Kada sam dobila mogućnost da pišem nedjeljnu kolumnu za web Portal Radija Petnjica, bila sam puna elana. Mislila sam, da je taj angažman koji sam u sebi osjećala, prisutan i kod ljudi koji žive tamo.
Mislila sam, da su ljudi i dalje dobri, časni i dostojanstveni, kao što je to bilo nekad prije.
Mislila sam, da su im vrijednosti koje su naslijedili od svojih roditelja i prošlih pokoljenja ostale iste.
Međutim, što više pratim svakodnevna dešanja, sve mi postaje jasnije, da ovo nije ta Petnjica koja mi je ostala u sjećanju. Ovo nije Petnjica, u koju sam kao malo dijete rado dolazila više puta godišnje, osjećala istinsku slobodu i dobrotu svojih najmilijih, a i nepoznatih. Mir, dobrota, sloboda: To su atributi, koje u 2016-toj nemaju konotaciju sa Petnjicom. Licemjerje, novac, lični interes, imidž i moć: To su valute sa kojima se danas po ulicama i domovima Petnjice trguje. To primjećujem kada je riječ o selu mog porijekla, a o Petnjici i da ne govorim. Sve me to ljuti i jako mi smeta, te mi na kraju ne preostaje ništa drugo već da opominjem, apelujem i molim da to JEDNOM VIŠE PRESTANE. Na žalost moram reći, da šanse za Petnjicu stoje loše sve dok je ovakva kakva je: pasivna, negativna i jadna. Samo kada je riječ o tome da se istakne, kako država ne pomaže i kako dijaspora ne investira, tu su svi energični i stavljaju prst u ranu. Ljudi moji, rana u kojoj prčkate je VAŠA, a ne rana dijaspore i države. Ovakvim ponašanjem samo sebi štetite i ne postižete ništa. Ovo što radite je suicid na rate.
Svi znaju, šta fali, šta se mora raditi, ali niko da počne. Zar to nije osnovni zadatak jednog političara, a i čovjeka inače? Da promjeni to, što mu smeta, što nije u redu, što se treba promjeniti? Evo vam mali spisak od onoga u šta treba investirati:
– poboljišanje zdravstvenih prilika u Petnjici
– Vatrogasna služba
– opšti izgled petnjičkog centra itd.
Političari sve to znaju, ali čekaju, da im neko dođe pa sve stavi „na gotovo“. Zar nije velika sramota u ovako elementarnim stvarima biti tako pasivan i lijen? Zašto se ne potrudite za donacije? Zašto ne pokrenete neke akcije? Vrijeme je više! A ako niste u stanju, onda vratite status i budite opet dio Petnjice, ovako joj samo štetite.
Već po neke čitaoce zamišljam kako se ljute i misle „ de vrati se, pa uradi bolje“… A ja vas pitam: Gdje da se vratim ili da se vrate drugi mladi ljudi? Gdje ja i dijaspora da investiramo ? U šta da investiramo, u koga? Desilo se ono o čemu sam mislila da se nikada neće desiti – natjerali ste me da skinem ružičasto-crvene naočare i konačno vidim sve svijetlo i jasno. Vi nećete promjene, jer vam je jadikovanje mnogo ugodnije i lakše. Ma što da radite, neka rade drugi, a vi ćete sjediti i komentarisati, napadati, spletkariti i biti naivni jer vi nikada nijeste krivi.
Čudan ovaj naš Bihor, čudni ljudi žive tamo. Od puste ljubomore i prazne priče nemaju vremena da spasu sebe, da sami sebi pomognu. A i što bi, uvijek su drugi krivi, i u najgorem slučaju imaju dijasporu, kao dežurnog klovna, koja je tu čak i kad cirkus napusti našu malu varoš.
