šifrom, sužavanja izbora na nekoliko najuspjelijih priča, te ponovnog razmatranja i analitičkog usaglašavanja – Žiri u sastavu: Mehmed Đedović, predsjednik, Jovan Nikolaidis, član, Zehnija Bulić, član, jednoglasno je donio odluku i proglasio prvoplasiranu, drugoplasiranu i trećeplasiranu priču s ovogodišnjeg konkursa. Žiri je bio jednoglasan i prilikom izbora priče za specijalnu nagradu.
Organizator festivala će od prispjelih priča na ovogodišnji konkurs objaviti knjigu i tako omogućiti čitaocima da uživaju.
Članovima Žirija dostavljene su 43 priče u štampanoj formi pod šifrom,koje su, prema ocjenama članova Žirija, uglavnom zadovoljile književno-estetska očekivanja. U prvom krugu članovi Žirija su ponaosob isčitavali priče i svaki od njih je u prvom krugu isčitavanja napravio uži izbor (deset priča ) i svaki od članova je svoj uži izbor priča u pisanoj formi obrazložio i bodovao. Nakon prvog kruga, te usaglašavanja članova Žirija, u drugi krug ušli su sljedeći naslovi: Bijeg – šifra ” Ne ponovilo se”, Čovjek koji nije volio sunce – šif. ” Pričin”, Evlija– šif. “Lavanda”, Haron– šif. “Kvadratura kruga”, Grančice– šif. “31. oktobar”, Taksi,- šif. “Jangija”, Podrška– šif. “Srž”, Medvjed i bik– šif. “Gorštak”.
U trećem krugu razmatranja postignuta je puna saglasnost sva tri člana:
– Sagledavajući sve propozicije naznačene Konkursom i principima za rad Žirija, da se pri ocjenjivanju, ” Uz sve knjizevno-umjetničke karakteristike ( dubina i snaga pripovijedanja, misaonost, modernost, originalnost, stil…)” uvaži i ono sto je “tipično za bihorsko podneblje i tamošnji milje kao korektivni faktor”, jednoglasno smo donijeli odluku:
– Specijalna nagrada Festivala pripada priči Taksi– šif. “Jangija”, autor Fajko Kadrić, Zvornik (BIH).
– Treća nagrada Festivala pripada priči Bijeg– šif. “Ne ponovilo se”, autor Faiz Softić, Luksemburg.
– Druga nagrada Festivala pripada priči Priča o Bihoru i jos po nečemu – šif. “Svjetlost”, autor Redžep Nurović, Novi Pazar (Srbija).
– Prva nagrada Festivala pripada priči Grančice– šif. “31. oktobar”, autor Nada Bukilić, Podgorica (Crna Gora).
Prije obrazloženja nagrađenih priča, dužni smo saopštiti da su priče: Čovjek koji nije volio sunce– šif. “Pričin”‘, Haron– šif. “Kvadratura kruga”, Podrška– šif. “Srž” takođe zaslužile visoke ocjene i da će s pravom biti primjeri kako se pišu dobre priče. Pohvale upućujemo i autorima sljedećih naslova: Evlija, Tahir, Medvjed i bik, Koliba, Sahat, Ahmet, Nepobjedivi natpis, Bašta Ibrahimova boje, Zulejha, a čitaocima će svakako biti zanimljive i još neke priče koje zaslužuju objavljivanje.
OBRAZLOŽENJE
TAKSI
Priča Taksi puna je duha, ritma i neouobičavanja. Ovoj priči nedostaje samo jedno- da bude roman. Na konkurs je prispjelo dosta priča sa ” teškim ” temama – bol i žal, odricanje i muke. Ova priča je izuzetak koji potvrđuje ono čega u narodu, i pored sve patnje i teških iskustava, ima obilato: neprestane šale i dovitljivosti, punog i zdravog života.
“Taksi” je lako napisana vedra storija, ali je atmosfera ove priče negostoljubiva, beketovska. Paralelno sa strahovima taksiste razvija se i neobičan lik putnika koji je naoko strašan, a u suštini tako plemenit lik. Cijela priča sastoji se iz niza pričica koje su vrlo neobične. Ova priča nije prostorno vezana za Bihor, ali je u jeziku i očuđavanjima i te kako bliska Bihoru. Spajajući sve ove elemente,autor je sačinio neobičnu,čitljivu i zanimljivu priču s puno kontrasti.
BIJEG
Odlična je priča “Bijeg” koja svojom dramatikom zbivanja vezuje čitaoca kao magnet. Jezički i sintaksički perfektno uobličena. Kroz interesantnu sudbinu jedne porodice autor je uspio prikazati sudbinu čitavog Bihora, koja se u prenesenom značenju može otkriti i u onom domaćinskom odnosu, te bjekstvu porodice iz kuće koja im je pružila zaštitu kada im je najviše trebalo. Poetična i zanimljiva priča teče bez ikakvih oscilacija u kvalitetu teksta, temeljno ispričana. Radnja je vješto vođena, a vidi se da je riječ o autoru koji odlično poznaje i istoriju i politiku, i ljude i mjesta, jezik i karakter, a onda sve to zna i umije da smjesti u prelijepu priču. Učini se da je priča išla sigurnim putem, da je namjenski pisana, ali se u rečenici vidi iskustvo i umjeće autora da dobru priču načini. Dobro pripovijedanje gotovo trilerske jačine. Opis mentaliteta, ludo ratno vrijeme, ljudi i dileme, na rubnoj teritoriji na kojoj koegzistiraju dva naroda. ” Bijeg ” je odličan podložak za filmski scenario.
PRIČA O BIHORU I JOŠ PO NEČEMU
Šarmantna i zavodljiva noveleta, lijepo napisana i koncipirana. Iskreno priznanje autoru na majstorstvu koje čitaocu nije nametnuto već ga osvaja toplinom koja iskri ljudskošću i savršenom razvoju naracije, koja i nije naracija već retrospekcija jednog događaja i bljesak doživljaja. Priča je medaljon u čast velikom piscu Bihora koji je znao sve puteve i putnike na putu a i dobre vode. Tekst je toliko prirodan i bogat narodnom pameću a ujedno stilistički kultivisan uradak prvog reda. Izrazito moderna priča, lako ispripovjedana, duhovita sa puno finih refleksija. Priča ima lak i sugestivan iskaz sa jednom nenametljivom društvenom aktuelizacijom Bihora i Bihoraca. Vidi sa da ovaj autor umije napisati priču, rečenicu ukovati u kamen… Po svemu ” Priča o Bihoru i još po nečemu” je unikatna, topla, majstorski napisana i ukomponavana, ovovremena, moderna…
GRANČICE
Priča “Grančice” je već na samom početku čitanja prispjelih tekstova visoko podigla kriterije za prva tri mjesta, no kako su se priče nizale, uspjela je da odoli veoma snažnoj konkurenciji. Priča počinje jednim realističnim i slikovitim opisom na koji se prirodno nadomješta pripovijest o dubokoj unutarporodičnoj empatiji karakterističnoj na prostorima Bihora. Nježno, a slojevito, narator iz dubine svog bića, precizno pripovijeda o jednom dužem periodu života, koji nenadno urušavaju pomračeni umovi i njihovi ratni pohodi na nevine ljude. Stasavanje u gotovo idiličnom ambijentu i svakodnevica skromnih ljudi u snažnom su kontrastu sa tom pomračenošću. Usred tog kontrasta raste storija o iskonskoj vezi brata i sestre. Ta veza je raskošni sadržaj duše, koja je stoljećima utkivana u tradicijsku vertikalu narodnog identiteta – sestra “živi” za brata i od njegove sreće zavisi i njena sreća. Bez brata se sve pretvara u neizvjesnost i beskrajno tumaranje…
Odlično ispričano, ambijentalno i jezički određeno, rečenički perfektno, autor kroz vlastitu priču o bratu, na snažan i sugestivan način zaokuplja pažnju i svojom jakom ekspresivnošću u duši čitaoca izaziva zvonki, trajni nemir. Istovremeno, priča “Grančice” je vješto izgrađena na istorijskom kontekstu, čime otkriva emotivni sjaj i patnju mnogih porodica u decenijama za nama. Emotivna i filigranski dirljiva, ova lična, gotovo intimna priča, jeste priča o tim decenijama i priča o nama.
“Grančice” su jedinstvena posveta svim našim emocionalnim vezama i svjedočanstvo dubokog jedinstva između sestre i brata.
Za ovu priču autor je uzeo dovoljno životne i jezičke gradje čime je pokazao tako potreban osjećaj mjere za prozni tekst.
Ako bismo emociju teksta mjerili brojem redova, ova priča ima veću dušu od tijela, zato toliko i pulsira u čitaocima’’, stoji u saopšenju ove NVO.
DINO RAČIĆ
