Prije svega: Srećan dan Opštine!
Tri godine su iza nas, koje su itekako bile interesantne. S druge strane pomalo i dosadne, jer se baš i nije nešto puno promijenilo.
A moglo je.
Povodom obilježavanja ovog značajnog dana, mnogobrojni gosti iz lokalne i državne politike su našli put do Petnjice. Ne znamo kako ali je Petnjica toga dana bila puna. Samir Agović i Adnan Muhović, važni akteri na političkom parketu Opštine Petnjica su, u okviru svečane sjednice, održili govore i dali nam mogućnost da se prisjetimo, osvrnemo ali i da analiziramo šta je ko htio da kaže između redova.
Bilo je tu dosta „prazne priče“ poput izjava, “da Petnjica ima potencijala”, “da treba da se razvije”, ali valjda to tako treba jer je i to posao političara – da koriste povremeno i riječi koje u suštini nemaju nikakvog značaja, ali daju nadu građanima. Možda im i ne treba zamjeriti, jer to rade čak i oni u Briselu i Vašingtonu ili ovdje kod mene u Njemačkoj pa što ne bi radili crnogorski ili bošnjački…odnosno bosanski!? Ne znam kako se to kaže pa ću ostati pri prvom izboru.
Osim par takvih omaža a sve u korist narednih izbora, Agovićeve riječi su bile umjerene i pitke. Zahvalio se i to eksplicitno, predsjedniku Opštine Berane iako nijesu u istom političkom timu. Taj potez je za poštovanje jer je Agović pokazao, prije svega političku zrelost. Smatram da su nam „Beranci“ najbliži prijatelji i da bi trebali da njegujemo dobar odnos, iako više nijesmo „pod jednim krovom“. Oni su nam važniji od ovih, puno spominjanih, ali malo daljih.
Rizikujući da me optužite za pristrasnost, iako je to nemoguće jer me partije a posebno petnjičke ne interesuju, moram da kažem da sa govorom predsjednika SO Petnjica, gospodina Muhovića nijesam uopšte iznenađena. Nekako je sav nabijen negativnom energijom i ne poziva na slogu, zajedništvo i jedinstvo, iako se to na prvi pogled možda čini.
Pasus, koji mi je itekako ostao u pamćenju je izjava Adnana Muhovića, „da jedni drugima moramo biti oslonac u svakom trenutku, [da moramo] izgrađivati međusobno povjerenje i sklad, čuvati stvorena prijateljstva […].“ Baš zbog toga Vama, gospodine Muhoviću, postavljam direktno pitanje: Jeste li se rukovali sa predstavnikom Srpske pravoslavne crkve? „Priča se“, da nijeste, pa Vam postavljam i slijedeća pitanja: Šta Vaša gornja izjava podrazumjeva? Da Bošnjak bude samo oslonac Bošnjaku? Da sačuvamo samo vjerski „korektna“ prijateljstva? I zašto predstavnik Srpske pravoslavne crkve postade veći džentelmen u „tuđoj kući“ nego jedan od domaćina iste te kuće? Hmm… Nekako mi to ponašanje nije u skladu sa time što ste rekli… Ali ko zna, možda i niste tako mislili 😉
Srećom, Predsjednik opštine, Samir Agović je „korigovao“ Vašu diplomatsku grešku, te je, kako to domaćinu i priliči, pozdravio predstavnika pravoslavne crkve. Jedan, za mene inače normalnom gest, a to je rukovanje sa ljudima bilo koje vjere, nacionalnosti, boje kože ili pola.
Jedno je na kraju, čitajući oba govora jasno: Moramo se zapitati, da li hoćemo otvorenu, šarenu, multikulturnu Petnjicu, u kojoj se SVI ljudi osjećaju dobrodošlim, ili hoćemo Petnjicu koja je uska, siva i na kraju krajeva beznačajna.
Dajem glas za ovu prvu Petnjicu kao i većina Bihoraca gdje god da su.
P.S.: Na kraju hoću još jednom da pojasnim: nisam član bilo koje stranke, niti sam pro-BS, niti pro-DPS ili šta ja znam. Za mene postoji samo partija „zdravog razuma“, a za to nema mjesta ni u jednoj partiji.
